Umrla Sarajka koja je u vihoru rata usvojila ostavljenu bebu.
Za hrabrost kažu da je vrlina na osnovu koje ljudi, usprkos opasnosti, čine plemenita djela. A za dobra djela kažu da žive i nakon smrti onog koji ih je činio.
Ako je tako, onda je Ivanka Šućur iz Hrasnice kod Sarajeva, koja je jučer umrla u 65. godini, jedna od najhrabrijih majki, čije dobročinstvo neće biti zaboravljeno.
Ona je, pored svoje troje djece – sina Gorana i kćerki Sretenke i Zvjezdane, bez muža, ratne 1993. godine našla napušteno jednoipogodišnje dijete i odnijela ga kući. Elvis je i danas član Ivankine porodice. Od ove žene velikog srca njena djeca, susjedi, prijatelji danas su se oprostili na gradskom groblju Vlakovo.
Ivanka je tog 16. listopada krenula po vodu kada je uslijedilo žestoko granatiranje Sarajeva. Kako bi se sklonila, potrčala je do obližnje zgrade i tu je čula dječji plač.Herojski je bilo odgojiti dijete u ratu, kada je nedostajalo svega, a najviše hrane. No, usprkos tome, Ivanka je Elvisa odgojila kao svoje rođeno dijete. Nije mu nedostajalo majčine ljubavi.
– Pritrčao mi je i tako jako me zagrlio da ga nisam mogla odvojiti od sebe. U ručici je držao flašu s prokislim mlijekom i imao je blatnjavu odjeću… Kad sam ga donijela kući, moj sin Goran rekao je da ga nikome neće dati – ispričala je ranije u ispovijesti Ivanka.
Ona je dječaka odnijela do policije, misleći da će mu pronaći roditelje, ali su joj rekli da ga niko ne traži. Nije joj ostalo ništa drugo već da ga ponese kući.
Kada ga je presvlačila, pronašla je cedulju na kojoj je pisalo da se zove Elvis Salkanović, da je rođen 9. siječnja 1992. u Čapljini, da mu je majka umrla, a otac Ahmet pobjegao. No, 8. svibnja 1994. Ivanka je saznala da je Elvisova majka živa. Tada se ona pojavila, došla je da vidi sina.
– Nisam joj dala Elvisa. Ako ga je mogla ostaviti jednom, ostavila bi ga opet. Poslala sam je u Centar za socijalni rad. Od tada ga više niko nije ni tražio – ispričala je za života Ivanka, koja je za sebe, zbog velike obitelji, govorila da je bogata žena.
Ivanka je za svoje dobro djelo u Zagrebu dobila nagradu “Ponos Hrvatske”, i brojne druge nagrade, a u Italiji, u Padovi, izgradili su joj spomenik u “Parku pravednika”, piše senzor.ba
wpDiscuz