Prvi međunarodni mirovni ugovor u povijesti potpisali su preci današnjih muslimana Sirije i Egipta. I poštovali su ga do zadnjeg slova. Možda zato što tad nisu bili muslimani?

piše: Dr. Sameh M. Arab l poskok.info

Ramzes II”, koji je vladao 67 godina tijekom 19. dinastije 12. stoljeća prije Krista, bio je poznat kao “Ramzes Veliki”. Njegova slava nadmašila je sve ostale faraone, a Egipat je dosegnuo nevjerojatno stanje prosperiteta tijekom njegove vladavine.

Ne samo da je poznat kao jedan od najvećih egipatskih ratnika, ali i kao mirotvorac i po spomenicima koje je ostavio za sobom po cijelom Egiptu.

Bio je prvi kralj u povijesti koji je potpisao mirovni sporazum sa svojim neprijateljima, Hetitima , okončavši duge godine ratova i neprijateljstv.

Ugovor se još uvijek može smatrati konačnim modelom, čak i kada se primjenjuju današnji standardi. Za razliku od Daytona, i njegovih jamaca, Ramzes II je potpuno poštovao ugovor, nije ga mijenjao na silu i ono što je najvažnije nije mu palo na pamet koristiti usluge Austrijanaca i Germana za “čuvanje” svih članaka tog ugovora.

U Egiptu je tada postojala izreka: “Čuvaj se Austrijanaca i kada darove nose”. Ironija da.

Tko su Hetiti? Njihov uspon i neprijateljstvo s Egiptom.

Hetiti su bili manji narod u Anatoliji, koji je počeo mirno prodirati na istok i zapad putem monopoliziranja političke moći na Bliskom istoku. Do drugog tisućljeća prije Krista postali su velika sila koja je konačno zamijenila babilonsku državu oko 1530. pr.

Počeli su izazivati ​​Egipatsko Carstvo tijekom njegovog pada pod vladavinom Akhen-Atona (18. dinastija). Međunarodna korespondencija azijskih prinčeva u Palestini i Siriji (poznata kao Pisma od Amarne) poslana je Akhen-Atonu i njegovom dvoru, u njima su prinčevi iskali pomoć, i slali upozorenja o rastućem utjecaju Hetita. Faraon ih je nažalost zanemario i nikada nije odgovorio.

To je dovelo do toga da je Egipat izgubio kontrolu nad značajnim teritorijem u Siriji kada su agresori, potpomognuti Hetitima, izvršili invaziju. Nakon smrti Akhen-Atona i ubojstva (ili smrti) njegovog nasljednika Tut-Ankh-Amona, njegova žena (i Akhen-Atonova kći), “Ankh-Esenpa-Aton”, pokušala je diplomatski riješiti spor s Hetitima.

Kako bi osigurala svoj položaj, poslala je tajno pismo njihovom kralju tražeći od njega sina za kojeg bi se mogla udati i učiniti ga faraonom. Kako je ova ponuda bila zapanjujuća, kralj je posumnjao na izdaju i poslao veleposlanika da ispita prave namjere kraljice. Kao odgovor na njezino uvjeravanje, kralj je poslao svog sina.

Međutim, zarobio ga je i ubio egipatski zapovjednik vojske, Horemheb (koji je kasnije postao faraon).

Neprijateljstvo između Egipta i Hetita dodatno je pojačano.

Rat između Egipta i Hattia:

S usponom 19. dinastije u Egiptu, “Seti I” je počeo ponovno uspostavljati egipatsku moć na Bliskom istoku. Unutar prve dvije godine svoje vladavine, uspio je vratiti cijelu Palestinu i grad Kadeš pod egipatsku kontrolu. Nakon toga je između dva carstva potpisano kratkotrajno primirje.

Tijekom vladavine sina Setija I., “Ramzesa II”, napravljen je napredak protiv Sirije koji je stigao do Kadeša još jedan.

Bitka koja je nastala je jedna od najpoznatijih u egipatskoj povijesti.

Trajala je četiri dana, au početku je Ramzes gubio bitku.

Međutim, njegova se vojska uspjela hrabro boriti do dolaska pojačanja, pretvorivši poraz u pobjedu.

Hetiti su zatražili prekid vatre, a Ramzesovi su ga časnici savjetovali da sklopi mir, govoreći:

“Nema prijekora u pomirenju kada ga napravite.”

