Ove godine svjedoci smo završnog scenarija ne samo gubljenja ravnopravnosti Hrvatau Bosni i Hercegovini, nego i završnih operacija da Hrvati nestanu iz Bosne i Hercegovine, ne samo kao ravnopravan narod nego i kao nacionalna manjina. Na Haaškom sudu ovih dana konačno i na Hrvatskoj televiziji možemo vidjeti na koji način se optužuju šestorica Hrvata, koji su prvostupanjski osuđeni na 111 godina. Tužiteljstvo ne odustaje od monstruozne optužnice da je Hrvatska udruženim zločinačkim pothvatom izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu te i dalje optužuju, ne samo vodstvo HVO-a i političko vodstvo Hrvata u BiH, nego i vodstvo Hrvatske vojske i državno vodstvo Hrvatske na čelu s pokojnim dr. Franjom Tuđmanom. Paralelno se odvija proces Hrvatima iz Orašja, koji su obranili taj mali dio hrvatskog teritorija od velikosrpskog agresora. Sudi im se po zapovjednoj odgovornosti.
U pripremi je i stotine novih optužnica protiv Hrvata iz Hrvatskog vijeća obrane, ali i Hrvatske vojske. Na djelu je nova politička strategija saveza velikosrpske i velikobosanske politike. Velikosrbi spremaju optužnice, a velikobosanska politika ih podiže. Takva politika ima i podršku Putinove Rusije i Erdoganove Turske. Cilj je izvršiti novo etničko čišćenje Hrvata, zastrašiti Hrvate i promijeniti istinu te Hrvate od spasitelja Bosne i Hercegovine pretvoriti u agresore koji su proveli udruženi zločinački pothvat.
Paralelno s tim procesima bošnjačka većina u Federaciji Bosne i Hercegovine donijela je šovinističku i antihrvatsku odluku kojom je zabranila bilo kakvi razgovor o promjenama kojima bi se osigurala ravnopravnost hrvatskog naroda. Bošnjaci se ne obaziru na presudu Ustavnog suda BiH niti na stavove Europske unije te i dalje brane neustavni izborni zakon koji je ukinuo ravnopravnost hrvatskog naroda, jer je omogućio od 2001. godine do danas da bošnjački narod u Federaciji izabire umjesto hrvatskog naroda jedan broj predstavnika hrvatskog naroda u Dom naroda jer je omogućio, dva puta, voljom Bošnjaka se izabere lažni predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Želi se zadržati taj Zakon te i dalje onemogućiti hrvatskom narodu temeljno ustavno pravo da sam bira svoje predstavnike u tijela Federacije.
Ti procesi potvrđuju da se dovršava nova podjela Bosne i Hercegovine na dvije države, koje su samo formalno u nekom zajedništvu.
I u RS-u i u FBiH Hrvati su ugroženi
U jednoj državi, Republici Srpskoj, i u teoriji i praksi sva vlast je u rukama srpskog naroda. U drugoj državi, Federaciji BiH, završava se proces da se sva vlast koncentrira u rukama bošnjačkog naroda. I u jednoj i u drugoj državi Hrvati su obespravljeni i faktično pretvoreni u nacionalnu manjinu. Sudskim progonima i na drugi način želi ih se zaplašiti i natjerati na još veće i brže iseljavanje.
Daytonskisporazum je faktično promijenjen i bez formalnih promjena tako da su Hrvati izgubili sva prava koji 
im je garantirao Daytonski sporazum.
Očito da je sadašnje stanje neodrživo i da hrvatski narod u cjelini, a ne samo Hrvati u Bosni i Hercegovini, mora jasno reći da će Hrvati tražiti nova rješenja koja će im osigurati opstojnost i ravnopravnost u Bosni i Hercegovini uključujući i neka radikalna rješenja.
Već dugo vremena zastupam stajalište da politika ne samo ukidanja ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini nego i dovođenja u pitanje njihove opstojnosti, zapravo politika nestajanja Hrvata u BiH, da će bitno ugroziti i hrvatsku državu.
Bez hrvatskog zaleđa u BiH, južna Hrvatska će biti ugrožena od novih najezdi i zahtjeva da i velikosrpska i velikobosanska agresivna politika izađe na hrvatsko more.
