U SAD-u se trenutačno vodi proces protiv osumnjičenih za ratne zločine iz BiH. Te osobe su sredinom 90-ih došle kao izbjeglice u SAD. Bosansko-hercegovačka dijaspora je uzrujana.”It’s correction time”, kaže ležerno Esad Boškailo. Bosanci i Hercegovci u Sjedinjenim Američkim Državama su 21 godinu uzalud čekali pravdu, poručuje on. Sada je konačno došlo “vrijeme za ispravljanje” grešaka, kaže Boškailo, šef psihijatrijskog odjela u klinici Maricopa u Phoenixu (Arizona) osvrćući se na sve češća medijska izvješća o presudama za ratne zločine i izgonima osuđenih koji potječu s područja bivše Jugoslavije.
Retraumatizacija
Kod nekih od njegovih pacijenata je to medijsko izvještavanje dovelo do “retraumatizacije”, kaže Boškailo koji je i sam Bošnjak. Pojašnjava da se tim ljudima vraćaju slike iz prošlosti te da ih se ne mogu riješiti.
Nepoznati broj od 150.000 ratnih izbjeglica koliko ih je sredinom 90-ih pronašlo utočište u SAD-u su ratni zločinci, odgovorni za teške zločine počinjene za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Srebrenica, kao niti jedno drugo mjesto u BiH-u, simbol je za te grozote upravo zbog toga što su u srpnju 1995. tamo pred očima svjetske javnosti pripadnici srpskih snaga ubili više od 8.000 ljudi. Ali i bh. Hrvati i bh. muslimani su tada činili ratne zločine.
Istrage i izgoni
Prema navodima New York Timesa i Washington Posta, Ured SAD-a za useljenike je pokrenuo i do 300 postupaka protiv potencijalnih ratnih zločinaca. Michael McQueen, koji za tu službu vodi odgovarajuće istražne radnje, u razgovoru za Deutsche Welle je potvrdio te brojke. McQueen navodi da je i do 70 osumnjičenih u međuvremenu dobilo izgon i vraćeno je u BiH – ili su pobjegli. Jedan od onih koje su američke vlasti odlučile izgnati iz zemlje je Marko Boskić koji je, prema navodima McQueena, bio pripadnik postrojbi koje su aktivno sudjelovale u masovnim ubojstvima u Srebrenici. Boskić je, kaže on, izručen Bosni i Hercegovini, ali je tamo zbog suradnje s Tužiteljstvom dobio samo deset godina zatvora. No, dodaje McQueen, na osnovu njegovih izjavasu barem četiri daljnja počinitelja uhićena i osuđena.
U Phoenixu, gradu u kojemu živi veliki broj Bosanaca i Hercegovaca, takvi slučajevi izazivaju nemir, ali i ulijevaju nadu. “Bh. zajednica sada osjeća da pravda ipak stiže”, ističe Esad Boškailo u razgovoru za DW.
Torture u šest zatočeničkih logora
Boškailo potječe iz Počitelja. I on je žrtva rata. Taj 56-godišnji psihijatar i otac dvoje djece je godinu dana proveo u šest zatočeničkih logora. Boškailo je, prema vlastitim navodima, mučen i maltretiran. Nakon njegovog oslobađanja je bio toliko slab da više nije mogao stajati na nogama. Svoju obitelj je, uz pomoć UN-a i američke vlade, konačno ponovno vidio u SAD-u. Svoja iskustva je sročio u knjizi “Wounded, I am more awake”.
Boškaila naizgled emocionalno ne dira činjenica što se sada vode istrage i sudski procesi protiv potencijalnih ratnih zločinaca. Hladno kaže kako je to “ok”. Ali priznaje da su neki drugi, poput jedne njegove 45-godišnje pacijentice iz Srebrenice “jače potreseni”. Ona je u Srebrenici izgubila supruga, dva sina, dvojicu braće – ukupno 20 članova šire i uže obitelji.
“Ne igra nikakvu ulogu što si i tko si”
Kao i mnogi Bosanci i Hercegovci, tako i i Esad Boškailo rado dolazi u restoran “Old Town Sarajevo” (Stari grad Sarajevo), gdje Seda Turulja kuha specijalitete iz BiH. I ona ima svoje mišljenje o uhićenjima i procesima. “Ne igra nikakvu ulogu što si i tko si: musliman, Hrvat ili Srbin”, kaže ona, jer svatko mora odgovarati za svoje zločine: “Čak i da se radi o mom vlastitom bratu.” Kao i sve druge bivše izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, tako i ona ima veliko povjerenje u pravosuđe SAD-a. Ovdje, a ne u BiH-u im se treba suditi, ističe ona.
Pivo iz država bivše Jugoslavije u arizonskom restoranu “Old Town Sarajevo”
43-godišnji Vitomir Špirić je jedan od gostiju u njezinom restoranu. On kaže da nije počinio nikakve ratne zločine, iako se protiv njega od 2005. vode istražne radnje i proces pred sudom, prvo zbog ratnih zločina, a poslije samo još zbog sumnje u krive navode pri useljavanju u SAD. Špirić obje optužbe odbacuje. “Nisam počinio zločine”, pojašnjava i dodaje da se istrage vode protiv njega samo zato što je bh. Srbin. U ratu je više puta dezertirao iz redova srpske vojske i uopće se nije borio, kaže on.
Teški dokazni postupci
Više od 20 godina nakon rata u Bosni i Hercegovini je teško, pa čak i nemoguće pronaći dokaze za ratne zločine, ističe Michael McQueen. Tako u mnogim slučajevima dolazi do toga da Ured SAD-a za useljavanje na koncu vodi istrage samo zbog pogrešnih navoda prilikom ulaska u SAD. To se onda odnosi prije svega na bh. Srbe od kojih mnogi pri ulasku u zemlju nisu davali navode o vojnoj službi. Špirićev tadašnji odvjetnik Thomas Hoidal govori o “tankim dokazima” i smatra upitnim što se nakon bezuspješne optužnice zbog ratnih zločina fokus stavlja na “pogrešne navode” prilikom procesa useljavanja.
Špirić nije jedini takav slučaj. Hoidalov kolega Chris Brelje je i sam zastupao klijente u 25 takvih slučajeva. On Michaelu McQueenu i kazneno-pravnim ustanovama predbacuje da olako pokreću postupke protiv nevinih ljudi: “Strašne stvari su se dogodile. Ali to ne znači da moramo sudski goniti ljude za čije sudjelovanje u zločinima ne postoje dokazi.”
Vitomiru Špiriću je tek za ožujak 2019. zakazano saslušanje kod nadležnog imigracijskog suda. Do tada taj živahni 43-godišnjak mora živjeti u strahu da će ipak biti izgnan iz SAD-a. “To nije život”, kuka on. Ali ovdje se već, kaže, privikao, bez dugova stanuje u vlastitoj kući i druži se i s Hrvatima i muslimanima. “Kod mene su”, zaključuje, “svi dobrodošli”.
dw.de