Radnici “Vitezita” iz Viteza jutros su u 8 sati pješke krenuli prema zgradi Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, gdje će tražiti uvezivanje radnog staža za 19 radnika ovog poduzeća.
Izmoreni, bez pratnje policije i bolesni radnici Vitezita su oko 11:30 sati stigli do petlje u Lašvi odakle će se dalje uputiti prema Sarajevu. Iz Viteza jutros nisu imali policijsku pratnju, a policijska patrola Ministarstva unutarnjih poslova Zeničko-dobojske županije dočekala ih je u Lašvi.
Predsjednik Sindikata radnika “Vitezita” Safet Sivro je kazao da je svjestan opasnosti koje vrebaju kretanjem magistralnim putem, ali da su radnici izrazito željeli da pješke dođu pred zgradu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i traže svoja prava, piše Klix.ba.
“Obraćali smo se županiji i nekim ljudima da nam pomognu koliko mogu, ali nitko nam nije htio pomoći. Ovi ljudi nemaju novca, jedan skuplja limenke od Ahmića kako bi sebi kavu platio ili nešto pojeo. Pronalaze neke načine da žive i tako je od 1993. godine do danas“, govori Sivro.
U koloni od 23 osobe nalazi se 19 radnika koji su stekli sve uvjete za mirovnu, ali zbog neuvezivanja radnog staža nemaju od čega normalno ni živjeti, a kamo li kupovati lijekove.
“Mi ovdje u koloni imamo pet osoba koje boluju od šećera, imamo ljude koji su se nedavno operirali i one koji nemaju dobro srce. Dokle ćemo izdržati vidjet ćemo, ali naš je cilj doći pred zgradu Vlade gdje ćemo u sljedeća dva dana pokušati riješiti naš problem, a ako to ne uspijemo, dovest ćemo i svoje obitelji“, dodaje Sivro.
Cilj radnika je večeras stići do Visokog kako bi dobili potrebnu medicinsku pomoć, a sutra navečer da već budu u Sarajevu. Siti obećanja i izbjegavanja rješavanja problema, odlučili su uprkos svim rizicima doći na noge nadležnima koji su trebali riješiti njihov problem.
U koloni oštećenih radnika je i 64-godišnja Mirsada Arnautović koja je kroz suze govorila o svojim problemima i problemima njenih kolega.
“Od 1993. godine sam u Sindikatu, ali nikad ništa nismo ostvarili. Ostarila sam čekajući mirovinu, muž mi je imao operaciju i jedino od čega živimo je njegova mirovina. Da toga nema, Bog zna šta bi bilo. Dijete mi je nedavno preminulo i ni sami više ne znamo što reći niti što uraditi“, izjavila je Arnautović.
Radnike Vitezita nitko od nadležnih nije kontaktirao, a mjesecima im je obećavan sastanak s nadležnim ministrima koji trebaju riješiti njihove probleme. Izmoreni, izgladnjeli i bolesni nastavit će svoj put prema Sarajevu gdje će ostati do ispunjenja zahtjeva uvezivanja radnog staža.
wpDiscuz