Budući da projekt obnove tvrđave herceg Stjepana u Ljubuškom nadilazi lokalne, regionalne pa čak i nacionalne okvire općina Ljubuški i J.P. Parkovi d.o.o Ljubuški krenuli su s određenim aktivnostima, kako bi s projektom obnove spomenutog lokaliteta mogli aplicirati na sredstva od EU fondova. Konačni cilj je tvrđavu iznad Ljubuškog revitalizirati i turistički valorizirati.
U te svrhe lokalna samouprava Ljubuški u suradnji s J. P. Parkovi, poduzećem koje odlukom Općinskog vijeća Ljubuški upravlja ovim lokalitetom, pokrenula je niz aktivnosti. U procesu koji prethodi izradi projektne dokumentacije, odnosno idejnog i glavnog projekta kojeg dijelom financira federalno ministarstvo kulture i sporta kroz natječaj za obnovu kulturnog naslijeđa, moraju se osigurati uvjeti na terenu. Tako su djelatnici J.P. Parkovi uklonili nisko i visoko raslinje unutar perimetralnih bedema i središnje kule, popularno zvane Herceguše, na površini od 3350 m2.
“Proces izrade projektne dokumentacije započinje izradom arhitektonskog snimka postojećeg stanja a uključuje plan konzervacije, restauracije, arheoloških istraživanja, dodatnog sadržaja, opisa radova i troškovnika. Navedena dokumentacija će se iskoristiti za prijavu projekta obnove na europske fondove prekogranične suradnje. Upravo kroz navedene fondove na nedavno završenom projektu Tematske rute srednjovjekovne Hercegove zemlje „TEMA SREDNJI VIJEK“ čiji nositelj je razvojna agencija ZHŽ-a Herag, uređena je pristupna asfaltna dionica u dužini od 1000 m, te je postavljena turistička signalizacija, čime su osigurani temeljni preduvjeti za buduće iskorištavanje turističkih potencijala koje ovaj lokalitet nesumnjivo ima”, navode iz J.P.
Parkovi d.o.o Ljubuški. Inače, radi se o povijesno jako vrijednom lokalitetu za cijelu BiH. Naime, tvrđava Herceg Stjepana u Ljubuškom jedino je kasnosrednjovjekovno utvrđenje zapadno od rijeke Neretve u Hercegovini. Tvrđava je izgrađena na najistaknutijem vrhu krševitog brdskog lanca brda Butorovice na 396 m nadmorske visine, a upravo zahvaljujući vlastitoj strateškoj poziciji, monumentalnoj arhitekturi kao i povijesnim izvorima, ona postaje simbol grada Ljubuškog ali i Hercegovine.
Njen potencijal prepoznaje i resorno federalno ministarstvo, koje ga u svrhu zaštite proglašava nacionalnim spomenikom 2003. godine. Uslijed seizmičkog djelovanja 60-ih godina prošlog stoljeća, lokalitet je ozbiljno ugrožen. Trenutnom stanju lokaliteta svakako doprinosi činjenica da su posljednji značajni zahvati, ako izuzmemo pokušaj konzervatorsko-restauratorskih radova u razdoblju od 2003-2004. godine, provedeni još u 2. polovici 18. st. Među brojnim, razlozi limitiranih aktivnosti u proteklom periodu na ovom lokalitetu su nedostatak projektne dokumentacije i monumentalnost objekta.