Prijedlog Rezolucije o napretku BiH u 2016. godini, što ga je jučer, premoćnom većinom (45 zasupnika za, 11 protiv i tri suzdražana) usvojio Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta, a očekivati je da će uz takav omjer, krajem veljače ili početkom ožujka, biti usvojen i u predstavničkom i zakonodavnom tijelu Europske unije sugerirao je dva važna i poučna zaključka.
_________piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Prvi je kako politički utjecaj nije uvijek proporcionalno srazmjeran veličini države, njezinoj gospodarskoj snazi i(li) vojnoj moći. Upravo suprotno, politička moć „malih država“ može biti nesrazmjerno velika, ukoliko je njihova politika u suglasju s općeprihvaćenim načelima zajednice kojoj pripadaju. Upravo to se potvrdilo na primjeru utjecaja hrvatskih eurozastupnika na kreiranje Rezolucije Europskog parlamenta.
Hrvatska je, po broju stanovnika, gospodarskoj snazi, vojnim potencijalima jedna od „najslabijih“ država Europske unije. Čime je to onda „Lijepa naša“ mogla „pritisnuti“ kolege zastupnike iz drugih europskih država da prihvate amandmane kojima se traže izmjene izbornog zakona, poštivanje načela federalizma, decentralizacije i legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, medijski pluralizam i postojanje tv kanala na jezicima konstitutivnih naroda? Ničim čime velike sile mogu nametati svoje interese. Jedina „sila“ kojim su raspolagali hrvatski europarlamentarci bila je sila argumenata, kojom su uvjerili svoje kolege da se od Bosne i Hercegovine, želi li postati članicom europske obitelji, ne traži ništa drugo doli poštivanja europske vrijednosti.
Krenimo redom. Načelo federalizma je europski model za sve europske višenacionalne države, kao najoptimalniji za poštivanje i upravljanje nacionalno pluralnim zemljama. Ne postoji zapravo ni jedna europska višenacionalna država koja nije federacija, a čak su i neke jednonacionalne poput Njemačke- federacije.
Načelo decentralizacije zapravo je kompatibilno s načelom federalizma, a to načelo implicira i supstidijarnost. Federativno uređenja, podsjetimo, podrazumjeva kombinaciju građanskog i konsocijacijskog koncepta. Sve federalne države imaju, među ostalim, dva parlamentarna doma, jedan građanski i drugi dom naroda, ili dom federalnih jedinica, koje su u višenacionalnim državama izraz suvereniteta naroda. Pogledajte primjerice uređenje Belgije, u čijem je glavnog gradu Bruxellesu sjedište Europske unije, ili Švicarske. Pa i sama Europska unija je labava federacija država.
I zahtjev za medijskim pluralizmom, odnosno postojanjem tv kanala na jezicima konstitutivnih naroda je na tragu europskog modela javnih servisa kakvi postoje u Švicarskoj i Belgiji.
Da su hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu tražili nešto što se kosi s europskim načelima i vrijednostima, njihovi bi zahtjevi, nema sumnje bili glatko odbijeni.
Drugi važan zaključak koji nam sugerira jučer usvojen Prijedlog rezolucije Vanjskopolitičkog odbora EP-a, a on predstavlja kontinuitet s Rezolucijama iz 2014. i 2015., je kako su načela koje zagovaraju bošnjačke stranke i sarajevski mediji, u sukobu s europskim stečevinama, ma koliko oni obmanjivali javnost.
Europski model za višenacionalne države kakva je i BiH, potvrdila je i jučer usvojena rezolucija je federalizam, a ne unitarizam. Uostalom Bosna i Hercegovina i po Daytonskom sporazumu je asimetrična federacija. Ono što Hrvati u BiH traže jeste preoblikovanje BiH u simetričnu federaciju u odnosu na konstitutivne narode i smanjenje broja federalnih jedinica s 12 na tri ili četiri, što bi bilo racionalnije, jeftinije i upravljivije rješenje od postojećeg. Rezolucija Odbora za Vanjske poslove, zapravo je potvrdila proeuropsku politiku ne samo Hrvatske, već i hrvatskog političkog vodstva iz BiH, a tvrdnje nekih sarajevskih političara kako su jučer usvojeni amandmani provedba Tuđmanove politike prema BiH- mogu biti samo satisfakcija prvom hrvatskom predsjedniku da je zagovarajući federalno uređenje, prema BiH vodio proeuropsku politiku. U konačnici i Hrvatska republika Herceg Bosna zamišljena je kao jedna od triju federalnih sastavnica Bosne i Hercegovine.
Decentralizacija, o kojoj govori briselska rezolucija, treba li pojašnjavati, suprotna je centralizaciji- jačanju nadležnosti središnje države- što zagovaraju politički Bošnjaci, a „legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana“ u opreci je s načelom građanskog koncepta- jedan čovjek, jedan glas, koji bi doveo do dominacije najbrojnijeg naroda.
I političkim anafalbetima jučer usvojen Prijedlog rezolucije Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta pokazao je kako je političko Sarajevo i medijski promotori unitarizma u sukobu s europskim vrijednostima, u sukobu s Europom. Shvatio je to i predsjednik minornog Građanskog saveza Reuf Bajrović. Ovaj radikalni sarajevski unitarist i Hrvatofob nakon što je izglasan Prijedlog Rezolucije izjavio je kako „između BiH i EU mi biramo BiH“. To je lažna dvojba. Pravo pitanje glasi-je li, ulazeći u sukob s Europom, Sarajevo ušlo u slijepu ulicu i do kada će sarajevska politička elita držati taocima građane BiH- taocima svojih iluzija i zabluda, da se višenacionalna država može očuvati agresivnim zagovaranje unitarizma i floskulama kojima sada časte i Europu, kako su federalizam i ravnopravnost naroda „uvod u podjele“, „etnoteritorajalne podjele“, “podjele države” …
Suprotno takvim uvjerenjima, jedino federalizam, drži na okupu višenacionalne zajednice, dok ih unitarizma razara, za što postoji bezbroj primjera. Sarajevska politička elita, koja se kune u „državu BiH“ nakon jasnih briselskih smjernica sada ima dvije mogućnosti. Prihvatiti europske vrijednosti i sačuvati BiH ili je miloševićevim unitarističkim metodama rasturiti. Pa, bujrum./HMS/
wpDiscuz