Rat u oku Merkelovskom

Angela Merkel, istočna Njemica bistrog bezbojnog oka i njemačkog pogleda, rekla je da bi, ako se nastavi s politikom podizanja zidova između zemalja, mogao izbiti rat. Ne, ne bi. Tada bi Njemačka izgubila rat. Ekonomski rat dobiven stvaranjem Europske unije s Njemačkom na čelu. Blesave zemlje Istoka su pokurile u podaništvo prije nego su i pokušale razviti svoje resurse.
____________ piše: Veselin Gatalo l pogled.ba 
Predale su se, bez borbe, velikodušno primile banke i rasprodale poduzeća čiji su stvarni vlasnici Nijemci, Francuzi i Amerikanci. Aferim, što bi rekli. Znanje je urodilo plodom. Nije više Talijan taj koji vozi fiat. Ne može ga prodati jer za malo više para Talijan može kupiti puno kvalitetniji volkswagen čiji izvoz Njemačka obilato potiče. Pošto Talijan mora još jeftinije prodati fiat, nema što uložiti u poboljšanja na svom fiatu. I krug se zatvara. Fiat Talijani više gotovo i ne kupuju, mogu slobodno zatvoriti pogone i baciti ključeve u šahtove.
O Mađarima, Slovacima i Rumunjima i ostaloj sitneži, da i ne pričamo. Nema zidova, pa su njihovi doktori i inženjeri svojedobno pohitali raditi građevinske poslove po Londonu. Tako zarađuju više nego što zarađuju kao profesori i liječnici kod kuće. Radili su naporno, entuzijazmom nadoknađivali nedostatak graditeljskog iskustva. Te se zgrade, te koje su napravili, već ruše, ali oni su zaradili više nego da su ostali s narodom koji ih je iškolovao i kojem su bili prijeko potrebni. Jesu li sretni zato što su otišli miješati malter u Engleskoj i Austriji, Njemačkoj i Francuskoj? Ne znam. Zapravo, mislim da znam, ali ipak je bolje da njih pitate.
Eto, odlutah od zidova koji nam, prema Merkelovoj ljestvici ratovanja, ratove donose. Sjećamo se, barem većina nas, ujedinjene zemlje nakon koje smo krvarili i selili se poput bezglavih pataka, zemlje nakon koje smo dobili novi islam i staru populaciju, zemlje u kojoj se uspjehom smatra pobjeći iz nje. Nije bilo zidova koji bi spriječili to sve. I sada, kad nismo u EU, nema zidova koji bi spriječili njemačke banke da nam deru kožu s leđa i izvlače bogatstva. Nema zidova koji bi spriječili Amerikance da nam uvoze krvave i plamenom osvijetljene revolucije. Nema. Nema šanse da se razvije industrija slična onoj „EI Niš“, „Mihajlo Pupin“. „Rudi Čajavec“, „Zastava“ ili „Kluz“, nema, mora se kupiti auto i radio s njemačkog i francuskoga groblja automobila i elektroničkog škarta namijenjenog Istoku. U međuvremenu su nam prebrojali masline, da ne bi odavde izveli više ulja nego što nam je propisano.
Rat, građanski rat koji prijeti Njemačkoj zbog uvoza izbjeglica iz Afrike, Merkelica projektira južno i istočno. Nacizam i rat su u očima promatrača. Njeno bezbojno oko se plaši trenutka kad će Nijemac zanijemjeti od straha pred ljudima koji će njegov posao raditi za puno manje para nego on, Nijemac. U strahu su velike oči, a u industriji vlada zakon ponude i potražnje. Uz to će plaćati dodatne namete zbog pojačanja policije, školstva i zdravstva za nimalo plavooke i plavokose došljake.
Ne trebate se plašiti. Merkelica, očito, ima problem. A što se rata tiče, onaj što ga istočno vidio, u kući mu bio.