U Francuskoj se trenutno vodi teško pomirljiva debata o statusu prostitucije. Na najave nove vlade o ‘ukidanju prostitucije’ i kaznenom gonjenju mušterija, seksualni radnici izašli su na ulice tražeći jasni legalni okvir za svoju profesiju i povećanje socijalne zaštite
Procjenjuje se da u Francuskoj između 18.000 i 20.000 prostitutki radi na ulici, od kojih je oko 80 posto stranog podrijetla. Nije poznato koliko seksualnih radnica je angažirano u pružanju svojih usluga preko eskort službi, salona za masažu i slično.
Jedna od reformi koju si je zadala nova francuska vlada tiče se uvijek delikatne teme prostitucije. Javna debata na tu temu naime intenzivno traje već duže od desetljeća, ne donoseći ni približno rješenje koje bi barem načelno udovoljilo svim stranama. Naime, posljednji važeći zakonski spis predstavlja svojevrsni status quo, čiju promjenu priželjkuju kako nova vlast, tako i ‘seksualni radnici’. Prostitucija u Francuskoj nije službeno legalizirana, no tolerira se, a prema zakonu iz 2003. u lancu prostitucije kažnjavaju se svodnici i nagovor na seksualni odnos u zamjenu za novčanu naknadu, dok se klijenti mogu goniti tek u slučaju maloljetnih prostitutki.
Trenutno se u raspravi koja se vodi daju prepoznati dva oprečna i zapravo nepomirljiva stava, abolicijski, koji zastupaju vladajući, skloni represivnim mjerama te regulacija profesije, koju zastupaju udruge i sindikati ‘seksualnih radnika’ (inače, termin koji se polako usvaja u praksi) koja bi vodila k relativnoj legalizaciji i normalizaciji njihovog statusa.
Nova vlast, sudeći prema riječima ministrice za prava žena, Najat Vallaud-Belkacem, želi ‘ukinuti prostituciju’ i krivično goniti mušterije. Tzv. abolicijska pozicija, kojoj je bila sklona i prethodna, konzervativna vlast, vodi se argumentima da je prostitucija ‘nasilje nad ženama’ te da je velika većina žena umiješanih u prostituciju žrtva trgovine ljudima i eksploatacijskog svodništva. Zatim, smatra da aktivnost prostitucije, u kojoj ljudsko tijelo i seksualnost stupa u tržišnu razmjenu, direktno onemogućuje ravnopravnost spolova. Kao glavna sredstva borbe navode se razotkrivanje svodničkih mreža te, po novome, kažnjavanje klijenata, a često se citira primjer nordijskih zemalja koje su sličnu praksu već uvele.
Naspram te pozicije vladajućih, snažno se pobunio upravo sindikat seksualnih radnika Strass koji je u Parizu, Lyonu i ostalim gradovima nakon istupa ministrice organizirao prosvjede. Oni pak tvrde da nisu sve prostitutke žrtve te kako treba uvesti distinkciju između onih koje rade neovisno od onih koje su žrtve svodnika i trgovaca ljudima. Penalizacija klijenata, smatraju iz udruga, samo bi dodatno ugrozila njihovu ionako krhku poziciju, dovela bi neminovno do jačeg utjecaja svodnika, a praksa bi postala još opskurnija te bi se proširila drugim kanalima, kroz internet i specijalizirane salone. Zahtjevi sindikata jasno idu prema ostvarivanju prava na socijalnu zaštitu seksualnih radnika i onog, osnovnog, prava na odabir profesije. Na prosvjedima su poručili da od vlasti očekuju da ozbiljno razmotri mehanizme regulacije i socijalne zaštite jedne socijalno ugrožene skupine, a da se manje bavi suvišnim moraliziranjem.
Obje strane navode, među ostalim, i ankete koje im idu u prilog. Vlasti tako tvrde da su Francuzi naklonjeniji kažnjavanju mušterija, ali i kažnjavanju samih prostitutki (46 naspram 32 posto), dok sindikati i udruge navode anketu prema kojoj čak 54 posto Francuza smatra da bi ukidanje prostitucije bila loša stvar.
wpDiscuz