Ovo sve pišemo pod pretpostavkom da je Štrumfeta informatički pismena i općenito pismena, da poznaje rad u CMS-u i da zna sačiniti suvisao i gramatički ispravan tekst.
Taj nacist koji je maknut s njenog portala je Blaž Kraljević. 1992 proglasio je NDH u Ljubuškom. Koji je bio šef logora za Srbe. U koji je dolazio i Rasim. I u kojem je serijski silovao zatočenice njen kum.
Štefava to zna. I opet ga je hvalila. A u film dovela kuma. Serijskog ubojicu ljudskog dostojanstva pokojne doktorice Olge Draško. Žene čije ime nitko ne zna. Niti treba znati. U svijetu postdžihadističke propagande. U kojem se iz dana u dan stvaraju lažni heroji. I brišu oni stvarni. Poput pokojne Olge Draško.
Vratimo se na Blaža. Čovjek je to koji je, eto baš slučajno, za svojih emigrantskih dana, tu jednu davnu ali ključnu večer, večer prije polijetanja Feniks bojne, samoproglašenih “demokrata i boraca za demokratsku Hrvatsku”, polijetanja u smjeru Beča i Bugojna, uhvaćen od australske policije, jer je eto baš tada odlučio peći rakiju! Usred Australije! I baš tu večer dok mu je HRB raja iz Feniksa upravo bila poslana u ralje UDBA-e. Sa svakim predviđenim korakom.
Gdje se Tito s njima pošteno nazajebavao, smijavši im se kao početnicima i pobivši ih kao zečeve , plašeći narod “vanjskim neprijateljem” . Poslužili su mu kako ustaše Titu cijelo to vrijeme, već poodavno služe, kao korisne budale.
Jedan od rijetkih preživjelih bio je uz Blaža Kraljevića Ludvig Pavlović. On je u Studena Vrila donesen mrtav a o njegovoj smrti ne zna se ništa niti danas. Niti Pavlovićevim daju da znaju. A nagađa se svašta.
Neki nagađaju da mu se HRB osvetio za otkucavanje kolega. Neki da je ubijen u zatvoru od UDBA-e i gore tek donesen.
Blažu se nisu osvetili. On je bio pod zaštitom Velike Tajne Sile. 1992 dobio je nov zadatak. Skupa s Paragom. Kompromitirati ustaškom postrojbom hrvatski vojni otpor akcijama JNA u BIH. Jer HOS sjetimo se, nastaje još u vrijeme hrvatsko bošnjačkog saveza protiv JNA.
Izjave dotičnog poglavnika Parage kasnije će biti korištene u presudama haaškoj šestorci.
U nastavku kao dokaz pogledajte naslov izbrisanog teksta:
Više ga nema. Kada otvorite stranicu dobijete samo ovo:
Otkud Ustaše na Antifodinom portalu?
Na portalu tacno.net godinama se otvoreno veličalo deklariranog ustašu Blaža, nepresuđenog ratnog zločinca , organizatora logora Dretelj i Gabela. U njima su počinjena HOS ubojstva bračnog para Kuzman i serijska HOS silovanja srpskih zatočenica u Dretelju, naročito pokojne Olge Draško, žene Lazarove, vjerojatno najveće žrtve silovanja u ovom ratu.
Većina počinitelja su osuđena. No jedan jako važan lik nije . On je pobjegao. Radi se o vjenačnom kumu Štefice Galić. Miroslavu Hrstiću.
Brisanjem dakle Blaža Kraljevića obrisan je tek jedan dio nacističkog novinarskog hommagea Štefice Galić. Ostao je još jedan ključni lik. Hrstić. Kum svih kumova. Ustaški krilnik Miroslav Hrstić.
To je ovaj U štrumf sa slike iznad.
On se javlja u njenom filmu kao humanist iako je već tada bio optužen za zločine protiv čovječnosti.
Potom dotični bježi od Suda za ratne zločine u Hrvatsku.
Tog idiota i ljudsku uš, filmskog suradnika Svetlane Broz i Amera Tikveše, deklariranog ustaškog krilnika i šefa Dretelja i Gabele, je “veleumna” Štefica podvalila Borisu Dežuloviću, Manuelu Saracenu, Viktoru Ivančiću, kao svjedoka humanosti svog muža.
Zamisli jebote da netko snimi film o humanosti Srđana Aleksića a kao svjedoka njegove humanosti pozove Ratka Mladića? Ili nekog šefa logora, ratnog zločinca iz Trebinja.
Od svih “tisuća Hrvata Ljubušana, svjesnih njenog humanizma” uspjela je Štefa naći samo šefa logora da svjedoči za nju? Kuma svog najdražeg i još jednog HOS-ovca. S kumom je dakle u dobru i prije i poslije njegovih silovanja. Antifašistica naša. Humanistica najveća. Veća od Kule Hercegove. Boga ti dragoga.
