- Advertisement -
Eskalacija je uslijedila nakon godina neuspješnih pregovora, prekršenih sporazuma o prekidu vatre i sukoba između Rusije i Zapada koji je povezan s državnim udarom 2014. kojim je svrgnuta vlada u Kijevu.
Evo ključnih događaja u proteklih osam godina koji su doveli do ovog sukoba.
Prosvjedi ‘Euromajdana’ u Kijevu završavaju državnim udarom koji podržava Zapad
Masovne demonstracije u Kijevu, koje su kasnije postale poznate kao ‘Euromaidan’ ili jednostavno ‘Maidan’ prosvjedi, započele su krajem 2013., nakon što je tadašnji predsjednik Viktor Janukovič odlučio odgoditi potpisivanje sporazuma o pridruživanju EU-u. Prvobitnim mirnim prosvjedima pridružili su se tvrdokorni nacionalisti i oni su prerasli u nasilne nerede u Kijevu i preuzimanje upravnih zgrada diljem Ukrajine. U veljači 2014. prozapadne frakcije zbacile su Janukovičevu vladu, a na vlast su došli dužnosnici s izraženim pro-EU i antimoskovskim stavom.
Dok su događaji na Majdanu dobili široku podršku u zapadnim dijelovima Ukrajine, istočne i južne regije, koje imaju veliko stanovništvo koje govori ruski i snažne povijesne veze s Rusijom, oštro su se protivile događajima u Kijevu. U gradovima kao što je Odesa, protesti protiv Majdana ubrzo su nasilno ugušeni. U istočnim regijama Donjecka i Luganska i crnomorskoj autonomnoj republici Krim nastavljeni su proruski prosvjedi.
Krim glasa za prelazak iz Ukrajine u Rusiju Republika Krim i grad s posebnim statusom Sevastopolj, koji je kontinuirano bio domaćin ruskoj pomorskoj bazi unatoč tome što je cijeli poluotok sovjetska vlada prenijela Ukrajini 1954., odgovorili su na puč u Kijevu održavanjem prijevremenog referenduma u ožujku 2014. Krimljani su velikom većinom glasovali za odcjepljenje od Ukrajine i ponovno priključenje Rusiji.
Moskva je kasnije priznala da je koristila svoje snage stacionirane u regiji kako bi osigurala sigurnost tijekom događaja u ožujku, dok su ukrajinske trupe ili promijenile vjernost, ili su napustile crnomorski poluotok bez incidenata. Kijev je odbio priznati glas i reapsorpciju Krima, kao i većina zemalja diljem svijeta. Zapadni saveznici nove ukrajinske vlade postavili su ograničenja moskovskim i krimskim vlastima, započevši rat protiv sankcija.
Izbija sukob u Donbasu U travnju 2014. dvije regije u povijesnom rudarskom području Donbasa proglasile su neovisnost od Kijeva. Ukrajinska vlada odgovorila je na formiranje Donjecke i Luganske Narodne Republike (DPR i LPR) pokretanjem, kako je nazvala, “antiterorističke operacije”. Novoformirani “bojne” boraca dobrovoljaca, mnogi od njih s nacionalističkom pozadinom, pratili su trupe poslane da se obračunaju s pobunjenicima. Napad se proširio na višemjesečne borbe, s teškim granatiranjem gradova Donjeck i Lugansk, a civilne žrtve i veliki gubici prijavljeni su na obje strane.
I Kijev i snage Donbasa međusobno su se optuživale za ratne zločine. Ukrajinska vlada optužila je Rusiju za usmjeravanje “agresije”, ali Moskva je inzistirala da njezine trupe nikada nisu ušle u Donbas.
Prekid vatre u Minsku zaustavlja velike borbe Iako borbe u Donbasu nikada nisu potpuno prestale, uglavnom su prestale nakon međunarodnog posredovanja potpisanih sporazuma u Minsku, Bjelorusija. Prema drugom sporazumu o prekidu vatre između ukrajinske vlade i pobunjenika uz posredovanje Rusije, Francuske i Njemačke u veljači 2015., Kijev je obećao reformu decentralizacije, pružajući široku autonomiju istočnim regijama.
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju rasporedila je svoj nadzorni tim duž “linije dodira” koja odvaja ukrajinsku vojsku od snaga DPR-LPR.
Nema reformi, nema mira za Donbas Kijev i otcijepljene republike više puta su se međusobno optuživale za kršenje sporazuma iz Minska, ali, što je najvažnije, obećane reforme nikada se nisu ostvarile. Ukrajinska vlada nastavila je označavati dužnosnike DPR-a i LPR-a kao “teroriste” i isključila je bilo kakve izravne pregovore, dok nove runde pregovora u istom međunarodnom “normandijskom formatu” nisu dale opipljive rezultate.
