Published On: Ned, svi 20th, 2012

PRAIZBJEGLICE: Bošnjaci u srcu Turske

0,,15962217_401,00Njihovi preci, sluge otomanskog agresora,  u strahu da ne bi morali raditi u nekoj novoj BIH, u kojoj bi ostali bez povlastica, povukli su se u Tursku, s okupatorom koji je padao, prije više od stotinu godina. Umjesto Bosne i Hercegovine ili Sandžaka, njihov zavičaj postali su Sakarija, Adapazar, Serdivan. Rođeni su u Turskoj, govore bosanski i sanjaju o BiH. O istoj onoj koja Tursku još uvijek ne tuži niti od nje traži odštetu za 400 godina tiranije…

Ne zna se tačno koliko državljana Turske vodi porijeklo iz BiH i sa ostalih područja bivše Jugoslavije. Pominje se više od dva miliona ljudi čiji preci su se u Tursku doselili krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Najviše ih je u Istanbulu, Izmiru i Adapazaru. Na području Sakarije ili Adapazara živi oko 80.000 potomaka najstarijih doseljenika, a samo u Serdivanu ih je 27.000. Mnogi sebe smatraju i Bosancima i Bošnjacima i govore bosanski jezik.

Srce nas vuče

 

Ahmet Sorgut Šahović pored spomenika Aliji IzetbegovićuAhmet Sorgut Šahović pored spomenika Aliji Izetbegoviću

Ahmet Sorgut Šahović, porijeklom je iz Novog Pazara, a rođen je u Aralku pored Serdivana. Kaže da Bošnjaka ima i u Aktašu, Odžaru, Karasulu, Pamukovu, Jazluku, Kuručesmi, Čajkušli.

“Devedeset je godina kako smo u Adapazaru. Imamo selo čitavo, oko 400 kuća ima i sve je Bosna, Sandžak, iz Novog Pazara. Drugog insana nemamo nikakvog u selu, samo su naši insani.”

Kaže da su nakon posljednjeg rata uspostavljene čvršće veze i već je nekoliko puta bio u BiH i Sandžaku. “Ne znam, vuče nas nešto, a ne znamo… Krv nas vuče ili nas srce vuče i sad je došao vakat da se viđamo, familije da se okupe, da se nađemo, da se pazimo.”

 

Put prema selu Aralk, pored SerdivanaPut prema selu Aralk, pored Serdivana

 

Džavid Čokol Čulić porijeklom je iz Žepča. Njegovi djed Šerif i otac Šaćir došli su 1945. godine u Tursku, a Džavid nikada nije bio u BiH. “A sin je išao lani dva puta. Iza Bajrama hoće opet da ide, hoće i majku da povede. I ja želim da idem i da vidim. Vidio sam na televiziji, pa hoću da vidim svojim očima kako je.”

Ne može se zaboraviti

Safet Mutlu MujagićSafet Mutlu Mujagić

 

Safet Mutlu Mujagić dobro poznaje historiju. Njegov pradjed hadži Nurija Mujagić doselio se u Adapazar iz Bijeljine, kada je djed Ahmet imao deset godina. Otac Abdulah volio je posjetiti BiH, a Safet je prvi put bio 1999. godine i od tada održava veze sa familijom u Bijeljini i Sarajevu.

“Bosna nam u srcu. Nikad da se zaboravi, nikad da se pregori nemere. Bosanci su se tamo borili, a mi smo se borili sa svojim srcem. Nismo mogli ni spavati ni jesti. To nije lahko.”

 

Ethem Ozmen VelagićEthem Ozmen Velagić pamti da su njegovi porijeklom iz sela Janje kod Bijeljine

 

Ethem Ozmen Velagić porijeklom je iz Janje. Njegovi su u selu Čajkušla od 1901. godine. Kaže da je njegov otac odlazio u BiH, ali on nije nikada bio u Janji. “Ja nisam išao tamo. Otac jeste. Ovdje smo naučili bosanski jezik, ali sada od mladih niko ne govori.”

Nove generacije

 

Bisera Četin KrilićBisera Četin Krilić

Udruženje “Serdivan Bosna Sandžak” okuplja ljude porijeklom iz BiH i Sandžaka. Bisera Četin, djevojački Krlić, udala se 1975. iz Sandžaka. Ima dvije kćerke, sina i dvoje unučića. Ističe vrijednost djelovanja ovog udruženja i raduje se boljim odnosima između BiH i Turske. “Vezu koju smo, i krvnu i bratsku i odnos između naroda, stvorili, to je jedan ponos između Bosne i Turske. Kao i naša Vlada, naš narod i uzajamna pomoć između nas. To je za pohvaliti.”

Lejla Šljivić iz  Dubrava pored Tuzle završila je Turski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Magistrirala je i treba da doktorira na Sakarija univerzitetu. Udata je u Adapazaru i za članove udruženja “Serdivan Bosna Sandžak” drži kurs bosanskog jezika. Ističe da su ljudi porijeklom sa Balkana, posebno iz BiH i Sandžaka, cijenjeni u Turskoj i vole pričati o zemlji svojih predaka.

“Oni uvijek osjećaju tu neku čežnju za svojom domovinom. Uvijek, kad ih sretnete na ulici, oni vam odmah počnu da pričaju kako su njihovi djedovi došli, kada su došli i pitaju da li je još uvijek tako kao što oni zamišljaju, kao što su im pričali.”

Autor: Emir Musli l DW