Mislim da se radi o biti ili ne biti cijelog hrvatskog naroda a ne samo opstanku Hrvata u Bosni i Hercegovini. Hrvatskom narodu u cjelini treba sloga i zajedništvo i zajednička strategija jer bez toga se ništa neće moći napraviti. Da bi do sloge i nove strategije došlo mora se dati ispravna dijagnoza zašto je došlo faktično do povijesnog poraza hrvatskog naroda u BiH većeg i opasnijeg od svih ugroza i poraza u višestoljetnoj borbi hrvatskog naroda za opstojnost u BiH.
Dakle, hrvatski narod mora konačno utvrditi krivce u hrvatskoj politici ne samo u Bosni i Hercegovini nego još više i u Hrvatskoj.
Uvod u katastrofu nakon Tuđmanove smrti
Uvod u katastrofu počeo je nakon smrti hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, promjenom vlasti u MesićNa sudu u Haagu svjedočio je Stjepan Mesić, prije nego što je postao predsjednik države, i njegovo svjedočenje bilo je temelj svih monstruoznih i lažnih optužnica i protiv Gotovine i Markača, Praljka, Piljića i drugih u Bosni i Hercegovini.Hrvatskoj, dolaskom na vlast Stjepana Mesića za predsjednika države i Ivice Račana za predsjednika Vlade u 
šesteročlanoj koaliciji. Tada je nova vlast u Hrvatskoj prihvatila da daje Haaškom sudu sve transkripte, dokumente, kako bi Haaški sud mogao tužiti suprotno statutu hrvatsku državu i hrvatski narod.
Stjepan Mesić organizirao je u svom uredu posebnu grupu koja je pronalazila posebne dokumente i izjave koje bi mogle biti sporne, izvučene iz konteksta, i slala ih u Haaški sud da bih potkrijepila monstruozne optužnice koje su optuživale Hrvatsku i njeno državno i vojno vodstvo na čelu s Franjom Tuđmanom da su proveli udruženi zločinački pothvat, istjerivanje Srba i agresiju na Bosnu i Hercegovinu radi pripajanja dijela BiH Hrvatskoj i stvaranja velike Hrvatske.
Na sudu u Haagu svjedočio je Stjepan Mesić, prije nego što je postao predsjednik države, i njegovo svjedočenje bilo je temelj svih monstruoznih i lažnih optužnica i protiv Gotovine i Markača, Praljka, Piljića i drugih u Bosni i Hercegovini.
Stjepanu Mesiću najviše je pomagala Vesna Pusić koja je javno tvrdila da je Hrvatska agresor na BiH. Tu politiku provodio je i kasnije predsjednik Republike Ivo Josipović, koji je u Sarajevu rekao da je za sve zlo koje se događalo u BiH kriva Tuđmanova politika 90- tih godina. To je bila toliko šokantna i antihrvatska izjava da je i tadašnji predsjednik SDA Sulejman Tihić rekao da to nije baš tako odnosno rekao je da bi bez Hrvatske politike i pomoći Hrvatske bilo još mnogo gore nego što je bilo.
Otvoriti raspravu u Hrvatskom saboru o tome tko je nanio štetu hrvatskim interesima
Danas kada se ne zna kakva će biti konačna presuda Haaškog suda, hoće li ostati dio presude o udruženom zločinačkom pothvatu i agresiji na BiH mora se u Hrvatskoj otvoriti rasprava u Hrvatskom saboru gdje bi se morali utvrditi stavovi Hrvatske i osuditi hrvatska peta kolona koja je djelovala i u samom državnom vrhu i nanijela neprocjenjive štete hrvatskim nacionalnim interesima. Treba podsjetiti i na politiku Ive Josipovića i Vesne Pusić, koji su cijelo vrijeme pomagali velikosrpsku strategiju da se osvajački agresivni rat protiv Hrvatske pretvori u međunacionalni sukob i građanski rat s podijeljenom krivnjom i odgovornošću.
Treba i podsjetiti da se od 2011. godine srpska politika u Beogradu i Banja Luci vraća u potpunosti na Miloševićevu politiku i da se obnavlja nova verbalna agresija na Hrvatsku i hrvatski Domovinski rat i na Hrvate u BiH. Današnja politika državnog vodstva Srbije i Republike Srpske ni po čemu se ne razlikuje od agresivne velikosrpske politike za vrijeme Slobodana Miloševića, samo se možda vodi, za sada, drugim sredstvima.
