Nova talijanska vlada doslovno izluđuje Bruxelles, ali Rim vjeruje da samo provodi postojeće zakone, kako u području ilegalne imigracije, tako i financijama. Naime, novi talijanski proračun predviđa deficit od 2,4%, dok je gornja dozvoljena granica za zemlje EU 3%. Dakle, Rim se drži europskih pravila, ali Bruxelles smatra da je Italija prezadužena i nema pravo sama određivati proračunski deficit, piše Logicno.com
Gotovo paradoksalno, ali mjerama nove talijanske vlade i ministru unutarnjih poslova Matteu Salviniju, koji uglavnom istupa naprijed kada se treba suočiti s Bruxellesom, neizravnu podršku daje Sahra Wagenknecht, njegova politička neistomišljenica u nacionalnim okvirima, čelnica njemačke ljevičarske stranke Die Linke i velika kritičarka tehnokratskog centralizma Bruxellesa.
Sahra Wagenknecht: “Talijani ne žele biti podređeni ni Bruxellesu ni Berlinu”
U intervjuu za Deutschlandfunk, Sahra Wagenknecht je iznijela svoje viđenje aktualnog spora Italije s Bruxellesom i situacije u EU općenito.
DLF: Gospođo Wagenknecht, Rim je stavljen pod prismotru. Je li to u redu, po vašem mišljenju?
Sahra Wagenknecht: Želim reći da nemam puno simpatija za gospodina Salvinija. Ali to nije bitno. To je demokratski izabrana vlada. Zakon o proračunu je pitanje suvereniteta parlamenta, a ako želite uništiti EU, onda morate učiniti upravo ono što radi Bruxelles. Moramo također razgovarati o tome kako je moguće prisiliti na dodatnu štednju zemlju koja već deset godina prolazi kroz dugu ekonomsku krizu, zemlju u kojoj je dohodak po glavi stanovnika niži nego prije uvođenja eura, što je očito pridonijelo padu gospodarstva. Zato mislim da je to besmislena odluka Bruxellesa.
DLF: Dakle, s vaše točke gledišta, svjedočimo opravdanom prosvjedu protiv politike štednje Bruxellesa?
Sahra Wagenknecht: Moramo pažljivije pogledati ovaj prijedlog proračuna. Unutar su vrlo razumne stvari. Na primjer, Italija ima vrlo visoku stopu nezaposlenosti, posebice visoku stopu nezaposlenosti mladih, u nekim područjima 30 do 40 posto, osobito na jugu zemlje, i vrlo slabo osiguranje u slučaju nezaposlenosti. Radi usporedbe, čak i gori od njemačkog osiguranja Hartz IV. Ako se na ovom području donose određena poboljšanja ili se poboljšaju zakoni za prijevremenu mirovinu, što bi u situaciji visoke nezaposlenosti moglo biti olakšanje za mnoge ljude, to je svakako razuman izbor.
Tu su i porezne olakšice. Bogati ljudi također imaju koristi od toga. Sigurno se o tome raspravlja. No opet, mislim da jednostavno nije Europska komisija ta koja ima ovlasti odlučivati o proračunu različitih zemalja, jer se na taj način uništava EU. Talijani ne žele biti podređeni Bruxellesu, a ne žele ni da se njima upravlja iz Berlina. Ovim se pomaže talijanskoj vladi, koju dijelom čini nacionalistička stranka gospodina Salvinija, odličnu priliku da se politički profilira. Sigurno je da će u njegovoj zemlji ovako dobiti odlične rezultate i zasigurno neće završiti u poteškoćama.
DLF: Gospođo Wagenknecht, sada govorite o miješanju u talijanske poslove. Međutim, mora se priznati da su to postupci koje su potpisale države članice EU i da su prihvatile predstaviti svoj proračun u Bruxellesu kako bi ga odobrio. Sve to kako bi europska fiskalna politika i euro ostali stabilni, a ne da padnemo u drugu krizu. Možemo li doista reći da u ovom slučaju Italija može dalje ići po svome?
Sahra Wagenknecht: Prvo, postoje europski ugovori. Postoji kriterij od tri posto deficita, a Italija je ispod njega. Drugo je pitanje ekonomske ideologije, prema kojoj, čak i ako je zemlja u krizi, mora i dalje štedjeti kako bi smanjila dug. Ali to su stvari koje su u više navrata opovrgnuta. Ekonomije nisu tako jednostavne stvari da ako uštedite novac da smanjujete dug, a ako povećate potrošnju da se dug povećava. Možda izgleda tako, ali ne funkcionira tako, jer štednja ili potrošnja imaju posljedice za gospodarsku aktivnost. Italija je godinama pokušavala značajno smanjiti javnu potrošnju. Dug je i dalje rastao, a gospodarstvo se urušavalo. Ovo nije baš razumljiv koncept. Mora se reći da, ako želite Italiju gurnuti iz eura, a to se događa, morate učiniti upravo to, nastaviti provoditi neučinkovite politike.
DLF: Dakle, ne brine vas činjenica da Italija, članica eura, ima javni dug koji premašuje 130 posto BDP-a?
