Potres je uništio gomilu stanova. Zašto ih većina nije osigurana?

Tako su iz stranke Fokus poručili kako se protive financiranju obnove privatnih objekata novcem poreznih obveznika. Vlada je, podsjetimo, u zakonskom prijedlogu predložila model obnove po kojem bi država financirala 60 posto troška, a grad ili općina na čijem se području nekretnina nalazi 20 posto, dok bi preostalih 20 posto platili sami vlasnici.

Fokus: Zašto bi građani Vukovara i Knina financirali obnovu privatnih stanova u centru Zagreba?

“Ovakav zakon znači da će građani Vukovara, Knina, Karlovca, Siska, Slavonskog Broda, Slatine i svih drugih gradova i općina u Hrvatskoj plaćati obnovu zgrada u centru Zagreba, čiji kvadrati vrijede i debelo preko 2000 eura po kvadratu. Isto tako, svi oni koji si nisu mogli kupiti svoj stan u centru i otplaćuju kredit za stan u Novom Zagrebu, Vrbanima ili Dubravi, sada će, uz vraćanje svog kredita, kroz poreze plaćati i za obnovu u centru grada”, poručili su iz Fokusa.

Iste primjedbe stižu i od Davora Huića, predsjednika Udruge poreznih obveznika Lipa. Huić upozorava da će prođe li zakon u obliku u kojem ga predlaže vlada svi građani morati sudjelovati u obnovi zgrada u Zagrebu, a tu je puno i privatnih stanova.

“Novcem poreznih obveznika ne treba sanirati štete na privatnoj imovini. Nije u redu da siromašniji građani iz drugih dijelova zemlje obnavljaju zgrade i stanove bogatijih ljudi u središtu Zagreba. To nije solidarnost jer će oni koji imaju manje morati sudjelovati u obnovi onih koji imaju više i koji nisu socijalni slučajevi”, pojašnjava Huić za Index.

Davor Huić: Država bi trebala financirati obnovu javnih zgrada, a za privatne stanove moraju se pobrinuti vlasnici

Smatra da bi država trebala sanirati štetu na imovini koja je u njenom vlasništvu, a koja obuhvaća bolnice, škole, razne institucije i ministarstva. Kada je riječ o privatnim kućama i stanovima, zadaća je države da usvoji jasan okvir unutar kojeg bi se trebala odvijati obnova u potresu oštećenih zgrada i da ubrza rješavanje vlasničkih odnosa, koji su u centru Zagreba također problem. No sama obnova privatnih stanova i kuća, napominje Huić, ipak je zadaća njihovih vlasnika.

“Dio ljudi i dalje misli da bi drugi trebali biti odgovorni za njihovu imovinu, a to nije tako, vlasnici su sami dužni brinuti o svojoj imovini”,  poručuje Huić.

Nema nikakve sumnje da su štete od potresa u Zagrebu i okolici enormne. Prema vladinim podacima, ukupne se štete procjenjuju na oko 11,5 milijardi eura, pri čemu je u potresu oštećeno oko 25.000 zgrada. Jasno je da će obnova Zagreba od potresa trajati godinama, tim više što je potres oštetio i brojne spomenike kulture. Samo četiri mjeseca nakon potresa Zagreb su pogodile i bujice koje su poplavile brojne stanove i čije se štete još zbrajaju.

U Hrvatskoj je malo osigurane imovine

Iako je riječ o pojavama koje nitko nije mogao predvidjeti, stručnjaci upozoravaju da se klima mijenja i da ćemo u budućnosti sve češće svjedočiti prirodnim nepogodama. Ovdje se dovoljno prisjetiti katastrofalne poplave na istoku Hrvatske 2014. godine, kao i požara koji svakog ljeta pustoše jadransku obalu i zaleđe.  No stručnjaci su upozorili i na slabu brigu o gradskoj infrastrukturi, kao i na brojne slučajeve nebrige samih vlasnika. Pritom posebno ukazuju na vrlo mali udio osigurane imovine.

Poduzetnik Saša Cvetojević na svom je Facebook profilu, primjerice, napisao da je svoju kuću u podsljemenskoj zoni osigurao protiv svih rizika, u koje spadaju i potres i izljev vode, te da ga godišnja premija stoji 3575 kuna, odnosno 297 kuna mjesečno.

“Da, ja sam kreten koji plaća osiguranje. I koji je za štetu od potresa već dobio lovu. Ne čekam izbore, stranke i političare da mi donesu zakon i da mi riješe problem. Ovako, kad to riješi država, svi vi koji ste platili osiguranje platit ćete štetu onima koji to nisu učinili. Ovako ćete i vi, sirotinja iz Like i Slavonije, biti solidarni s onima koji imaju stanove u centru Zagreba, vrjednije nekoliko puta od vaših kuća”, napisao je Cvetojević.

“Socijalizacija” štete

Poruke su možda grube, ali po tko zna koji put potvrđuju da su se sami vlasnici dužni brinuti o svojoj imovini, a ne računati na “socijalizaciju” štete na njihovoj imovini, odnosno na to da će o njihovoj imovini uvijek morati voditi računa netko drugi. Jasno je da projekt obnove Zagreba više ne može čekati i da nitko centar glavnoga grada ne bi pustio da stoji razrušen godinama, no pitanje koje analitičari sve češće postavljaju je što su vlasnici nekretnina u središtu Zagreba sami napravili kako ne bi bili ovisni o pomoći drugih u njihovoj obnovi. Naravno, slučajevi su razni i nitko u ovom trenutku nema odgovore na sva pitanja, ali pitanje zaštite vlastite imovine je legitimno.