U veljači 2022. ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da “nije zadovoljan svim odredbama” sporazuma, tvrdeći da Kijev i Moskva različito vide njihovu provedbu. Rusija je optužila Kijev da je u potpunosti odustao od sporazuma, budući da se prekogranično granatiranje nastavlja. Više od 13.000 ljudi ubijeno je u sukobu između 2014. i 2020., prema UN-u.
Put do eskalacije u Donbasu Krajem 2021. i početkom 2022. intenzivirali su se tvrdnje o neminovnom napadu punog razmjera i u Kijevu i u otcijepljenim republikama. Zapadni saveznici Ukrajine optužili su Moskvu za planiranje ničim izazvane vojne operacije u kojoj bi veliki dijelovi zemlje bili okupirani i njezin glavni grad zauzet, dok je Kremlj nastavio odbacivati optužbe i zauzvrat optužio Kijev za planiranje napada u Donbasu.
Prošlog tjedna dužnosnici u Donjecku i Lugansku optužili su ukrajinsku vojsku za lansiranje teškog topništva preko granice. DPR i LPR odgovorili su velikom evakuacijom civila u Rusiju i proglasili mobilizaciju svih vojno sposobnih muškaraca. Ukrajina je zanijekala da planira potpuni napad na otcijepljene republike, okrivljujući DPR i LPR za kršenje primirja.
Rusija priznaje republike Donbasa
Čelnici DPR-a i LPR-a apelirali su u ponedjeljak na Kremlj da prizna te dvije republike kao neovisne države. Ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je priznanje istog dana, navodeći, kako je rekao, nesposobnost Ukrajine da provede sporazume iz Minska i nastavak napada na Donjeck i Lugansk. Putin je također potpisao sporazume o prijateljstvu s DPR-om i LPR-om, koji su uključivali pružanje vojne pomoći.
Moskva pokreće ‘vojnu operaciju’ u Ukrajini
U srijedu su republike Donbasa zatražile od Rusije da im pomogne odbiti “agresiju” ukrajinskih vojnika. Putin je odgovorio najavom vojne operacije protiv Ukrajine u četvrtak rano ujutro. Tvrdio je da želi zaštititi narod Donbasa od onoga što je opisao kao “genocid” i tražio je “demilitarizaciju i denacifikaciju” Ukrajine. Predsjednik nije otkrio opseg operacije niti koliko će ona trajati.
Rusko Ministarstvo obrane u kratkom je priopćenju navelo da izvodi “precizne udare” na ukrajinske vojne ciljeve, ne navodeći njihovu lokaciju. Ukrajinski dužnosnici i mediji izvijestili su o napadima u gradovima diljem zemlje, kao i o navodnim upadima ruskih vojnika i oklopnih vozila iz nekoliko smjerova. Moskva nije ni potvrdila ni demantirala da su njezine kopnene trupe prešle ukrajinske granice.
Kijev je proglasio izvanredno stanje i zatvorio svoj zračni prostor za civilne letove. Zelensky je rekao da Kijev prekida diplomatske odnose s Moskvom.
Što slijedi? Putin je u četvrtak rekao da ruske trupe “ne planiraju okupirati ukrajinske teritorije”. Međutim, govoreći novinarima u utorak, rekao je kako je Moskva priznala cijelu ukrajinsku bivšu Donjecku i Lugansku administrativnu regiju kao DPR i LPR. Obje regije djelomično kontroliraju ukrajinske snage od 2015. Nakon što je najavio mobilizaciju u Ukrajini, Yuri Maximov, visoki vojni dužnosnik u Kijevu, rekao je da će se 46.000 pričuvnika pridružiti ukrajinskoj vojsci, policiji i graničnoj straži.
U međuvremenu, predsjednik Zelensky je molio svoje zapadne saveznike da uvedu sveobuhvatne sankcije Rusiji. EU, UK i SAD trebali su kasnije u četvrtak objaviti svoj paket proturuskih mjera. NATO-ov blok predvođen SAD-om rekao je da neće slati nikakve trupe u Ukrajinu.
Nakon hitnog sastanka u četvrtak, priopćeno je da će umjesto toga “poduzeti dodatne korake za daljnje jačanje odvraćanja i obrane u cijelom savezu”. Moskva je ranije navela širenje NATO-a na istok i potencijalno članstvo Ukrajine kao ključni razlog za pokretanje svoje vojne operacije.
izvor: RT
Rusija je u četvrtak rano ujutro počela s napadima na vojne ciljeve u Ukrajini, nekoliko dana nakon što je priznala neovisnost dviju otcijepljenih republika Donjecka i Luganska. Moskva inzistira da štiti narod Donbasa od agresije Kijeva i da je bila prisiljena posegnuti za vojnim sredstvima nakon što je Ukrajina napustila diplomaciju u svom građanskom sukobu na istoku.
wpDiscuz
