Published On: Sun, Jun 9th, 2013

Prosvjedi u Sarajevu: Montiran politički skup ili izraz nezadovoljstva građana?

Kada govorimo o uličnim prosvjedima treba imati u vidu da su oni legitimna alatka u rukama civilnog društva kojom građani izražavaju svoje nezadovoljstvo ili vrše pritisak na vlast da riješi neki problem. Legitimna su alatka sve dok ne ugrožavaju prava i slobode drugih ljudi.  Ne postoji razlog zbog kojega možemo naći izgovor za ugrožavanje prava drugih kako bi bio postignut cilj, makar koliko bio plemenit postavljeni cilj.

Prosvjedi koji su trajali dva dana u Sarajevu su izazvali mnogo reakcija i podijelili javnost. Jedni tvrde da nisu u skladu sa osnovnim demokratskim principima. Drugi tvrde da jesu. Treći tvrde da je to nebitno, nego  da je riječ o politički dirigiranim prosvjedima. Četvrti da su posrijedi samo i isključivo  zahtjevi da se riješe pitanja statusa novorođene djece. Vjerovati je da ima još razmišljanja, ali i ovih par izdvojenih je dovoljno za analizu.

1

Dakle, prvi i osnovni zahtjev-apel-molba sa pozivom građanima krenuo je putem društvenih mreža a povodom nemogućnosti izmještanja bolesne tromjesečne bebe na liječenje izvan granica BiH. Građani su širili informaciju i dogovarali se da u što većem broju dođu pred Parlament BiH. Pristizali su sa svih strana. Činjenica da od 12. februara do danas nije usvojen novi zakon o JMBG je zastrašujuća. Činjenica da su nakon prvog dana prosvjeda članovi Vijeća ministara jednoglasno donijeli privremenu odluku o izdavanju JMBG nije ništa manje zabrinjavajuća jer je, nažalost, potvrdila sumnje građana da se do rješenja moglo i trebalo doći mnogo ranije. Činjenica da su sebi dali još šest mjeseci da bi eventualno usvojili zakone, je monstruozna. Roditelji tek rođene djece u BiH su, dakle, mjesecima bili taoci nemara parlamentaraca koji su odlučivali o statusu njihove djece, a koji su im za to vrijeme uskraćivali osnovna ljudska prava. Prava da budu registrirani građani Bosne i Hercegovine. Kada kažem parlamentaraca, da ne bude zabune, mislim na sve njih bez izuzetka. Zašto ovo naglašavam? Zato što je insistiranje iz Federacije da se ne mijenja ništa osim par naziva gradova već unaprijed bilo osuđeno na propast. Nema te opcije u kojoj će parlamentarci iz RS prihvatiti odbacivanje mogućnosti da registracijsko mjesto bude RS, baš kao što ni oni iz Distrikta to nikada neće učiniti dok god postoji i najmanje utemeljenje za takvo nešto. Dakle, dok god postoji RS postoji i sasvim legitiman uvjet da budu uvaženi njihovi zahtjevi koji se odnose na poštivanje te činjenice. Onoga trenutka kada se promjene papiri koji definiraju BiH moći će se govoriti i o valjanosti zahtjeva poslanika iz RS, Distrikta ili Federacije. Do tada treba poštivati postojeće propise i u skladu tim mogućnosti koje se stavljaju pred entitete.

2.

U Parlamentu BiH sjede Bošnjaci, Hrvati, Srbi, valjda i Ostali, a prosvjedi građana Sarajeva (oprostite ako griješim) nisu bili upućeni nekima nego svima. Pažljivo sam gledala transparente i nisam vidjela niti jedan adresiran na nekoga od njih posebno. Na snimku u kojemu se vidi ko je sve izašao od parlamentaraca iz zgrade zajedničkih institucija vide se osobe sasvim različitih nacionalnosti. Dakle, svi oni su bili zatvoreni, zadržani na istom mjestu i u isto vrijeme. Bez izuzetka. Ako je neko od Bošnjaka uspio pobjeći tokom dana ili ako su ga prosvjednici pustili da prođe mimo njih, onda to treba javno i naglas reći. Javno osuditi! A ako nije, onda ne treba insinuirati. Na pismu koje su građani uputili parlamentarcima ne stoji koje od zakonskih rješenja za registriranje djece mora biti usvojeno, nego da mora biti usvojen zakon prema kojemu će djeca moći biti registrirana. Ako postoji neki drugi dokument o kojemu šira javnost ništa ne zna a odnosi se na zahtjeve prosvjednika onda i to treba naglas reći. Ako ne postoji, onda insinuacija da se insistira na samo jednom mogućem rješenju predstavlja političku kampanju na štetu građana.

3.

Kada govorimo o organizatorima prosvjeda ili mogućim organizatorima prosvjeda mislim da su najveću sjenu na spontanost okupljanja građana bacili predstavnici nevladinog sektora koji su promptno gostovali u nekim javnim servisima a koji su se obraćali u ime organizatora. Najavljivali plan dalje akcije i još koješta. Veoma važno je istaći da su među njima bili predstavnici onih organizacija koji su stajali iza nimalo spontanih prosvjeda 2008. godine kada je smjenjivana vlada SDA-SBiH. Ako su se građani spontano okupljali onda ova zvučna imena nevladinog sektora ili nisu organizatori, ili jesu pa  nisu u pitanju baš sasvim spontani prosvjedi ili su predstavnici izvjesnih nevladinih organizacija htjeli malo promocije za svoj građanski angažman. Ako su za medije prošireni zahtjevi koji izlaze iz okvira zadanih zahtjeva Parlamentu onda je to, nažalost, još jedan razlog za skepsu.

