Na arheološkom lokalitetu Crkvina u Vinici kod Tomislavgrada, gdje su počivali ostaci ranokršćanske bazilike i grobnica, u maniri balkanskog “Indiane Jonesa”, jurnuo je bager, a povijest je, još jednom, pala pod gusjenice gluposti. Na teren su, kako kažu mještani, došli “stručnjaci” iz lokalnog okruženja, s radnim strojem u ruci i snom o bogatstvu u srcu. Ako ste mislili da se povijest devastira samo u gradskim arhivima, razmislite ponovno – mi ovdje radimo to s teškom mehanizacijom.
Stipan Dilber, arheolog i kustos Franjevačkog muzeja u Tomislavgradu, zvuči kao čovjek kojemu su prekopali dvorište, ali ne zbog sadnje cvijeća, već tražeći škrinje s blagom. “Devastiranje je blaga riječ za ovo što su napravili”, izjavio je Dilber, naglašavajući da su povijesne zidine bazilike doslovno pretvorene u građevinsku ruševinu. Da stvar bude gora, na nekim mjestima su se pojavile i iskopane kosti. E da, kad kopate bagerom po ranokršćanskom lokalitetu, dogodi se i to.
Naravno, ovo nije prvi put da netko kopa. Do sada su koristili detektore metala, prenosive i praktične, a sada smo prešli na sljedeću razinu – tešku mehanizaciju. Tražilo se blago, a našla se povijest koja vapi za spasom. Povijesne predaje, legende o zakopanom zlatu, i nezaustavljiva pohlepa ostavili su tragove koji će, ako budemo imali sreće, završiti u arhivama MUP-a Hercegbosanske županije. Jer, eto, oni su obaviješteni.
Ekološke udruge, Zavičajno društvo Zavelim, Mladi Buškog Blata i ostali zgroženi su ovim činom, što je očekivano – na njihovim područjima povijesni lokaliteti su očito samo “smjernice” za buduće hidroakumulacije, a ne kulturna baština. Da stvar bude bolja, Crkvina je prema prostornom planu predviđena za potapanje. Tako da, ako slučajno preživi bager, voda će završiti posao.
Što se tiče vlasti, i njihova šutnja je glasna. Kulturno-spomenička baština? Ma dajte, to je samo kamen. Treba se “razvijati”. Na kraju, sudeći po svemu, povijest nije zakopana samo pod zemljom – zakopana je pod nemarom i ignorancijom.