Hrvatski mediji ne bave se tim problemima, ali niti hrvatski političari. Treba nam istina najprije o tome što smo sami sebi krivi odnosno tko je kriv za katastrofu u kojoj se nalazi hrvatski narod u BiH. Sve je počelo, kao što sam već rekao, nakon dolaska nove vlasti, Stipe Mesića i Račanove koalicije. Tada su Bošnjaci rekli Hrvatima u BiH: e sada ćete vidjeti što ćete doživjeti jer više nećete imati zaštitu u Hrvatskoj nego upravo obrnuto tamo su na vlast došli političari koji će nam pomoći da se u temeljima raskrinka Tuđmanova politika i politika HDZ-a kao navodno zločinačke politike. Slično su razmišljali u Međunarodnoj zajednici te je vrlo brzo došlo do promjena koje ne bi bile moguće za života Franje Tuđmana.
Konkretno, 2000. godine i početkom 2001. godine dio Međunarodne zajednice odlučio je da promjenama da vlast Bošnjacima u Federaciji na sličan način kako je ranije dao Srbima u Republici Srpskoj. Sve je počelo sa ustavnim promjenama i promjenama izbornog zakona koji su potpuno diskreditirali prava Hrvata na ravnopravnost koji im je garantirao Daytonski mirovni sporazum, koji je i Ustav Bosne i Hercegovine.
Tada sam bio predsjednik Odbora za vanjsku politiku te sam usprkos otpora većine u SDP-u i koaliciji koja je bila na vlasti uspio nametnuti zaključke Hrvatskom saboru kojitraže da se izborni zakon uskladi s odredbama Daytonskog mirovnog sporazuma i Ustava Federacije BiH odnosno da se poništitakav izborni zakon kao neustavan. Paralelno sam kao predsjednikIzaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini OESS-a otvorio raspravu o neravnopravnosti Hrvata i sramnoj politici Međunarodne zajednice te sam i napisao Otvoreno pismo predsjedniku Parlamentarne skupštine OESS-a Andrijanu Severinu te predložio konkretne mjere zaštite ravnopravnosti hrvatskog naroda.
Hrvati u službi velikobošnjačke politike
Istovremeno predložio sam Hrvatskom saboru da uputi višestranačko Izaslanstvo u BiH s ciljem da razgovara sa svim bitnim čimbenicima vlasti i politike Bosne i Hercegovine i predstavnicima Međunarodne zajednice. Konsenzusom Predsjedništvo Sabora ja izabralo Povjerenstvo na čijem sam čelu bio ja. Krajem siječnja 2001. i početkom veljače Izaslanstvo je boravilo u Bosni i Hercegovini. Sastali smo se sa svim bitnim čimbenicima državne vlasti i svim bitnim političkim strankama i predstavnicima Međunarodne zajednice. Sastao sam se i sa Alijem Izetbegovićem i u četiri oka vrlo otvoreno smo razgovarali o tome kako riješiti kvadraturu kruga bosansko hercegovačke enigme.
Naše Izaslanstvo dočekano je na nož u medijima, posebno bošnjačkim, u Bosni i Hercegovini ali smo žestoko napadnuti i od srpskih medija ali i dijela medija u Hrvatskoj. Dočekali su nas s optužbama da smo došli rušiti BiH, da smo došli spašavati propalu hadezeovu politiku. Pred zgradom Predsjedništva BIH dok smo razgovarali organizirane su i demonstracije. Stotinjak ljudi sa uvredljivim transparentima i skandiranjem uvreda, na moju adresu najviše.
Paradoks je što su demonstracije organizirali predstavnici hrvatskog naroda na čelu s dr. Ivom Komšićem, predsjednikom Hrvatskog narodnog vijeća i fratrom Lukom Markešićem.
Dakle, Hrvati su ustali protiv Hrvata, koji su željeli pomoći da se spriječi katastrofa. Istovremeno predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća dr. Ivo Komšić, koji je u to vrijeme bio potpredsjednik SDP-a BiH, uputio je uvredljivo pismo predsjedniku Hrvatskog sabora Zlatku Tomčiću. Treba reći da je Ivo Komišić za tu protuhrvatsku politiku, a ustvari kao sluga velikobosanske politike, kasnije dobro nagrađen te je postao i gradonačelnik grada Sarajeva. Dobro je nagrađeni jedan broj lažnih Hrvata koje su stavili u službu velikobošnjačke politike. Kao predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH u dva mandata izabran Željko Komšić, kao provoditelj bošnjačke politike, kao lažni Hrvat sa nesagledivim posljedicama za pogoršavanje položaja hrvatskog naroda.
