Sadiković: BiH nije "osposobljena" da može da primijeni bilo šta

Profesor emeritus Sveučilišta u Sarajevu i v. d. člana Venecijanske komisije Ćazim Sadiković u intervjuu za Agenciju FENA govori o nužnosti ustavne reforme u BiH u kontekstu pune primjene Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava (EK), te pogrešnom pristupu kojim se ovo pitanje reducira na provedbu presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu “Sejdić i Finci”.
 
 
Upitan da prokomentira najnoviju inicijativu EU da se ubrza proces provođenja ove presude, Sadiković navodi da se u osnovi radi o neadekvatnom pristupu, te da izlaz iz svojevrsnog “začaranog kruga” vidi u primjeni Europske konvencije, podsjećajući da je to ono što je država BiH bila obavezna uraditi još 1996. godine.
“Primarna obveza Bosne i Hercegovine prema Dejtonskom mirovnom sporazumu jeste da primjeni EK-a, kako je to definirano odredbom (članak 2. točka 2.) Aneksa 4. (Ustava BiH) i na način da se ona (EK) primjenjuje izravno i ima prioritet nad svakim drugim pravom, uključujući i ustavno “, precizira Sadiković.
Naglašava da se primarna obveza države u tom pogledu ne može svoditi samo na pitanje provođenja sudskih odluka u svakom pojedinačnom slučaju, ne dovodeći pritom u pitanje poštivanje presuda Suda u Strasbourgu.
“Kada bi se Europska konvencija primjenjivala po presudama, odnosno onda kada netko ukaže na nesuglasnost ustava ili zakona s EK-om, onda bi to trajalo desetljećima. EK se ne primjenjuje na temelju pojedinačnih predstavki / presuda, nego se ona primjenjuje u cjelini, pa tek onda u pojedinačnom slučaju kao što je to predmet Sejdić i Finci, pojašnjava Sadiković.
Po njegovim riječima, suština ovoga spora je u tome što država BiH nije svoj Ustav usuglasila s EK-om, te tako nije “osposobljena” da može primijeniti bilo što, pa ni presudu u konkretnom slučaju.
Uz ocjenu da pristup EU o ovom pitanju (reforma Ustava BiH) nije u skladu s općim institucionalnim okvirom Vijeća Europe (VE), niti sa Statutom VE, Sadiković ponovno potcrtava da je primarni zadatak BiH da, kao svaka druga država-članica VE, cjelokupni svoj Ustav i pravni sustav dovede u sklad s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
“Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava je ustavni instrument europskog javnog poretka, a po Daytonu i ustavni instrument bh.. Pravnog poretka”, navodi Sadiković, zalažući se za cjelovito rješavanje problema proisteklih iz diskriminatorskih elemanata (odredbi) u Ustavu BiH, vezanih za status bh. . građana, odnosno poštivanje njihovih ljudskih prava.
On u tom kontekstu, au vezi s pitanjem europskog integracijskog procesa, smatra da BiH nema uvjete, ne samo podnijeti tzv. kredibilnu aplikaciju za članstvo u EU, nego da ne zadovoljava ni kriterije za članstvo u VE, “jer ne ispunjava osnovni uvjet – da cjelokupni sustav bude u skladu s EK-om, kao što je to slučaj s ostalih 46 zemalja članica VE”.
Štoviše, ističe da je primjena EK-a neophodni uvjet za europski integracijski proces te da je ta konvencija referentni instrument za članstvo u EU.
Sadiković je mišljenja da ono na što se trenutno poziva BiH nije u skladu sa strukturom i suštinom europskih integracija, posebno s VE i EU, “zato što se Europska konvencija mora primijeniti u cjelini, a ne parcijalno”.
Dodao je da primjena Europske konvencije, zapravo, predstavlja minimum koji moderna država treba ostvariti u pogledu ljudskih prava, te da je to osnova za proširivanje liste ljudskih prava “na socijalni i ekonomski teren” (druga generacija ljudskih prava).
Na upit u vezi s obvezom EU inzistirati na primjeni vlastitih instrumenata, u konkretnom slučaju Europske konvencije, Sadiković navodi da to pitanje treba adresirati Europskoj uniji, budući da se radi o pitanju koje predstavlja konkretnu obvezu zemalja-aspirantice za članstvo.
“EU je jedna od potpisnica Daytonskog sporazuma kao specijalni pregovarač i to je činjenica koja otvara pitanje što je ona (EU) učinila da se Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava primijeni u BiH”, kazao je prof. emeritus Ćazim Sadiković u intervjuu za Agenciju FENA.