U podvorju Ruske pravoslavne crkve u Beogradu bilo je izuzetno svečano. Starješina Vitalij Tarasjev primio je od Dejana Spaića iz Sarajeva pet izuzetno rijetkih i vrijednih crkvenih knjiga.
Ovaj strastveni kolekcionar, rođeni Zeničanin, proučavajući posljednje godine postojanja carske Rusije došao je do saznanja da se sa revolucijom, građanskim i Prvim svjetskim ratom u Rusiji desila prava katastrofa, ne samo u pogledu ljudskih žrtava već i u pokušaju da se izmjeni identitet te zemlje. Nestajale su mnoge knjige koje su bile oslonac prethodnim generacijama.
Kad sam ugledao ove knjige, ja sam ih doslovno zgrabio, jer mi je cilj da se vrate tamo gdje pripadaju, kaže njihov doskorašnji vlasnik za Sputnjik.
„Knjige sam kupio uz posredovanje mog velikog prijatelja koji je također kolekcionar. One su bile vlasništvo jednog čovjeka iz Srbije, koji je također poreklom iz Bosne, i otac mu se bavio skupljanjem takve građe. Skupljao ih je nakon Drugog svjetskog rata po Srbiji. One tada nisu bile poželjne, ljudi su ih gledali kao bezvrijedne. U posljednjih nekoliko godina odlučio je da pojedine proda“, kaže Spaić.
On je zapravo otkupio izuzetno vrijednu zbirku ruske crkvene literature, „Žitija svetih“, iz 1737. godine, „Psaltir“ iz 1741. godine, jedan mali „Trebnik“ iz 1790. godine, i dva, „Tipika“. Jedan je tiskan 1849. godine, a drugi deceniju kasnije.
Na početnoj stranici jedne knjige stoji objašnjenje o njihovom dolasku u ove krajeve, u tadašnju Državu SHS, odnosno Kraljevinu Jugoslaviju.
Spominju se i dvije godine kada je knjiga mijenjala vlasnika koje se podudaraju sa kretanjem ruske emigracije od Krima preko Carigrada do Beograda.
Starešina Vitalij Tarasjev primio je od Dejana Spaića iz Sarajeva pet izuzetno retkih i vrednih crkvenih knjiga.
Kolekcionarstvo je pasija, strast, pa se jako rijetko dešava da se strastveni sakupljač starina odvoji od ovakvih dragocijenosti. Međutim, Spaić kaže da je njegova jedina velika želja da ispravi djelić velike nepravde.
„Cio svoj život želio sam da uradim nešto za Rusiju. Možda to djeluje apsurdno ili iluzorno, ali tražio sam način da nešto uradim za tu zemlju. Eto, pružila mi se ova prilika, znao sam da su mnoge takve stvari nestale tokom revolucije i građanskog rata koji je uslijedio. Ovakve knjige su masovno spaljivane u prvim godinama sovjetske države. Motiv je jedan i jedini — da se blago čiji je veliki dio nestao tokom Drugog svjetskog rata vrati Rusiji“, kategoričan je Spaić.
Nisu se slučajno baš knjige našle u posjedu Dejana Spaića — pored kolekcionarstva, njegova najveća pasija je ruska književnost. „Knjiga bira čovjeka, čovjek ne bira knjigu“, kaže naš sugovornik.
Spaića je izabrao i ručni prijepis knjige Johana Hibnera, njemačkog geografa, povijesničara, pedagoga i genealoga. Riječ je o vjerovatno najstarijem udžbeniku geografije iz perioda ranog prosvetiteljstva. Prvo izdanje na njemačkom jeziku je štampano 1693. godine u Lajpcigu.
Ovaj „atlas“ Spaić je poklonio Razvojnom centru Ruskog geografskog društva. Knjiga će u najskorije vrijeme biti vraćena u Rusiju, kaže za Sputnjik zastupnik Razvojnog centra Ruskog geografskog društva u Srbiji, profesor Geografskog fakulteta Miroljub Milinčić.
Mislimo da će ona zapravo završiti u centralnoj biblioteci Ruskog geografskog društva u Sankt Peterburgu, gdje je začeta ideja stvaranja Ruskog geografskog društva 1845. godine. Inače, biblioteka u Peterburgu jedna je od najvećih biblioteka starih knjiga na svetu“, kaže Milinčić.
Sam čin povratka ovih knjiga u okrilje Rusije Dejan Spaić posvetio je sjećanju na tragično stradale članove ansambla „Aleksandrov“. On poziva i druge kolekcionare i ljude dobre volje koji u svojim kućnim bibliotekama imaju ovakvo blago da ga vrate tamo gdje pripada.
sputniknews.com