Nisam dobio podršku ni od dijela hrvatske politike. Iako je Predsjedništvo Hrvatskog sabora formalno usvojilo izvješće koje sam podnio o posjetu i podržalo naše zahtjeve, ispod žita i u medijima javili su se kritičari a naročito Stjepan Mesić i Vesna Pusić. Stjepan Mesić se rugao Izaslanstvu rekavši da s nama ne bi htio ići ni u isti tramvaj. A Vesna Pusić je govorila da je to velika pogreška što se išlo uopće razgovarati u BiH.
Uglavnom, zbog opstrukcije dijela Hrvata u Bosni i Hercegovini i neodlučnosti i kolebanja hrvatske politike u Hrvatskoj ali i zbog probosanske politike Stjepana Mesića izborni zakon nije promijenjen. Većina Hrvata u Bosni i Hercegovini odlučila je i otvoreno se pobuniti protiv politike Međunarodne zajednice i bošnjačke politike proglašavanjem hrvatske samouprave koja je dočekana na nož u Međunarodnoj zajednici. Nastupila je represija, teror protiv Hrvata ne samo politički nego i gospodarski uključujući i tenkovsko osvajanje Hercegovačke banke, bitne institucije gospodarskog razvoja i ravnopravnosti hrvatskog naroda. Hrvatskom vodstvu zabranjuje se rad u politici.
Išao sam i na sjednicu hrvatske samouprave u Mostar i tamo održao govor u kojem sam molio, poznavajući što se sprema, da ne idu sa stvaranjem samouprave jer na taj način i mi Hrvati kršimo pravni sustav, Daytonski sporazum, rekao sam da će to bit povod za drastične mjere protiv hrvatskog naroda, što se i dogodilo.
Korijeni su u 2000. godini
Dakle, korijene krivnje dijela hrvatske politike treba tražiti kod promjene vlasti 2000. godine. Treba utvrditi krivce, ne zbog nekog kažnjavanja nego zbog istine, i kako bi se onemogućila ta izdajnička politika koja i danas ima značajnu ulogu u diskreditiranju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
I danas u hrvatskim medijima i u određenim političkim strankama, kao da se raduju mogućoj presudi Haaškog suda kojim bi se šestorica Hrvata bila proglašena krivim i nakon čega bi se aktiviralo stotine optužnica po istom modelu, zapovjednoj odgovornostisudjelovanja u zločinačkom udruženom pothvatu što bi značilo faktično kraj mogućnosti opstanka hrvatskoga naroda kao ravnopravnog naroda u BiH.
Da se vide razmjeri izdaje hrvatskih nacionalnih interesa objavljujem pismo Ive Komšića, koji je za to pismo nagrađen mjestom gradonačelnika Sarajeva jer iz pisma je sve vidljivo. Ne bih objavljivao ovo pismo da te političke snage u BiH i danas ne služe velikobosanskojpolitici, a protiv interesa hrvatskog naroda.
Hrvatsko Narodno Vijeće
Hamdije Kreševljakovića 3
Sarajevo
Bosna i Hercegovina
OTVORENO PISMO DR. IVE KOMŠIĆA PREDSJEDNIKU SABORA RH gosp. ZLATKU TOMČIĆU
“Sa zabrinutošću smo primili vijest o formiranju saborskog izaslanstva RH koje će posjetiti BiH i razgovarati ‘s predstavnicima međunarodnih institucija i hrvatskog naroda u BiH’ o ‘zastupljenosti Hrvata u tijelima vlasti’. To izaslanstvo dolazi, zapravo, samo na zov HDZ BiH, bez poziva nadležnih tijela države BiH, što je protivno izgradnji dobrosusjedskih odnosa dvije države. Želimo Vas upozoriti da iz više razloga u ovom trenutku takvo saborsko izaslanstvo nije dobrodošlo u BiH.
