Preminuo je Ćiro Blažević

Kao nogometaš igrao je za Lokomotivu, zatim Sarajevo te Rijeku. Iz Rijeke je 1963. godine prešao u švicarski Sion, potom je igrao za Servette (1965.), a igračku karijeru okončao je u klubu Moutier (1966.). U Švicarskoj je započeo svoju  trenersku karijeru, a prvi klub bio mu je Vevey (1968.-1971.), potom je preuzeo Sion (1971.-1976.), s kojim je osvojio svoj prvi trenerski trofej, švicarski kup 1974., zatim Lausanne Sport (1976.-1979.), a 1976. godine u dvije je utakmice, s Austrijom (1:3) i Švedskom (1:2), vodio švicarsku nogometnu reprezentaciju.

Zatim je 1979. preuzeo momčad Rijeke, a u prosincu 1980. godine prihvatio je poziv Dinama. Ondje se u prvom mandatu zadržao do ljeta 1983., potom drugi put od 1985. do 1988., treći put od 1992. do 1994., a četvrti put plave je vodio u sezoni 2002./2003.

Miroslav Blažević proglašen je Dinamovim ”Trenerom stoljeća” i to kao stručnjak koji je nakon 24 godine donio Dinamu naslov prvaka (1982.), a Dinamo je 1982. godine bio prvak s pet bodova više od drugoplasirane Crvene zvezde (49:44).

Donedavno je Ćiro Blažević bio najuspješniji hrvatski nogometni izbornik, kao četvrtfinalist Europskog prvenstva 1996., te osvajač svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine. Hrvatsku reprezentaciju vodio je u 73 utakmice.

Bio je 2001. godine izbornik i reprezentacije Irana, s kojom se nije uspio plasirati na SP 2002., zatim reprezentacije BiH, koju nije uspio odvesti na SP 2010., a 2011. godine u dvije utakmice vodio je i olimpijsku selekciju Kine. Posljednju službenu utakmicu u bogatoj trenerskoj karijeri Ćiro Blažević vodio je 14. prosinca 2014. godine na klupi Zadra.

Prisjetiti ćemo se kako je na tradicionalni Napretkov susret s novinarima u Zagrebu  31. siječnja 2020. godine, pored novinara i predstavnika medija, došao i legendarni Miroslav Ćiro Blažević

Nije to bilo prvi put da je Ćiro u Napretku. On je bio i ostao stari prijatelj Napretka i u njemu, kako je  sam kazao, uvijek se osjeća ugodno i dobro, baš kao kod svoje kuće.

U ugodnom druženju Ćiro je iskoristio prigodu da obnovi svoje članstvo u Napretku iako je on još davne 1992. godine, kada je u Zagrebu obnavljana Glavna podružnica Hrvatskog kulturnog društva Napredak, bio jedan od onih koji je među prvima pristupio Napretku. Buran i intenzivan rad u nogometu Ćiru je znao na neko vrijeme odvojiti od Napretka, ali se on u dobro društvo uvijek rado vraćao. I tada, poneka dobra ideje i savjet „starog vuka“ ili „trenera svih trenera“ i Napretkovcima je uvijek bila dobro došla./M. L./HMS/