4.

Ako su u zgradi Parlamenta BiH boravili strani državljani i administrativno osoblje zaposleno u toj zgradi, onda se ni na koji način i ni pod kojim izgovorom nije smjelo desiti da oni budu nasilno spriječeni da napuste svoje radno mjesto. Njima je naprosto ukinuto pravo na slobodu kretanja koje je zaštićeno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Nema mjesta nikakvom ironiziranju činjenice da su zatočeni, u doslovnom smislu te riječi, u zgradi sjedili lektori, domari, administratori, majke, sestre, očevi, ekonomisti i ostali različiti službenici. Nema tog plemenitog cilja koji može biti opravdan pred ovom činjenicom. Naglas treba reći da to uistinu jeste krupan propust prosvjednika ili onih osoba koje su se proklamirale organizatorima. Prosvjed jeste opravdan sa prvobitno postavljenim zahtjevima upućenim parlamentarcima, ali odsustvo svijesti, posebno predstavnika nevladinog sektora, koje konsekvence može imati ovakav čin je zaista zabrinjavajuće. Opravdanost zahtjeva da parlamentarci ne izađu iz zgrade dok ne usvoje zakon ili bilo koji njegov prelazni oblik može biti sasvim opravdano, ali sve izvan toga, nažalost, poprima sasvim drugu i nimalo demokratsku konotaciju. Biti u pravu glede postavljenih zahtjeva nikako ne znači prijetiti sirovom silom u rukama. A ako je pretpostavka „da se nije moglo vladati tolikim brojem ljudi“ tačna, onda je opet  više nego vidljiv problem sa razumijevanjem pojma „mirni prosvjed“ ili pojma „biti organizator prosvjeda“.

5.

Ako je istina da izvjesne političke partije stoje iza prethodno realiziranih prosvjeda, o čemu se špekulira sve glasnije, onda je to još jedan poraz civilnog društva i uloge nevladinog sektora u njemu. Ako pak ne stoje i ako je to moguće dokazati onda su špekulacije bazirane na jeftinom politikantstvu za svaku osudu.

Pokretanje online kampanje iz Sarajeva za smjenom političarke iz RS-a, ma koliko građani Sarajeva bili uznemireni njenim izjavama povodom prosvjeda, nije opravdano. Ako je krajnja intencija njena smjena, onda motivi svih akcija dobivaju drugi ton od onoga koji je prvobitno prezentiran javnosti. Čujemo u javnosti da bivši (ili sadašnji) aktivisti izvjesne političke partije javno pozivaju na niz narednih koraka u vezi sa tom smjenom, koji ama baš nikakve veze nemaju sa postavljenim uvjetima građana pred parlamentarce. Ovako se oglasio Reuf Bajrović: „Vidim potpisuje se online peticija u kojoj se traži da se Aleksandra Pandurevic skine s funkcije. Poštujem aktivizam i mislim da je dobrodošao. Međutim, jedini način da se postigne to da Aleksandra i slični ne budu vise u parlamentu jeste podrška GK 1.Mart. Izvadite ličnu u npr. Lukavici i moći ćete dotičnoj onemogućiti da obnovi mandat 2014.“ Na čelu GK 1.Mart je bivši (sadašnji?) dužnosnik SD-a a danas istaknuti član NVO sektora?!

Ovo nije niti smije biti krajnji ishod prosvjeda u Sarajevu. Ako nije pokrenuta online kampanja za vraćanje diplomatskog pasoša BiH iz ruku Edina Džeke u ruke Zlatka Lagumdžije i ako u činu uručivanja diplomatskog pasoša – pa makar i najvećem igraču svijeta koji je ujedno i UNICEF-ov ambasador, u trenutku kada je to pravo osporeno tromjesečnoj bebi koja mora ići na liječenje izvan granica BiH, a čija prava UNICEF štiti – nije prepoznat razlog za smjenu tog političara onda zahtjev za smjenom Pandurevićke dobiva sasvim drugi smisao i ton. Nažalost. Ne zaboraviti: u danu kojem su počeli prosvjedi u Sarajevu jedno dijete nije imalo pasoš, a ministar inozemnih poslova ignorirajući tu činjenicu koristi svoje diskreciono pravo dodjeljivanja diplomatskog pasoša. Odlazi sa prijateljima na utakmicu. Usred prosvjeda i usred radnog dana!

6.

Vjerujući u ideju legalnog i na demokratskim temeljima zasnovanog javnog zagovaranja za rješavanje problema građana nikada i ni na koji način ne smije biti zanemareno i zaboravljeno pravo drugoga. Sa ciljem promoviranja osnovnih demokratskih postulata i prava građana za slobodan i uređen život građani Sarajeva i cijele BiH koji vjeruju u mogućnost demokratskih promjena trebaju uvijek i u svakom trenutku voditi računa o svim stranama jednog slučaja. JMBG u ovom slučaju mora biti prvi i jedini cilj ovih prosvjeda, bez ikakvog politikantstva i razvodnjavanja zahtjeva. Ako se to NE dogoditi prvobitna pretpostavka ovih prosvjeda trajno pada u vodu. Nažalost.