Stefanova majka Jasmina navodi da ju je u nedjelju, 25. veljače, probudila policija.
– On je otišao u grad, a ja i muž smo bili kod kuće. U jednom trenutku, iza 1.30 ujutro, stvarno sam to osjetila i u trenutku dok su mi boli dijete poslala sam mu poruku: “Sine, jesi li ponio ključ?”. Nikad mi nije odgovorio. Uvijek sam čekala da se on i njegova kći vrate iz grada, ali te večeri nisam. Probudila me policija u 8:15 ujutro. Tada su mi rekli da su mi ubili dijete – počinje svoju ispovijest majka stradalog mladića.
Nenad, Stefanov otac, objašnjava da im nije bilo jasno što se dogodilo.
– Čitav sukob je počeo u maju 2021. kada su petorica mladića, od kojih su dvojica sada ubili mog sina, pretukli Stefanovog školskog druga i bacili ga u Savu. Toliko su pretukli tog mladića da je imao 14 ukosnica na glavi. Stefan ga je izvadio iz Save i rekao im: “Dobro Mangupi, vas petorica ste ga sami ubili.” Njih petorica su tada nasrnula na Stefana, jedan ga je udario i pobjegao, a ova četvorica su krenula dalje, ne znajući da je Stefan u punoj snazi jer je on sportista – objašnjava Nenad.
Jasmina potom dodaje da im je to bio prvi pokušaj ubojstva.
– Da nije bilo Stefana koji je drugog izvukao iz vode, nisam sigurna da bi to ostalo samo na pokušaju. Tada su trebali reći: “Hvala Stefanu što si nas spasio zarobljenike”, ali su ga u znak zahvalnosti ubili. To je veliki propust roditelja te djece. Moj sin se nije družio s njima, samo je pomagao drugome. Cijeli život je samo to radio, brinuo se za druge. To što su radili mom sinu, ne mogu normalna djeca, to mogu samo bolesni ljudi. Nisu ubili jednog čovjeka kada su nam odveli Stefana, ubili su mnogo ljudi – kaže šokirana majka, prenosi Kurir .
Mladićev otac dodaje da je Stefan prije nekog vremena pokrenuo akciju pomoći jednoj obitelji.
– Ne moram da pričam kakav je moj sin bio da bi neko čuo, naprotiv, tek posle svega ovoga shvatam koliko je moj Stefan bio cenjen, poštovan i voljen. Kad je Stefan bio mali, u ulici u kojoj živimo bio je dječak koji ga je udarao. Kad su odrasli, taj mladić se oženio, dobio dvoje djece, ali je nažalost umro. Kako mu je ostala nedovršena kuća, Stefan je krenuo u akciju prikupljanja sredstava za postavljanje prozora na kući svoje djece kako se ne bi smrzavala. Takav je bio naš Stefan – kaže otac, a majka dodaje:
– Bio je bolji od svih, bio je najbolji. Bio je pozitivan, veseo, s najljepšim osmijehom i očima. Plijenio je gdje god bi se pojavio. Bio je divan. Još dok je bio živ, dolazili su njegovi prijatelji i govorili nam da je najbolji, a sada samo govore koliko je zapravo bio jedinstven. Nije ljude dijelio po nacionalnosti, po vjeri, samo ih je dijelio na ljude i neljude – kaže Jasmina.
– Da bi se mogao boriti za višu kategoriju, udeblja se dva kilograma i bori se s čovjekom koji je 30 kilograma teži od njega, takav je i bio. Jednom je prilikom dobio udarac i izgubio meč. Dok su ga doktori pregledavali, svima se ispričavao što je iznevjerio Srbiju, a najmanje je mislio na sebe. Njegova djevojka ispričala nam je, kaže, prije otprilike mjesec i pol dana da je vidio dvojicu muškaraca kako se tuku, stao je između njih i smirio ih. Takav je bio. Siguran sam da Stefan te noći nije bežao od njih dvojice, siguran sam i da nije bežao ni od noža, jednostavno, zakleo se da dokle god predstavlja Srbiju i našu zastavu, izbjegao bi svaki sukob na ulici – govori utučeni otac dok mu glas drhti.
Nenad dodaje da je kao otac nakon bolnog gubitka istraživao i tražio razlog zašto je Stefan umro.
– Tražio sam razlog zašto su mi ga uzeli, ali vjerujte, nema ga. Nema duga, nema problema. Nema mi tko ružnu riječ reći. Nema tu nikakvog motiva, ovo je samo strijeljanje mladića koji su već odživjeli svoje živote. Pitam se ovih dana koga Bog uzima i zašto, zašto baš njega. Pitao sam “zašto Bože moj sine”. Na groblju dobijem malo mira, bolovi malo popuste, ali više nismo isti ljudi. Sada smo kao zombiji, prije smo se smijali, šalili, a sada samo preživljavamo. Imam 50 godina, vrijeme mi je proletjelo, sad, nakon svega, samo se nadam da će i ovaj odmor proletjeti – kaže Nenad.
Govoreći o pravdi za prerano izgubljenog sina, otac dodaje da za njih nikada neće biti adekvatne kazne.
– Nema pravde. Stefana neće vratiti ni 20 ni 40 godina. Postoji više razina pravde, jedna je pravna, druga je Božja, treća je karmička… Veliko su nam zlo donijeli. Na groblju smo nekoliko sati, svaki dan. Nonstop netko dođe i zapali svijeću. Prijatelji mu kupuju tjesteninu koju je volio, sendviče, dolaze s njim na groblje jesti – kaže neutješni otac.
Podsjetimo, srpski reprezentativac Stefan Savić (23), osvajač brončane medalje na MMA svjetskom prvenstvu, ubijen je nakon što su ga napadači uboli nožem u srce nakon svađe na Dorćolu u Beogradu.
Za ovaj krvavi pir osumnjičeni su Vasilje Gačević i Marko Daničić, za kojima policija intenzivno traga.
Nenad navodi da je njegov sin u svijet sporta krenuo nakon što ga je dječak maltretirao u školi.
– U šestom razredu maltretirala ga je dvije godine starija učenica. Prema Stefanovim riječima, on je zaista bio “tiranin”, zbog čega smo nekoliko puta išli u školu, zvali smo i roditelje dječaka da dođu, ali to se nikada nije dogodilo. Tada sam razgovarao sa Stefanom i rekao da smo mi uvek tu za njega, ali da mora da počne da trenira neki sport, odnosno da zna da se brani – priča Nenad i dodaje da je Stefan u godinama želeo da trenira MMA. od 13. ali ga taj Ćosa (Stefanov trener Borislav Ćosić) nije htio primiti jer je bio mali pa je Stefan samo sjedio i gledao.
Nenad dodaje da je Stefan bio neustrašiv, ali da je bio borac časnog srca.