Published On: Thu, Dec 13th, 2012

Predsjednik SDA Sulejman Tihić bi se konačno morao izjasniti je li za Bosnu ili za Bosnu i Hercegovinu

Predsjednik SDA Sulejman Tihić iskoristio je današnji susret s Jonathanom Mooreom, direktorom Odjela za Južnu i Središnju Europu u State Departmentu da sebe i svoju stranku predstavi kao zaštitnike  i ekskluzivne tumače interesa države.
Tihić je tako, po tko zna koji put, ponovio kako je sve što je dogovorila “šestorka”, odnosno lideri šest stranaka koji čine novu parlamentarnu većinu usmjereno protiv interesa dražave. Kao da je država Tihićevo privatno vlasništvo, a ne plod dogovora političkih predstavnika tri naroda.
Piše: Milan Šutalo, dnevnik.ba
Tihićev istup samo površnima djeluje srkbnički prema državi, dok pažljiva analiza otkriva kako je ono što govori puno paradkoksa. Premda se deklarativno zalaže za ravnopravnost naroda, sotoniziranjem predloženih riješenja za implementaciju presude u predmetu Sejdić- Finci, Tihić zapravo demonstrira prezir prema  ravnopravnosti Hrvata.
On očito želi zadržati postojeće stanje dominacije Bošnjaka u F BiH, odnosno na 51 posto teritorija BiH i omogućiti da Bošnjaci ili “probosanske snage” i dalje imaju dva člana Predsjedništva BiH, a Hrvati ni jednog.
Zanimljivo je i njegovo karakteriziranje Mostarskog sporazuma kao antibosanskog. Neki će reći kako Tihić, ali i većina bošnjačkih stranaka, kao i pojedini sarajevski mediji, taj izraz koristi kao skraćenicu od bosanskohercegovački. Ako bi to bilo prihvatljivo, kako bi Tihić i oni koji opravdavaju takvo kraćenje reagirali kada bi se u javnom diskursu umjesto pridjeva bosanskohercegovački koristika skraćenica- hercegovački.
Pa da se za Bosnu i Hercegovinu kaže Hercegovina, a da se pod izrazom prohercegovačke domoljubne snage zapravo misli na bosanskohercegovačke patriotske snage. Uku da se, recimo za Mostarski sporazum kaže da je on “prohercegovački”.
Tihić ne upotrebljava slučajno izraz bosanski. On je, zapravo, sublimacija težnji bošnjačke političke elite da BiH, državu tri ravnopravna naroda, pretvori u Bosnu, državu Bosanaca, umjetne nacije, u kojoj bi vladao koncept jedan čovjek jedan glas, preko kojeg bi BiH bila pretvorena u državu “temeljnog naroda”, a Hrvati i Srbi bili tretirani u najboljem slučaju kao  etničke skupine, koje su dio bosanske nacije ili, vjerojatnije, tek pripadnici nacionalnih manjina, kojima su matične države Hrvatska, odnosno Srbija.
Tihić bi konačno morao pojasniti javnosti i svojim biračima je li on za Bosnu i Hercegovinu ili za Bosnu. Za jedno i drugo ne može biti, jer zalaganje za Bosnu ne samo da isključuje  jedan dio iz njenog naziva – Hercegovinu, već ruši Bosnu i Hercegovinu, kao državu tri ravnopravna naroda, koju Tihić tobož brani od “šestorke”.