Nakon smrti hetitskog kralja, “Hattusili III” je uzurpirao prijestolje od zakonitog princa koji je pobjegao u Egipat i dobio politički azil od “Ramzesa II”. Hetitski dokumenti bilježe Hattusilisovu žalbu:

“Kada sam mu napisao: pošalji mi mog neprijatelja, on ga nije izručio. Stoga je došlo do ljutnje između mene i kralja Egipta.”

Dok je još jedna runda rata bila na pomolu, oba su carstva bila pod pritiskom s Hetitima koji su se suočavali s Asirijom u Mezopotamiji, a Egipat se suočavao s prijetnjom Libijaca na zapadu.

Diplomatski pregovori trajali su dvije godine dok mirovni ugovor nije sklopljen u 21. kraljevskoj godini Ramzesove vladavine s “Hattusilisom III” 1280. pr. Kr.

Mirovni ugovor:

Egipatsko prihvaćanje mirovnog sporazuma koji bi okončao rat u Siriji značilo je da neće biti šanse za obnovu Kadeša i Amurua. Međutim, u zamjenu za tu žrtvu, spor između dviju zemalja završio bi jasnom linijom razgraničenja između egipatskog i sirijskog teritorija.

Štoviše, Egipat je zajamčio Sirijcima pravo korištenja njihovih feničkih luka, dok su Hetiti pristali dopustiti Egipćanima slobodan prolaz na sjever do Ugarita bez ometanja. To je bila privilegija izgubljena više od jednog stoljeća.

Zabilježene su dvije kopije ugovora, jedna na hijeroglifu, a druga na akadskom, i obje su još uvijek sačuvane.

Oba su primjerka identična osim uvertire u kojoj je u egipatskoj verziji rečeno da je hetitski kralj tražio mir, dok je u hetitskoj verziji Ramzes bio taj koji im je poslao izaslanike.

Egipatska verzija zabilježena je na srebrnoj ploči koju je Hattusili poklonio Ramzesu, a potom je kopirana na kamenu u hramovima Karnak i Ramesseum.

Ugovor se sastojao od 18 članaka. Nakon dugog uvoda koji bilježi titule kraljeva i upućuje na uspostavu dobrog bratstva i mira, jedan je članak uključen kako bi se isključili bilo kakvi daljnji napadi na teritorije drugih zemalja:

“Reamasesa, veliki kralj, kralj zemlje Egipta, nikada neće napasti zemlju Hatti da preuzme dio (ove zemlje). A Hattusili, veliki kralj, kralj zemlje Hatti, će nikada ne napadaj zemlje Egipat da preuzme dio (te zemlje).”

Slijede dva članka koja uspostavljaju zajednički savez protiv bilo kakvog stranog napada na bilo koju zemlju:

• “Ako strani neprijatelj maršira na zemlju Hatti i ako mi Hattusili, kralj zemlje Hatti, pošalje ovu poruku: “Dođi mi u pomoć protiv njega”, Reamasesa, veliki kralj, kralj egipatske zemlje, mora poslati svoje trupe i svoja kola da ubiju ovog neprijatelja i daju zadovoljstvo zemlji Hatti.”
• “Ako stranac krene protiv zemlje Egipta i ako Reamasesa, veliki kralj, kralj zemlje Egipta, vaš brat, pošalje Hattusiliju, kralju zemlje Hatti, svom bratu, sljedeću poruku: “Dođi u moju pomoć protiv njega”, tada će Hattusili, kralj zemlje Hatti, poslati svoje trupe i svoja kola i ubiti mog neprijatelja.”

Ugovor je tada uključivao tri članka kojima se uspostavlja uzajamna suradnja protiv bilo kakve unutarnje pobune ili državnog udara u bilo kojoj zemlji:

“Ako Hattusili, veliki kralj, kralj zemlje Hatti, ustane u bijesu protiv svojih građana nakon što su počinili zločin protiv njega i ako, zbog toga, pošaljete u Reamasesu velikog kralja, kralja zemlje Egipta, tada Reamasesa mora poslati svoje trupe i svoja bojna kola i ona bi trebala istrijebiti sve one protiv kojih je ustao u gnjevu.”

“Ako se Reamasesa, kralj zemlje Egipta, razgnjevi protiv svojih građana nakon što su počinili nepravdu protiv njega i zbog toga on pošalje (poruku) Hattusiliju, velikom kralju, kralju zemlje Hatti , moj brat, mora poslati svoje trupe i svoja kola i oni moraju istrijebiti sve one protiv kojih sam u gnjevu ustao.”

