John Z. Kosir, predsjednik Hrvatsko američke asocijacije uputio je otvoreno pismo čelnicima Europske unije u kojem pojašnjava zbog čega je izbor Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH nelegalan i nelegitiman. Također, pobija i mnoge teze koje je Komšić prethodno poslao vodstvu EU. U pismu se , među ostalim navodi, da izbor Željka Komšića za hrvatskog Člana Predsjedništva BiH nije ni ustavan ni zakonit jer je Ustavni sud BiH jasno ustvrdio u odluci iz predmeta Ljubić da političke predstavnike konstitutivnih naroda i ostalih moraju izabrati grupe koje oni predstavljaju i čije interese zastupaju, na svim administrativno-političkim razinama. Gospodin Komšić nema takav legitimitet.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Dragi gospodine Hahn,
Dragi gospodine Juncker,
Draga gospođo Mogherini,
Dragi gospodine Tajani,
Dragi gospodine Tusk,
Primorani smo u ime Hrvatsko američke asocijacije (CAA), neprofitne i nestranačke organizacije, poslati Vam ovo pismo kako bismo odgovorili na brojne neistine koje je gospodin Komšić iznio u svom Vama, poslanom 30. listopada 2018. godine.
Gospodin Komšić u svom pismu iznosi mnoge dubiozne, politizirane i konfliktne tvrdnje, bez bilo kakvih dokaza koji ih mogu podržati. Njegovo pismo je napisano zbog podrške njegovoj vlastitoj političkoj agendi, dok potpuno zanemaruje vladavinu prava, Ustav Bosne i Hercegovine (BiH) i odluke Ustavnog suda BiH. Bojimo se da pismo gospodina Komšića najavljuje pristup koji će on primijeniti u upravljanju zemljom koja je suočena s mnogim izazovima.
Ključni cilj CAA je podrška demokratskom razvoju u Bosni i Hercegovini, posebice unapređivanje vladavine prava, podrška punoj integraciji BiH u euro-atlantske organizacije, osiguravanje političke jednakosti konstitutivnih naroda, zaštita nacionalnih manjina i suzbijanje korupcije. CAA podržava prosperitetnu i politički održivu Bosnu i Hercegovinu utemeljenu na načelima demokracije, federalizma i podjele vlasti. Naglašavamo da CAA vjeruje da je članstvo Bosne i Hercegovine u EU u vitalnom nacionalnom interesu kako Hrvata u BiH, tako i Republike Hrvatske. Svi naši politički stavovi su formulirani imajući u vidu taj krajnji cilj.
Sad ćemo se osvrnuti na različite optužbe koje gospodin Komšić iznosi u svom pismu.
Gospdin Komšić tvrdi u svom pismu da su predstavnici Republike Hrvatske “izrazili političku tendenciju kršenja odredbi Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za mir u BiH iz Dayton-a.” To naprosto nije točno, a gospodin Komšić ne navodi niti jedan dokaz koji bi podržao ovu ozbiljnu optužbu. Kao garant Daytonskog mirovnog sporazuma i članica Europske unije, Republika Hrvatska i njeni politički predstavnici imaju obvezu braniti interese Hrvata u BiH i podržavati Daytonski sporazum. Ova obveza je također utvrđena Ustavom Republike Hrvatske. Hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu su naprosto ukazali da se odluka Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić” mora primijeniti i da se mora pridržavati natkrovljujućeg načela Daytonskog mirovnog sporazuma, načelo međusobne ravnopravnosti tri konstitutivna naroda.
