Redateljski par Franka Perković i Bruno Gamulin odrekli su se prava na brak ‘dok se zemlja ne sabere’

Grozno je. Al nije baš neki šok. I ne bi ja sad baš u depru padala što mijenjaju Ustav. Mis
lim, mogu oni mijenjat Ustav, ali ljude ipak ne.

Hladna, sabrana odluka

Pa s tim u vezi – prijateljice i prijatelji, rodbino i znanci, moj bračni drug, konkretno Bruno Gamulin i ja sutra ujutro podnosimo zahtjev za sporazumni raskid braka.

Nije uopće da se više ne volimo, dapače, baš smo si ok evo danas čitav dan. Jednostavno smo odlučili da se nećemo crvenit pred prijateljima koje poštujemo i volimo. Dok se ova zemlja ne sabere, mi ćemo prestat konzumirat to ekskluzivno pravo, pa ćemo od sada pa do nadalje živjet u izvanbračnoj zajednici ili čemu već. Na istoj adresi. Amen.”

Facebook statusi izgledaju ovako nekako, odlučno, malo ljutito, s nešto mudrosti i topline, porukom publici i jasnim objašnjenjem osobnog stava. Osim što neki, kao ovaj, svjedoče o zastrašujućoj situaciji, hladnoj, sabranoj odluci koja ne izaziva sukob i nema namjeru nametati svoje mišljenje, ali užasava zbog činjenice da je riječ o odustajanju.

Nisu odustali od ljubavi

Oni koji poznaju kazališnu redateljicu Franku Perković Gamulin i njenog supruga, filmskog redatelja i profesora na ADU Brunu Gamulina, obično govore o paru koji je više od dvadeset godina u mirnom braku, a sada je taj par odlučio odustati.

Nisu odustali, kao što su objavili na Facebooku, jedno od drugoga, od svojih osjećaja i odnosa, nisu odustali od života koji su si izgradili, odustali su jednostavno od povlastice, ekskluziviteta koji im nakon nedjeljnog referenduma nudi status bračnog para.

Oni su muškarac i žena, od nedjelje imaju Ustavom naglašeno pravo biti u braku, ali ga baš zbog toga ne žele. Ne žele biti u braku koji je njima dopušten Ustavom jer to znači da je mnogima drugima zabranjen.

I radije biraju biti s drugima, s onima koji su odlukom većine postali građani drugog reda. Ne žele biti među onima koji odlučuju o drugima na taj način. Odbili su s puno riječi pojašnjavati svoju odluku, Bruno Gamulin rekavši tek kako je njihova odluka logična, kako su razmišljali o svojim prijateljima koji su ne samo homoseksualci nego i, primjerice, samohrani roditelji, a sada zbog referenduma postaju manje vrijedni. “

Franka Perković Gamulin smatra da referendum nije nikoga i ništa zaštitio.

Bez puno riječi

Slaže se da je umnogome bio izraz mržnje i kao takav hejterski.

– Nismo htjeli reagirati na taj način, uzvratiti hejterskom gestom. Jednostavno ne želimo pripadati tako postavljenoj ekskluzivnoj zajednici i da nas zbog toga bude sram pred našim prijateljima. To nam ne treba – kazala je odlučnim glasom osobe koja se suprotstavlja spuštenih ruku. Dodala je pritom kako život nije tako jednostavan i ne može ga se samo tako propisati i urediti Ustavom. Da, u pravu su, bilo bi to prejednostavno i zato je, ustvari, i lako onima koji život prihvaćaju jednostavnim mjerilima.

Dan nakon referenduma bračni par predao je dokumente za razvod braka. Predali su i brak državi koja ga propisuje Ustavom, većini koja očito tako malo vjeruje u njega da ga štiti najvišim propisom jedne države. Ljubav, poštovanje i razumijevanje koje grade jedno prema drugome više od dvadeset godina, sačuvali su za sebe.