Zbog duge kolone onih koji napuštaju svoju zemlju, granica područja u kojemu u BiH žive Hrvati sve se više pomiče prema Neretvi. A ne tako davno pjevalo se o Drini. Bosna je prepuna tužnih izbjegličkih priča. Predugo se prekriženih ruku gledalo kako jedan narod nestaje. I jedna vjera. Katolici u BiH su zapravo na “prvoj crti” Vatikana. Oni su krajnja homogena katolička cjelina prema istoku. A u borbi za opstanak biskupi u BiH Puljić, Komarica, Perić, Sudar, Vukšić i Semren su poput generala koji imaju sve manje vojske. Trebaju pomoć!
Hrvati u BiH svih ovih godina osjećaju se kao da su ih saveznici ostavili. Razočarale su ih Amerika, Njemačka, Hrvatska… Jedino ih nikada nije iznevjerio Vatikan. I kada nije bilo nikakvih javnih poteza, vjerovali su da za njih tihom diplomacijom lobira Sveta Stolica.
Poljak Wojtyla se nije obazirao na prijetnje ubojstvom u želji da dođe u Sarajevo. Čak se najavio i ratne 1994. godine, no posjet je odgođen zbog opasnosti. Učinio je to 1997. šaljući poruku katolicima “Niste sami, s vama smo”. Teško bolestan 2003. predvodio je misu u Banjoj Luci, iako je večer prije biskupu Komarici poručeno da otkaže dolazak ili će biti ubijen.
Nijemac Benedikt koristio je svaku prigodu kako bi upozorio na nestajanje jednog naroda. Osobito će ostati zapamćeno dramatično pismo njegova tajnika Tarcisia Bertonea biskupima BiH i RH. Naglasio je da je stanje alarmantno. Jer od oko 800 tisuća katolika u 1991. godini, došlo se do današnjih oko 440 tisuća. Upozorio je biskupe: “Katolička vjera u BiH riskira da za koje desetljeće posve nestane”. Stoga je papa molio poglavare Crkve u BiH i RH da kolegijalno, zajednički, “kao pastiri i prvi odgovorni naroda Božjega intenziviraju svoje zauzimanje za budućnost Crkve u BiH”. Naglašeno je kako po tom pitanju “Crkva neće propustiti surađivati s civilnim vlastima i sa svim osobama dobre volje”. Dakle, potreban je dijalog i međusobno zajedništvo. A upravo su podjele plodno tlo za stratege poticanja iseljavanja Hrvata.
Snažan pečat u provedbi vatikanskih preporuka ostavlja papin izaslanik Talijan Alessandro D’Errico. Koji je šest godina bio na službi u BiH. Prošle godine premješten je u Zagreb. Pitao sam ga nedavno koliko se danas provodi “zapovijed iz Vatikana” koju je zajedno s biskupima i on dobio u Sarajevu. S velikim poštovanjem govorio je o zauzimanju hrvatskih biskupa u pomoći svojim sunarodnjacima u BiH. Pobrojio je mnoge akcije. Siguran je da se biskupi u RH nikada neće umoriti u toj misiji.
Jednako kao i s crkvenim predstavnicima, tako papin izaslanik u Hrvatskoj uspješno provodi i sugestiju Vatikana o suradnji s civilnim vlastima. Ne obazirući se iz koje su političke partije. Poštuje izabranu volju naroda. A osobito one koji žele pomoći.
Kao nuncij u BiH D’Errico je bio izaslanik Svetog Oca na inauguraciji hrvatskog predsjednika. Zanimljivo, bio je to prvi prijam na Pantovčaku koji je priredio Josipović. Središnja točka papina izaslanika i agnostika, toga kao i mnogih drugih susreta, bili su Hrvati u BiH. Isti dnevni red imao je i s premijerima Jadrankom Kosor, Zoranom Milanovićem, ministrima, vođom oporbe Karamarkom… Danas D’Errico u Zagrebu s jednakim žarom lobira za narod s kojim je šest godina proživljavao patnje.
Vatikan preko svojih pastira pokušava sačuvati svoje stado u BiH. Zbog toga je u poslijeratnim vremenima papa dolazio u “muslimansko Sarajevo” i “pravoslavnu Banja Luku”. Time je slao poruke “ovo je i katolička zemlja”. A upravo u tu zemlju, “žele nas žive zakopati”, gotovo glasom očajnika ponavlja kardinal Puljić. Sve ga se slabije čuje. U zaglušujućoj tišini grobari odrađuju posao. Popušta prva crta. Kopaju se novi rovovi. S njih se već nazire Neretva. Umjesto pomoći, “kršćanska Europa” strpala ih je u luđačku košulju?!
VLM
wpDiscuz