- Od svih tisuća Bošnjaka “koje je ŠtrumŠtefa spasila”, uspjela je naći tek jednog (namjerno mu ne navodimo ime, budući da je čovjeku dosta njegove životne kalvarije) koji u filmu svjedoči kako je po dolasku u Heliodrom čuo da mu je umro otac, te je tražio da ga se pusti na dženazu. Čovjek se vraća na dženazu, pušten je i poslije tog govori u filmu doslovce sljedeće: “Poslije dženaze nije mi se išlo u Heliodrom, otišao sam u Zagreb i tamo sam bio neko vrijeme a poslije dalje”. Što nam govori taj iskaz? Odeš u UZP logor “iz kojeg nema povratka, iz kojeg te samo Neđo i Štefa mogu izvući”, u zloglasni logor Heliodrom, potom tražiš drugi dan da te se pusti na sahranu, oni te puste, i ti poslije tog odeš u centar UZP-a, Zagreb.
- U filmu se ne spominje da je Ljubuški HVO skupa s fratrima Ljubuškog došao po ljubuške Bošnjake treći dan i izvukao ih iz logora.
- Niti se spominje da je Ljubuški HVO , cijela jedna postrojba izložila svoj život, razoružavajući Tutin HVO, koji je bio u pljačkaškom pohodu i protjerivanju po bošnjačkom naselju. Pri čemu je došlo do pucnjave i bacanja granate od strane jednog od razoružanih Tutića, od čeg je poginula jedna starica Bošnjakinja.Kako to da je taj detalj preskočen u objektivnom filmiu ŠtrumŠtefave? Pogotovo ako se zna da je obitelj zbog koje je HVO Ljubuški riskirao živote svojih ljudi obitelj koju Štefava jako dobro poznaje?
Znala je ŠtrumfŠtefa i da je njen vjenčani kum, samoproglašeni predratni UDBAŠ a u ratu ustaški krilnik , Blažev Vojnik, Miroslav Hrstić tjerao zarobljene srpske civile usred Ljubuškog da pasu travu a od metka revoltiranog HVO vojnika koji ga je htio upucati, kada je to vidio, spasila ga je samo Božja providnost.
I nije joj naravno, čak niti to smetalo da ga ubaci u svoj film.
Što je mislila? Da Ljubuški ne pamti?
Treća stvar koja kompromitira Šteficu jeste njen vlastiti iskaz da je njen muž bio pristupio nacističkom HOS-u 1992.
Nije dakle otišao u partizane. Otišao je u ustaški HOS. Znalo se kako se pristupa HOS-u: Izricanjem nacističke zakletve pred nacistom Blažom Kraljevićem koja je tek neznatno izmijenjena ustaška zakletva iz 40-ih.
Ili je Neđo ušao u HOS možda partizanskom zakletvom pred Blažom ?
Svi ovi podaci , ovu NGO štrumftetu označavaju kao Ženu-Laž. Od laži živi. Na laži piše projekte.
Pregršt je dokaza u samom filmu da priča itekako škripi, da je samoproglašena antifašistica u dubokoj privatnoj i poslovnoj korelaciji u ratu i poslije rata s ustaškom “inteligencijom” a njemački zastupnik Manuel znakovitog prezimena Saracen (Srednjovjekovni naziv za Arape) koji je izlobirao u Bundestagu podršku njoj i njenom filmu punom laži, filmu s nacistom i zločincem u ulozi jednog od svjedoka, kompromitirao je i sam Bundestag.
- I tu bi ženu Schmidt trebao poslušati?
- Ona je kao nekakav moralni nivo?
- Vrijednost našeg društva?
- Ona koja javno laže čak i to da su joj djeca odselila odavde?
Možda ona to i jeste na Prostoru Laži. Koji se u ratu nazivao Prostorom Džihada da bi se nakon 9/11/2001 tog zastidjeli. Možda ona doista jeste humanost i vrlina u onom dijelu BIH koji selektivno promatra zločine. I koji tvrdi da ABIH nije radila zločine. I da je Grabovica djelo pojedinaca a ne zapovjedne strukture ABIH.
U Bosni i Hercegovini, onoj pravoj, onoj koja se suočava sa svojim zločinima, ona je nešto posve drugo.
Ona ne predstavlja nikakvu moralnu i ljudsku vrijednost.
Smatra ju je se tek NGO tetom. Iznad koje je Papa Štrumf. Safet. Gospodar Trafika. Mimar nemira.
Pticom trkačicom onog i ovog režima.
Pticom kojoj drugi pišu tekstove. I koriste njen umjetno stvoreni imidž za potiranje ustavnih prava malenog naroda, pod najezdom velikog. Kojem je svaka Bosna malena, ako nije njegova. Cijela. Na svakom pedlju Bosne. Na razmeđu svjetova. Begova i kmetova. Kako to već pjeva Red Army. Antifašistička navijačka skupina radničkog imena, Crvena Armija koja se diči staležnom podjelom, na begovstvo i kmetstvo.
Baš onako kako se Štefa, antifašistica, diči Blažem i snima s Mirom Hrstićem. Ustašama.
Koje li predivne licemjernosti na “novinskoj i navijačkoj” ljevici.
wpDiscuz
