Prema Daytonu Visoki Predstavnik je “vrhovni tumač” Ustava BIH. Provjerili smo što znači riječ “tumač…”

Kao što vidite, tumač je nešto kao pomoćno osoblje. Pomoćni ekspert koji se javlja kada negdje nešto zapne da svojom stručnošću i autoritetom pomogne određenim strukturama da donesu ispravnu odluku.

U sudskoj praksi postoje sudski eksperti, tumači, koji sudu pojašnjavanju određeno polje znanosti, ili struke koje sudac nije dužan poznavati. No konačna je odluka ipak na sucu. Ne na tumaču.

U Vladama, izvršnoj vlasti, postoje tumači, eksperti također za određena polja, no konačna odluka je na izvršnoj vlasti.

U zakonodavnoj vlasti, parlamenti kod donošenja određenih zakona ili tumačenja istih mogu tražiti savjet i mišljenje eksperata, tumača, ali nikako tumač ne može zamijeniti autoritet zakonodavne vlasti.

Stoga se postavlja pitanje: Kako je nešto što je u daytonu definirano kao “vrhovni tumač” dakle osoba koja će pomoći sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti da donese odluku ako negdje neki slučaj bude zastao, neki zakon, ili neka odluka, kako je ta osoba prerasla u vrhovnog imperatora, osobu sa zakonodavnom, izvršnom i sudskom nadvlasti iznad postojeće?

Jedini mogući odgovor je – protuzakonito.

Visoki predstavnik, premda Daytonu je zakoniti tumač, a u praksi je nezakoniti imperator, oligarh s moćima faraona, koje mu niti jedno slovo međunarodnog prava niti mirovnog ugovora u Parizu, ne daje.

On je i kao pojava u BIH nezakonit jer ga nije imenovalo Vijeće sigurnosti.

Prema tome Christian Schmidt je prijetnja sudskoj, izvršnoj i zakonodavnoj vlasti Bosne i Hercegovine. Zemlje koja ima svoj Ustav. Koji je funkcija Visokog predstavnika nekoliko puta protuzakonito i protuustavno mijenjala po svojoj volji.

Najradikalnija protuustavna izmjena Ustava BIH dogodila se u vrijeme Petritscha koji je potpuno izmjenio odnose u FBIH kada je ukinuo paritet u Vladi FBIH i smanjio broj delegata u Domovima naroda.

Nejasno je zašto hrvatski predstavnici danas traže samo pravo na Izborni zakon a ne donose odluku, deklaraciju o poništenju protuustavnih Petritschevih amandmana kojima je jasno hrvatski narod stavljen u podređenu poziciju bošjnačkom iako Ustav FBIH jamči potpunu ravnopravnost.

Isto tako nije jasno zašto HNS ne donosi deklaraciju o nepriznvanju autoriteta Christiana Scghmidta budući da ga Hrvati u BIH ne priznaju.

Je li HNS sam sebe proglašava nelegitimnim predstavničkim tijelom Hrvata budući da ne artikuliraju volju Hrvata nego služe kao proxy za karijeru Andreja Plenkovića i Šefika Džaferovića?