Gospodin Komšić tvrdi da je njegov izbor za Hrvatskog člana Predsjedništva ustavan i zakonit. To nije točno. Kao što je Ustavni sud BiH jasno ustvrdio u Odluci Ljubić iz prosinca 2016. godine, političke predstavnike konstitutivnih naroda i Ostalih moraju izabrati grupe koje oni predstavljaju i čije interese zastupaju, na svim administrativno-političkim razinama. Gospodin Komšić nema takav legitimitet. Gospodin Komšić je nadmoćno izabran glasovima Bošnjaka i dobio je manje od 5% hrvatskih glasova. On nema podršku Hrvata, koja bi mu dala izborni legitimitet za predstavljanje Hrvata u Predsjedništvu BiH i da štiti njihove interese kroz mehanizam “entitetskog veta”, kao što je predviđeno u Članku V 2. d) Ustava BiH. On je izabran zahvaljujući propustu u izbornim pravilima koji su bošnjački političari odbili otkloniti. Njegov izbor je, stoga, neustavan i nezakonit, te krši natkrovljujuće načelo Ustava BiH međusobne ravnopravnosti tri konstitutivna naroda.
Gospodin Komšić tvrdi da se Odluka Ljubić odnosi isključivo na Dom naroda FBiH. Premda je odluka eksplicitno bila vezana za izbor izaslanika u Dom naroda FBiH, Sud je postavio jasan ustavni standard za legitimno političko predstavljanje na “svim političko-administrativnim razinama,” kako stoji u paragrafima 47 i 49 Odluke. Ustavni standard je, dakle, primjenjiv ne samo na Dom naroda BiH, Dom naroda FBiH i Vijeće naroda Republike Srpske, već također i na Predsjedništvo BiH. Uloga Hrvatskog člana Predsjedništva je dvostruka. Hrvatski član predstavlja i građane FBiH općenito, kao i Hrvate kao poseban konstitutivni narod, obzirom da je zadužen za zaštitu njihovog vitalnog nacionalnog interesa u Predsjedništvu kroz instituciju “entitetskog veta.” Hrvatski član ne može legitimno predstavljati Hrvate i štititi njihov “vitalni nacionalni interes” ako ga nisu izabrali oni, već drugi konstitutivni narod, kao u slučaju gospodina Komšića.
Suprotno tvrdnjama gospodina Komšića, Središnje izborno povjerenstvo (SIP) nema ustavnih ovlasti implementirati Odluku Ljubić i do kraja provesti neizravne izbore izaslanika u Dom naroda FBiH. Izborni zakon BiH, kome nedostaju odredbe koje se odnose na izbor izaslanika u Dom naroda FBiH, može izmijeniti jedino Parlamentarna skupština BiH. SIP ne može ustavno implementirati izborne rezultate ako ne postoje zakonski temelji za njihovu implementaciju. SIP može pokušati to učiniti pod-zakonskim aktom, ali takav bi akt bio najvjerojatnije uspješno osporen pred Ustavnim sudom BiH.
Gospodin Komšić neistinito tvrdi da Hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu imaju “cilj nametanja segregacijskog prijedloga izmjena Izbornog zakona u susjednoj zemlji BiH, na anticivilizacijskom i antieuropskom principu etničkog predstavljanja.” Ova tvrdnja je uvrjedljiva i potpuno neutemeljena. Legitimno političko predstavljanje zajednica je europska pravna tradicija. Samo treba pogledati politički sustav Belgije, Švicarske ili Južnog Tirola da bi se to načelo vidjelo na djelu. Slažemo se da se odluke Europskog suda za ljudska prava moraju implementirati. Te odluke, međutim, ne daju nikome dopuštenje za negiranje jednakosti konstitutivnih naroda garantirane Ustavom. Odluke ESLjP i Odluka Ljubić nisu uzajamno isključive. Okvir koji bi zadovoljio sve te odluke bio bi pravo rješenje.
Tvrdnje gospodina Komšića su stoga bezvrijedne. Njegova politika je usmjerena izravno protiv Ustava, vladavine prava, Daytonskog sporazuma, rezolucija Europskog parlamenta o BiH i načela legitimnog predstavljanja u bilo kojoj složenoj, federalnoj državi. Gospodin Komšić i njegova politika su oni koji destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu. CAA se nada da će se uz podršku međunarodne zajednice BiH stabilizirati i postati prosperitetna i politički održiva zemlja utemeljena na načelima demokracije, federalizma i podjele vlasti. Takva Bosna i Hercegovina bi s pravom našla svoje mjesto kao članica Europske unije./HMS/
wpDiscuz