Predstavnici Republike Srpske odlučili su ne sudjelovati u odlučivanju u institucijama BiH, odnosno blokirati donošenje odluka dokle god strani suci sjede u Ustavnom sudu BiH. Postavlja se pitanje je li ovim potezom Dodik prešao Rubikom i čeka li nas, nakon vruće veljače, još paklenije političko proljeće.
piše: Branimir Galić I Hrvatski Medijski Servis
Nezadovoljni odlukom Ustavnog suda BiH, koji je presudio da se zemlja ne može knjižiti na vlasništvo entiteta, već isključivo države, dužnosnici iz RS blokiraju institucije BiH. Čini se da nakon ovakvog poteza više nema povratka na staro i da će se iznova morati govoriti o temeljnim počelima države tri konstitutivna naroda podijeljene na dva entiteta. Predstavnici međunarodne zajednice morat će reagirati na Dodikov potez i zasigurno više neće skrštenih ruku promatrati što se događa na samoj granici Europske unije. Ti isti međunarodni dužnosnici, bruxelleski i washingtonski činovnici, već dva i pol desetljeća glavne su mecene unitarizacije BiH s većinskom dominacijom najbrojnijeg naroda, što bi ovaj čin (urodi li plodom) mogao dovesti u pitanje.
Ništa bez Moskve i Beograda?
S druge strane, Milorad Dodik nije naivan političar i zasigurno se ne bi odlučio na ovaj potez da nema snažnu poleđinu u vidu Rusije i Srbije. Izostankom potpore Moskve i Beograda Dodikov potez bio bi ravan političkom samoubojstvu. Je lie li blokiranje donošenja odluka institucija BiH od strane dužnosnika iz RS plod trenutnog revolta, ili je, što je puno vjerojatnije, Dodik promptno reagirao na ponuđeni centaršut Ustavnog suda, na koji već duže vrijeme čeka.
Neočekivani plod bošnjačkog hegemonizma
Bošnjačka težnja za izgradnjom unitarne države, gdje političko Sarajevo djeluje s pozicije hegemona i nastoji dominirati nad druga dva naroda, urodila je neočekivanim plodovima. Okupljeni u borbi protiv institucionalno snažnijeg , rodilo se političko savezništvo Hrvata i Srba u BiH.
Vraćajući se na meritum novonastale političke krize, valja podsjetiti na strukturu Ustavnog suda BiH iz koje i izvire nezadovoljstvo Srba i Hrvata. U njemu sjede 2 bošnjačka, 2 hrvatska, 2 srpska i tri strana suca.). Dva su bošnjačka, uz pomoć tri strana, više puta preglasala dva srpska i dva hrvatska suca, a takva praksa često je rezultirala time da se predstavnici druga dva naroda u BiH osjećaju institucionalno nemoćni.
Stranci su trebali davno otići
Da su strani suci trebali otići iz BiH još prije 10 godina, jučer je ponovio i Dragan Čović na sastanku s Dodikom u Istočnom Sarajevu. Legitimaciji zahtjeva o odlasku stranaca pridonosi i mišljenje Europske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU iz prošle godine, gdje decidirano stoji da BiH na putu ka EU mora reformirati Ustavni sud s naglaskom na strane suce. Bošnjački političari očekivano su protiv njihovog odlaska jer im se čini da time gube snažan institucionalni alat iz vlastitih ruku.
Da je BiH normalna država, nonsens bi bio pisati o odlukama Ustavnog suda. Kako je ona sve drugo, više nego uređena europska država, s odlukama tog suda ophodi se kao sa švedskim stolom – svi uzimaju ono što im se sviđa, a odbacuju što im se ne dopada.
Teško do izmjena Izbornog zakona
Uz situaciju oko Ustavnog suda izravno se vezuju i izmjene Izbornog zakona BIH. Tako je na presici nakon sastanka s Čovićem, Dodik jasno kazao da traži i izmjenu Izbornog zakona BiH kako bi se osiguralo legitimno političko predstavljanje Hrvata (ali i Srba) u Federaciji BIH.
Međutim, do tih izmjena teško da će doći. Ne postoji velika šansa da će se zakon koji bi omogućio legitimno političko predstavljanje usvojiti u Parlamentu BiH. Ako neka od bošnjačkih stranaka predloži izmjene Izbornog zakona za očekivati je da zakon prođe u Zastupničkom domu, jer će se formirati ad hoc velika „bošnjačko-patriotska“ koalicija koju čine sve političke stranke sa sjedištem u Sarajevu. Kada bi taj isti prijedlog došao u Dom naroda Parlamenta BiH, vjerojatno bi ga odbacili klubovi Hrvata i Srba. Već smo imali situaciju da HNS predloži izmjene Izbornog zakona (koje su prošle u Domu naroda), ali ih je bošnjačka većina u Zastupničkom domu odbacila.
Takva sudbina izvjesno čeka i neki budući prijedlog HNS-a, kojim bi se omogućilo legitimno predstavljanje, jer je prilično iluzorno očekivati da će se bošnjački establishment odreći prava na nametanje političkih predstavnika Hrvata, ali i Srba, u FBiH.
U svakom slučaju, srpska blokada institucija BiH producirala je novu dozu neizvjesnosti u i onako prljavoj političkoj bari kakva BiH uistinu jeste. Pokušamo li taj potez dužnosnika iz RS promatrati sa optimistične strane, ova nesretna država može dobiti priliku da se, kroz pregovore zainteresiranih strana, unutarnjim konsenzusom vrati na početne postavke. A to bi značilo institucionalnu jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda, temeljene na federalizmu..