Christian Schmidt, čovjek čiji je mandat visok samo po nazivu, a sve više nizak po sadržaju, opet je govorio o BiH – ovaj put pred Odborom za vanjske poslove Europskog parlamenta. Govorio je o krizi, izazovima, potrebi za funkcionalnošću… I – naravno – ni riječi o Dodiku.
Jer po Dodiku se ne smije. Ne može. Ne ide. Tamo čekaju ruski konsenzus, srpski veto, zapadna nelagoda i tenzije koje Schmidt zna da ne smije dirati. Zato problem pronalazi kod onih koji ne pucaju – kod Hrvata.
Jer Hrvati šute. Hrvati trpe. Hrvati – kako Schmidt i njegovi savjetnici sve više vjeruju – mogu izdržati još. I kad im prepiše izborna pravila, i kad im amputira politički subjektivitet, i kad ih prešalta u novu koaliciju kao taoca “europske stabilnosti”.
“Moramo raditi za dobrobit građana BiH,” kaže Schmidt – dok sam građane dijeli po tome tko ga se plaši, tko ga koristi i tko ga poslušno podnosi.
Čovićev europski manevar – preko europskog puta u lokalni zajeb
U toj koreografiji, Čovićev potez distanciranja od SNSD-a i pokušaj da se Hrvati predstave kao “dobri Europljani” pokazao se kao savršena prilika za Schmidta. Ako ne može disciplinirati Srbe, disciplinirat će Hrvate. Ako ne može udariti po onima koji prijete – udarit će po onima koji šute.
Tako se Hrvati, kao jedini narod koji još vjeruje u Bruxelles, stavljaju u ulogu figuranata koji imaju zadatak podržavati svaku „novu većinu“ – čak i kad ih u toj većini nema.
To nije politika. To je poniženje u nastavcima.
A da Schmidt ne bi izgovorio koju pravednu riječ – otkrije se sanduk
Kako bi se osiguralo da Schmidt ne bi slučajno u Bruxellesu spomenuo da Hrvati možda ipak imaju pravo, hrvatsko-bošnjačka stvarnost brzo je pritekla u pomoć. U Mostaru – u „gradu europske budućnosti“ – kod lokalnih vehabija pronađen je arsenal oružja.
Čisto da se zna što je stvarna prijetnja. I čisto da se podsjeti tko je ovdje opasan, a tko podoban za preodgoj.
Jer to je srž hrvatsko-bošnjačke konsocijacije: ti šuti, ja tekbiram, a Schmidt prevodi – za Odbor za vanjske poslove EU. Oružje? To će se već arhivirati, pod stavku „izolirani incident“. Tko se još sijeća onog momka koji je zaklao policajca u Krupi? No nepravda – ona ide u direktni prijenos.
U BiH se ne nagrađuje dobra volja. Nagrađuje se moć. A kad je nemaš, a ponašaš se kao da će te EU zaštititi – dobit ćeš figu. Bonsku, brutalnu, bešćutnu. I paket bezvrijednih fraza.
A dok Schmidt nudi rješenja, a zapravo distribuira kazne, Hrvati sve više postaju narod za koji se u Bruxellesu kaže: „Ma oni će izdržati sve. Žilava je to manjina. I uvijek im možemo napraviti muzej, a ako se pobune, zovi im vračeve, imaju super vračeve, 400 godina su ih umirivali pod Turcima mogu i 100 pod nama“
Do kad?
Pa dok ne nestanemo. Evo brzo ćemo mi.
/POSKOK/