Sahra Wagenknecht: Pitanje je je li to samo rezultat vladine politike potrošnje, ili je rezultat gospodarske krize koja je trajala godinama. A rekla bih da je definitivno u pitanju druga opcija. Naravno, moramo pričati o tome na europskoj razini. Ako se sada želite predstaviti kao veliki zagovaratelj niskog duga, a niste bili u stanju provesti smislene akcije na europskoj razini, na primjer ograničiti porezne olakšice za kompanije, što bi također bilo moguće, ili nametnuti neka pravila koja bi otežala bogatim ljudima da izbjegavaju poreze, onda sve postaje vrlo licemjerno. Smatrala bih razumnim da se u Italiji, gdje postoji veliko privatno bogatstvo, koje je čak naraslo tijekom gospodarske krize i danas ima više milijunaša nego prije deset godina, ono oporezuje mnogo više. Onda možemo govoriti o smanjenju javnog deficita. Ali EU nikada nije donijela te zakone i pravila EU sve čine težim. Upravo je Europska komisija s gospodinom Junckerom personifikacija poreznih olakšica, osobito za velike kompanije.
DLF: Porezne olakšice su još jedna tema. Želim se opet vratiti na ovaj veliki javni dug. Prema vašem mišljenju, nije li uzrok zabrinutosti ako jedna od država članica eurozone ima toliko dugova?
Sahra Wagenknecht: Vi kažete da su porezna rasterećenja kompanijama još jedan problem, ali to i javni dug su dva usko povezana pitanja. Ako velike kompanije plaćaju malo poreza, ili ako su u pojedinim zemljama žive najbogatiji koji plaćaju malo poreza, onda će, naravno, javni dug i dalje rasti. Cijela rasprava u tijeku se odnosi na činjenicu da Italija može provesti ograničena poboljšanja osiguranja za nezaposlene i umirovljenike. Tema rasprave potpuno je pogrešna. Na ovim pitanjima, kao što sam rekla, talijanska vlada može postići politički konsenzus, upravo zato što su to vrlo popularne mjere u zemlji, a nipošto one koje je vodila prethodna vlada i zato nije ponovno izabrana, jer su ljudi su umorni od gledanja da stvari idu sve gore i gore. Umorni su od toga da su u stanju socijalne katastrofe i da imaju visoku nezaposlenost. Ako samo objavljujete izjave, bez socijalnih poboljšanja, ovo je Europa koja gubi svu vjerodostojnost.
DLF: Trebala bi se Europska komisija u budućnosti odreći ovlasti kontroliranja nacionalnih proračuna i da svatko može odlučivati za sebe?
Sahra Wagenknecht: Ja sam za Europu suverenih demokracija, a demokracija znači da ljudi glasaju za svoje vlade. Također, što je prirodno, znači da nijedna druga zemlja neće biti odgovorna za dugove drugih. Također ne mislim da je u redu da je čak i velika zadužena zemlja, koja završi u nevolji, spašava novcem poreznih obveznika, jer se zapravo uvijek spašavaju samo banke. Ali u Europi imamo rastući problem koji sve više vodi ka dokidanju demokracije i situaciji u kojoj ljudi mogu glasovati za koga god žele, a na kraju će tehnokrati u Bruxellesu, ili čak vlada u Berlinu, imati pravo govoriti i odlučivati o zakonima o državnim proračunima. Europa na ovaj način ne može funkcionirati.
DLF: Ali Italija bi sada htjela oboje. Italija želi samostalno odlučivati o vlastitom proračunu, bez uplitanja Bruxellesa, ali istodobno želi ostati u euru, a u slučaju nužde potporu ostalih europskih zemljama. Može li to ići zajedno?
Sahra Wagenknecht: Ne, to dvoje ne ide zajedno. Ali ako nastavimo ovako, pustit ćemo Italiju iz eura. Čak ne znam hoće li ostati pod svaku cijenu. Podsjećam vas da je euro donio relativno male prednosti Italiji.
DLF: Dobro. Vlada Rima kaže da apsolutno žele ostati tamo, što je još jednom potvrdio premijer.
Sahra Wagenknecht: Sve dok su unutra, oni to moraju reći, jer bi inače širenje i špekulacija na financijskim tržištima postali ekstremni. Već sada se nalazimo u situaciji u kojoj ti dodatni prinosi nisu plaćeni zbog veličine duga. Na talijanske vrijednosne papire se plaća visoka rizična premija, jer se pretpostavlja da Italija može napustiti euro. Međutim, Europska komisija i Europska središnja banka bacaju sve više ulja na vatru. Mislim, dugi niz godina kupuju državne obveznice u mjeri koja, po mom mišljenju, uopće nije bila opravdana, a sada daju znakove prekida. Još jednom, ako želimo da euro funkcionira, onda mora funkcionirati na demokratskoj osnovi. Naravno, ako se demokracija država članica suspendira, rezultat u Europi će biti sve veći osjećaj frustracije i odbijanja EU. Potvrda je gospodin Salvini, koji zasigurno nije poznat kao gorljivi podupiratelj Europske unije. Postoje, međutim, druge opcije, ali moramo vidjeti jesmo li ih spremni podržati i promicati.