Pištolj je već trznuo u ispruženoj ruci vojnika, dok se zarobljenikovo lice zgrčilo od udara metka koji ulazi u lubanju. U lijevom uglu fotografije je vojnik koji je šokiran pucnjem, napravio grimasu. Teško je ne osjećati istovremeno odbojnost i krivnju, znajući da gledamo fotografiju snimljenu točno u trenutku smrti 1. veljače 1968, točno prije pola stoljeća. Balistički stručnjaci kažu da ova fotografija, koja je postala poznata kao “Saigonska egzekucija“, pokazuje mikrosekundu u kojoj je metak ušao u čovjekovu glavu.
Fotografija Eddiea Adama na kojoj brigadni general Nguyen Ngoc Loan ubija zarobljenika Nguyen Van Lema, pripadnika Fronte nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama, smatra se jednom od najmoćnijih fotografija Vijetnamskog rata. Otisnuta je u svim novinama širom svijeta i postala je simbol brutalnosti i ratne anarhije. U Americi je pak fotografija potaknula snažni osjećaj uzaludnosti Vijetnamskog rata i osjećaja da u tom ratu neće biti pobjednika.
“Postoji nešto u prirodi fotografije koja duboko utječe na gledatelja i ostaje urezana u sjećanje”, kaže Ben Wright, direktor za komunikacije u Dolph Briscoe centru za američku povijest.
Centar, sa sjedištem na Sveučilištu Texas u Austinu, čuva Adamsovu arhivu fotografija, dokumenata i prepiski.
Saigonsko stratište
“Da je ovaj pucanj snimljen filmskom kamerom, snimka bi bila jezovita, ali ne bi izazvala iste osjećaje teške tragedije i ne bi tako snažno obilježila taj trenutak.”
Ali fotografija ipak ne može ono što može filmski zabilježeni materijal. Ne može u potpunosti objasniti okolnosti i atmosferu na ulicama Saigona 1. veljače 1968., dva dana nakon što su snage Narodne vojske Sjevernog Vijetnama i Viet Conga, odnosno Fronte za nacionalno oslobođenje Južnog Vijetnama, pokrenuli Tet ofenzivu. Deseci gradova Južnog Vijetnama osvojeni su iznenadnom akcijom.
Teške ulične borbe pretvorile su Saigon u stratište, a kaos je nastao kad je vojska Južnog Vijetnama uhitila osumnjičenog vođu skupine Viet Cong, Nguyen Van Lema, na mjestu masovne grobnice s više od 30 civila. Adams je počeo snimati fotografije još dok je grupa vojnika s generalom Loanom natjerala Lema svezanih ruku na leđima, u pravcu Loanovog džipa. Loan je stajao pored Lema prije nego što je uperio pištolj u glavu zatvorenika.
“Mislio sam da će mu samo prijetiti ili ga maltretirati, pa sam automatski podignuo fotoaparat i snimio fotografiju”, rekao je kasnije Adams.
Vjerovalo se da je zarobljeni Lem ubio ženu i šestero djece jednom od Loanovih kolega, pa je oficir ispalio metak.
“Ako oklijevate, ako ne izvršavate svoju dužnost, ljudi vas neće slijediti”, objasnio je svoj nepredvidivi postupak.
Ubojica postaje žrtva
Loan je odigrao presudnu ulogu tijekom prvih 72 sata u Tet Ofenzivi, predvodeći postrojbe da bi spriječili pad Saigona, tvrdi pukovnik Tullius Acampora, koji je dvije godine radio kao časnik za vezu američke vojske. Adams je rekao da je na prvi pogled stekao dojam da je Loan “hladni, zlovoljni ubojica”. Ali nakon što je putovao s njim diljem zemlje, revidirao je svoju procjenu.
“On je proizvod suvremenog Vijetnama i svog vremena”, rekao je Adams nakon što je napustio Vijetnam.
Adams je fotografiju snimio 1. veljače 1968. godine, a u svibnju iduće godine fotograf je za nju osvojio najvredniju novinarsku nagradu, Pulitzera. Unatoč planetarnom uspjehu i čestitkama od kolega koji su također osvojili ovu nagradu, zatim tadašnjeg američkog predsjednika Richarda Nixona, pa čak i školske djece diljem Amerike, fotografija je počela progoniti svog autora.
“Dobio sam novac za prikaz jednog čovjeka koji je ubio drugog”, rekao je Adams na ceremoniji povodom nagrade dodjele nagrada.
“Dva su života uništena, a ja sam za to plaćen i postao sam heroj.”