“Gledajte, sin Hattusilija, kralja zemlje Hatti, mora osigurati svoj suverenitet nad zemljom Hatti umjesto Hattusilija, svog oca, nakon brojnih godina Hattusilija, kralja zemlje Hatti. Ako djeca zemlja Hatti se ogriješila protiv njega, tada mu Reamasesa mora poslati u pomoć trupe i bojna kola i pružiti mu podršku.”

Kako bi se izbjegli daljnji sporovi, ako izbjeglica pobjegne u drugu zemlju, deset članaka posvećeno je njihovom izručenju.

Ovo je bio prvi sporazum o izručenju u povijesti između dviju nacija. 

Ugovor nije isključivao nijednu osobu, i bez obzira radi li se o “velikim ljudima”, plemićima ili “nepoznatim osobama”:

“Ako velika osoba pobjegne iz zemlje Hatti i ako dođe do Reamasese, velikog kralja, kralja zemlje Egipta, tada Reamasesa, veliki kralj, kralj zemlje Egipta, mora da ga uhvati i predati ga u ruke Hattusiliju, velikom kralju, kralju zemlje Hatti.”

“Ako velika osoba pobjegne iz zemlje Egipta i pobjegne u zemlju Amurru ili grad i dođe do kralja Amurrua, tada ga Benteshina, kralj zemlje Amurrua, mora uhvatiti i uzeti kralju zemlje Hatti; i Hattusili, veliki kralj, kralj zemlje Hatti, naredit će da ga odvedu Reamasesi, velikom kralju, kralju zemlje Egipta.”

„Ako plemić pobjegne iz zemlje Hatti, ili dva čovjeka, i ako ne žele služiti kralju Hatti, i ako pobjegnu iz zemlje Velikog Kralja, kralj zemlje Hatti, kako ne bi da mu služe, onda ih Reamases mora uhvatiti i narediti da ih odvedu Hattusiliju, Velikom Kralju, kralju zemlje Hatti, njegovom bratu, i on im neće dopustiti da borave u zemlji Egiptu.”

“Ako jedan ili dva plemića pobjegnu iz zemlje Egipta i ako odu u zemlju Hatti, onda ih Hattusili, veliki kralj, kralj zemlje Hatti, mora uhvatiti i učiniti da budu odvedeni u Reamasesu , Veliki kralj, kralj zemlje Egipta, njegov brat.”

“Ako čovjek ili dvojica nepoznatih ljudi pobjegnu, i ako dođu u Reamasesu, da mu služe, onda ih Reamasesa mora uhvatiti i predati u ruke Hattusiliju, kralju zemlje Hatti.”

“Ako čovjek ili dvojica nepoznatih ljudi pobjegnu, i ako pobjegnu iz zemlje Egipta i ako mu ne žele služiti, onda Hattusili, veliki kralj, kralj zemlje Hatti, mora izbaviti u ruke njegova brata i on im neće dopustiti da nasele zemlju Hatti.”

“Ako čovjek pobjegne iz zemlje Hatti, ili dvoje ljudi, i ako pobjegnu iz zemlje Hatti, i ako dođu u zemlju Egipat, i ako plemić pobjegne iz zemlje Hatti ili iz grada i bježe iz zemlje Hatti da odu u zemlju Egipat, tada Reamasesa mora narediti da ih odvedu svome bratu. Gledajte, sinovi zemlje Hatti i djeca zemlje Egipta su u miru.”

“Ako neki ljudi pobjegnu iz zemlje Egipta da odu u zemlju Hatti, tada Hattusili, veliki kralj, kralj zemlje Hatti, mora narediti da ih odvedu svome bratu. Gledajte, Hattusili, veliki kralj , kralj zemlje Hatti, i Reamasesa, veliki kralj, kralj zemlje Egipta, vaš brat, u miru su.”

S bjeguncima je trebalo postupati dostojanstveno i vraćati ih bez kažnjavanja.

“Ako čovjek pobjegne iz zemlje Hatti, ili dva čovjeka, ili tri čovjeka, i ako dođu do Reamasese, Velikog Kralja, kralja zemlje Egipta, njegovog brata, onda Reamases, Veliki Kralj, kralj zemlje Egipta, mora ih uhvatiti i narediti da ih odvedu Hattusiliju, njegovom bratu, budući da su braća. Što se tiče njihovog zločina, to se ne treba imputirati; njihov jezik i njihove oči ne smiju se izvučeni; njihove uši i njihove noge ne smiju se rezati; njihove kuće s njihovim ženama i njihovom djecom ne smiju se uništiti. Njihov jezik i njihove oči ne daju se iščupati; uši im i noge ne smiju se rezati; njihove kuće s njihovim ženama i njihovom djecom ne smiju biti uništene. “

U preostala dva članka 1000 bogova obje zemlje zazivano je kao svjedoci i jamci ovog mira. Imenovani su samo neki od bogova, uključujući Ra iz Egipta i Tešuba iz Hattija:

“Ako Reamasesa i djeca zemlje Egipta ne poštuju ovaj ugovor, tada će bogovi i božice zemlje Egipta i bogovi i božice zemlje Hatti istrijebiti potomke Reamasese, Velikog Kralja, kralj zemlje Egipta.