1. U BiH su se nakon općih izbora desile pozitivne političke promjene. Očito je da te promjene nova hrvatska vlast ili ne razumije ili ne želi prihvatiti kao šansu i za BiH kao državu, i za sve njene narode. Zato saborsko izaslanstvo doživljavamo i primamo kao posljednji pokušaj spašavanja propalog HDZ BiH i njegove politike.
2. Formiranjem izaslanstva i nakanama koje time očitujete, dajete do znanja da ne priznate političke snage u BiH koje su dobile mandat građana za formiranje vlasti na novim demokratskim osnovama na čemu zapravo BiH i njeni narodi jedino mogu opstati. Bilo kakvim Vašim istragama u našoj zemlji Vi se priključujete onim političkim snagama koje se upinju opstruirati formiranje vlasti u skladu s izbornim rezultatima, zaustaviti i duljiti tranziciju vlasti ekstremnim nacionalista ka demokraciji, i uz sve to sačuvati HDZ na vlasti u BiH.
3. U saborskom izaslanstvu se nalaze ljudi odgovorni za sadašnje stanje u BiH posebno za tragediju hrvatskog naroda. Kao ‘specijalni izaslanici’ hadezeovskog hrvatskog državnog vrha oni su izravno radili na razgradnji naše zemlje, na iseljavanju i proganjanju kako Hrvata, tako i drugih naroda u BiH. Rezultat njihove djelatnosti je, između ostalog nestanak polovice hrvatskog pučanstva iz BiH. Umjesto da postavite pitanje njihove odgovornosti u Saboru Vaše zemlje, šaljete ih u našu zemlju da istražuju dubinu tragedije koju su sami proizveli.
4. Ukoliko se Sabor RH uopće želi baviti položajem bosanskohercegovačkih Hrvata, ima priliku to učiniti u samoj Hrvatskoj, jer većina tih nesretnika danas živi u pustopoljinama Vaše zemlje, obespravljeno i bez perspektive, na tuđim imanjima koja im je kao mamac za iseljavanje ponudila i dodijelila hrvatska hadezeovska vlast.
5. Vaša briga za BiH i Hrvate u njoj je zapravo samo briga za vlast nad Hrvatima a ne za njihov stvarni položaj u matičnoj zemlji. Da je drugačije vi biste prije godinu dana poslali novog ambasadora u našu zemlju, kadrovski ojačali ambasadu u Sarajevu i krenuli u otvorenu gospodarsku suradnju. Od svega toga Vi ste samo direktno ili indirektno financirali HDZ BiH.
6. Postoji, doduše jedan razlog koji bi mogao opravdati slanje Vašeg saborskog izaslanstva u BiH – to je davanje isprike i traženje oprosta za sve ono što nam je vlast Vaše zemlje učinila u mandatu HDZ-a, od saborskog legitimiranja bivše ‘Herceg-Bosne’ i otvorene razgradnje naše zemlje, do programiranog raseljavanja naroda nazvanog ‘humano preseljenje’ i prodaje povijesnih ognjišta hrvatskoga naroda u BiH.
S poštovanjem!
Predsjednik Hrvatskog Narodnog Vijeća BiH
Dr. Ivo Komšić
Sarajevo, 31. 01. 2001.”
P. S.
Iz ovog pisma jasno se vidi kako je moguće odnosno zašto je dr. Ivo Komšić, kao etnički Hrvat, izabran za gradonačelnika u gradu iz kojega je istjerana većina hrvatskog naroda. Nisam vidio da se Ivo Komšić i Hrvatsko narodno vijeće u sadašnjoj situaciji kada bošnjačka većina ne dozvoljava ni razgovor o ravnopravnosti Hrvata digli svoj glas u zaštitu svoga hrvatskog naroda.
Još jedanput se potvrđuje narodna izreka “poturica gori od Turaka”.
S obzirom da je organizirao demonstracije u kojima se skandiralo izaslanstvu Hrvatskog sabora “sramite se”, danas nakon strašnih posljedica takve protuhrvatske politike koju Bošnjaci silom i dalje žele zadržati postavljam pitanje dr. Ivi Komšiću srami li se odnosno kaje li se zbog svoje protuhrvatske politike koja je u znatnoj mjeri krivac za katastrofu u kojoj se nalazi hrvatski narod.
prof. dr. sc. Zdravko Tomac
wpDiscuz