Legendarni Rolling Stonesi su u sklopu svoje ‘No Filter’ turneje održali koncert u glavnom češkom gradu. Oko 50,000 ljudi je prisustvovalo spektaklu u okolici zračne luke Letnany. Kao što je i običaj na ovakvim koncertima, publike je bilo iz različitih dijelova Europe i svijeta, pa je i iz Hrvatske pristiglo nekoliko autobusa s najvjernijim ljubiteljima slavnih glazbenika.
Stonesi su prošle godine svirali u austrijskom Spielbergu, koji je blizu Hrvatske, pa je tada veći broj Hrvata bio prisutan. Neki od njih su odlučili ponoviti taj doživljaj u Pragu, gdje su cijene ulaznica bile niže nego u Austriji prošle godine, a i osjećaj da nove prilike za ovaj doživljaj možda neće biti, ponukao je mnoge da se upute na daleki put.
Izlasku Stonesa na binu tople ljetne večeri 4. srpnja je prethodio korektan nastup švicarske skupine Gotthard, a zatim i popularnih čeških rock veterana Prazsky vyber, koji su ponudili glazbeno i scenski atraktivan nastup. Premda veliki dio publike nije mogao razumjeti njihove tekstove, osjetilo se da se radi o kvalitetnoj glazbenoj skupini, koja je dobro ‘zagrijala’ publiku za nastup zvijezda večeri.
Rolling Stonesi su se pojavili na sceni nešto prije 21 sat i započeli izvođenje svog standardnog dvosatnog repertoara koji se uglavnom sastoji od najvećih hitova iz ranije faze njihove karijere. Nastup je započet pjesmom ‘Street Fighting Man’, nastavio se s ‘It’s Only Rock and Roll’ i ‘Tumbling Dice’, a dalje su se nizale ‘Ride ’em On Down’ (sa zadnjeg albuma), Dylanova ‘Like a Rolling Stone’ i ‘Under My Thumb’ (po izboru publike koja je glasala na internetu). Gitarist Keith Richards je otpjevao dvije pjesme, a glas mu je bio u boljoj formi nego prošle godine u Austriji.
U početku koncerta glazbene izvedbe su još uvijek zvučale pomalo ‘mlako’, ali se s ‘Paint It Black’ ‘opaki stroj’ definitivno zahuktao i ostatak koncerta je još jednom pokazao zašto su Stonesi u svijetu rock koncerata još uvijek ono što je Rolls Royce u svijetu automobilske industrije: sinonim za vrhunsku kvalitetu povezanu s dugogodišnjom tradicijom.
Mick Jagger se samopouzdano na sve strane zalijetao u publiku krečući se izduljenim produžetkom pozornice, a u pozadini ga je pratila ‘grmljavina’ gitara Ronnieja Wooda i Keitha Richardsa, koji su jedan drugog pokušavali istovremeno glazbeno nadjačati i nadopuniti. U pozadini svega se čuo specifičan zvuk bubnjeva na kojima i dalje svira 77-godišnji Charlie Watts. Rock ekstaza je svoj najbolji dio dosegla za izvođenja pjesme ‘Midnight Rambler’, a nastavila se kroz ‘Start Me Up’, ‘Jumpin’ Jack Flash’ i ‘Brown Sugar’, završivši s ‘Gimme Shelter’ i ‘Satisfaction’.
Lista izvedenih pjesama bila je potpuno predvidljiva i rutinska, ali unatoč tome svaki, čak i prosječni obožavatelj zvuka klasičnog rocka bi poželio više puta doživjeti ‘čudo’ koje nastaje u alkemijskoj svetkovini kojom se kotrljajuće kamenje pretvara u čisto zlato i to pred očima nepregledne publike, koja zvučni ritual svojom podrškom podiže na još viši nivo.
Neizbježno pitanje je koliko još dugo ta magija može trajati, jer prikazi ispijenih lica muzičara (pogotovo bubnjara Charlieja Wattsa) na velikim ekranima iznad pozornice ne ulijevaju nadu da će se nastupi nastaviti u nekoj daljoj budućnosti. Ipak, tko zna, možda još uvijek nije gotovo. Naime, Stonesima su kraj predviđali još početkom 1970-ih godina, uz tvrdnju da se rock ne može svirati u ‘poznim’ tridesetim godinama života. Ostaje im da dokažu da je moguće i u osamdesetima, a ako im to pođe za rukom neće biti prvi. Njihov idol Chuck Berry je nastupao skoro do samog kraja života, u devedesetoj godini.
wpDiscuz