Ako Reamasesa i djeca zemlje Egipta poštuju ovaj ugovor, tada će bogovi zakletve štititi njih i njihove.”

“Oni koji poštuju riječi koje se nalaze na srebrnoj ploči veliki bogovi zemlje Egipta i veliki bogovi zemlje Hatti omogućit će im da žive i napreduju u svojim kućama, svojoj zemlji i sa svojim slugama.

Oni koji ne poštuju riječi koje se nalaze na ovoj srebrnoj ploči, veliki bogovi zemlje Egipta, kao i veliki bogovi zemlje Hatti, istrijebit će svoje kuće, svoju zemlju i njihove sluge. “

Granice dviju zemalja nisu bile utvrđene ovim ugovorom, već su bile u drugim dokumentima. Papirus nabraja feničke obalne gradove pod egipatskom kontrolom, s lučkim gradom Sumurom koji je najsjeverniji grad koji pripada Egiptu.

Čim je ugovor stupio na snagu, razmijenjeni su pozdravi između dvaju dvorova, posebice od dviju kraljica, Nefertari od Egipta i hetitske “Budu-Khebi”. Nefertari je napisala:

“Čujem, sestro moja, da si mi pisala da tražiš moj mir i odnose dobrog mira i bratstva koji postoje između Velikog kralja Egipta i Velikog kralja Hattija, njegova brata. Ra i Teshub će to riješiti tako da možete podići pogled, neka Ra osigura mir i ojača dobro bratstvo između Velikog kralja Egipta i Velikog kralja Hattija, njegovog brata, zauvijek.”

Napetost nakon sporazuma:

Unatoč spremnosti obaju dvorova da se pridržavaju ugovora, neke napetosti su se nastavile zbog prisutnosti svrgnutog hetitskog princa koji je ostao u političkom azilu u Egiptu 10 godina nakon ugovora. Iako je Hattusili tražio njegovu predaju, Ramzes je odbio primijeniti ugovor retrospektivno. To je vjerojatno bilo zbog odbijanja Hetita da ponovno prilagode granice između Egipta i Sirije na položaje prije ugovora. To je, zajedno s gorčinom koju je Hattusili osjećao zbog arogantnog tona u Ramzesovim porukama, nastavilo stvarati napetost između dva suda. U pismima je Ramzes morao podsjetiti Hattusilija na njihovo bratstvo, i predbacio mu njihovu razmjenu darova. Hattusili je poslao samo jednog hendikepiranog roba kao dar, dok je Ramzes poslao brojne liječnike koji su bili vrlo traženi diljem svijeta, zajedno sa značajnom količinom bilja.

Kad je Babel počeo uspostavljati diplomatske odnose s Egiptom, Ramzes je prihvatio babilonsku princezu u svoj harem. Ljubomoran na odnos između ova dva kraljevstva, Hattusili je zacementirao sporazum 13 godina kasnije ponudivši svoju kćer Ramzesu. Kraljevsko vjenčanje bilo je prikazano na hramovima u Karnaku, Elefentinu i Abu-Simbelu.

Napetost je počela postupno nestajati nakon vjenčanja, a kasnije su diplomatske misije uključivale elitnije osoblje. Dogovoren je posjet hetitskog prijestolonasljednika Egiptu, a po povratku s darovima, sam Hattusili je prihvatio Ramzesov poziv da posjeti Egipat. Ramzes ga je dočekao u Kanaanu i otpratio do Pi-Ramzesa, gdje se možda održao prvi svjetski sastanak na vrhu. Kasnije je još jedna princeza poslana na egipatski dvor.

Tijekom sljedećih 46 godina vladavine Ramzesa II., mir je trajao i ugovor se poštovao sve do pada Hetitskog Carstva. Kada je kralj Mire u Maloj Aziji pokušao formirati koaliciju s Egiptom protiv Hetita, Ramzes je odbio rekavši:

“Danas postoji bratstvo između Velikog kralja Egipta i kralja Hattija, između Raa i Tešuba.”