Dostupni podaci o tome su poražavajući i pokazuju da je zaštita imovine u Hrvatskoj u kategoriji “razno”, i to kao vrlo mala stavka. Barem ako se uspoređujemo s drugima. Kako, recimo, pokazuju podaci Hrvatskog ureda za osiguranja (HUO), ukupna vrijednost premija osiguranja u Hrvatskoj je 2018. godine iznosila samo 2,6 posto BDP-a, dok je prosječna premija osiguranja po stanovniku iznosila samo 383 američka dolara, odnosno oko 32 dolara mjesečno. Otprilike trećina tog ionako malog iznosa odnosi se na životno osiguranje.

Istodobno, u susjednoj Sloveniji ukupna vrijednost premija osiguranja dosezala je 4,9 posto BDP-a, a prosječna godišnja premija osiguranja iznosila je čak 1336 dolara, preko 111 dolara mjesečno. To je oko tri i pol puta više nego u Hrvatskoj. Naravno, Slovenija je razvijenija od Hrvatske, no razlike u stupnju razvoja ipak nisu toliko velike kako bi to proizlazilo iz podataka o osiguranjima.

Po osiguranjima zaostajemo više nego po razvijenosti

Hrvatska po osiguranjima znatno zaostaje i za prosjekom Europske unije. Vrijednost premija osiguranja u Uniji je 2018. godine dosezala 7,3 posto BDP-a, dok je prosječan građanin za osiguranja godišnje, prema istim podacima, izdvajao 2655 dolara, ili više od 221 dolara mjesečno. U SAD-u je udio ugovorenih osiguranja imao još veći udio u BDP-u, preko 7,1 posto, a ukupna premija osiguranja po stanovniku iznosila je 4481 dolar, odnosno preko 373 dolara mjesečno.

Valja reći i da kod osiguranja imovine dominiraju obvezna osiguranja, poput auto-osiguranja, a da se Hrvati, prema podacima HUO-a, razmjerno malo odlučuju na ostale oblike osiguranja imovine. Primjerice, na osiguranje od požara i elementarnih šteta lani je otpadalo samo oko 6,5 posto ukupnih osiguranja u Hrvatskoj, dok su ostali oblici osiguranja imovine zauzimali tek 7,3 posto ukupne premije osiguranja. Istodobno, na obvezno auto-osiguranje otpadalo je oko 21,6 posto svih osiguranja, a na kasko nešto manje od 12 posto.

Vjeko Peretić: U Hrvatskoj vlada loša kultura osiguranja

“Hrvatska oduvijek ima lošu kulturu osiguranja, koja se nije puno promijenila zadnjih godina. Istina je da osiguravatelji imaju vrlo različite uvjete kod isplate šteta, ali uz malo truda i zanimanja, jer se osiguranja često ugovaraju za vrijednu imovinu na dulji rok, svatko može ugovoriti policu kojom će biti zadovoljan. Cijena solidne police u odnosu na rizik i vrijednost imovine je zapravo mala i isplativa”, ocjenjuje za Index financijski savjetnik Vjeko Peretić.

Dodaje kako osiguranje imovine u Hrvatskoj jače korijenje nije pustilo iz niza razloga. Ljudi, ističe Peretić, uglavnom i ne poznaju osiguravateljske proizvode, ili misle da su preskupi, ili da se ne isplate. No priča ima i svoje naličje.

“Redovno se događa da vlasnici nekretnina u Dalmaciji ne osiguravaju kuće, a svake sezone ih zahvati požar, da se građani u blizini rijeka čude kako se one svako malo izlijevaju, a da nedavno, nakon potresa u Zagrebu, imamo zabrinjavajuće mali broj onih koji su shvatili da sada svakako trebaju dodatnu policu s pokrićem potresa. Nažalost, Zagrepčanima je i poplava i bujica prošlog tjedna opet bila upozorenje da su standardni rizici koje pokriva osiguranje mogući češće nego što misle”, naglašava Peretić.

I čelni čovjek HUO-a Hrvoje Pauković upozorava da Hrvati razmjerno malo osiguravaju imovinu, s izuzetkom automobila. Nakon nedavnog potresa, dodaje, zamjetan je rast interesa za osiguranjem imovine, ali to je još uvijek daleko od onog što bi se očekivalo nakon traume kakvu je uzrokovao potres.

Volimo posjedovati, ali briga o imovini nam nije jača strana

“Hrvati su skloni posjedovati, ali osim nekih bazičnih potreba, malo tko misli na osiguranje imovine, već svi očekuju od države da uskoči kada treba. No tu je ipak riječ o privatnoj imovini i onda nastaje problem”, kaže Pauković za Index.

Dodaje kako će HUO u narednom razdoblju pojačati napore na povećanju financijske pismenosti. Cilj im je da s financijskom pismenošću uđu i u škole, po uzoru na praksu u razvijenijim zemljama.

Primjeri osiguranja imovine od potresa i poplava

U osiguravajućim društvima iz kojih su odgovorili na naš upit – Croatia osiguranju i Allianzu – kažu nam da posljednjih mjeseci bilježe rast osiguranja privatne imovine, no da je u Hrvatskoj i dalje mali udio objekata koji su osigurani od potresa i poplave. U obje osiguravajuće kuće rizik od poplave pokriven je policom osiguranja imovine, dok je osiguranje od potresa potrebno dodatno ugovoriti.

U Croatia osiguranju nam kažu da je za prosječan stan od 50 kvadrata u Zagrebu godišnja premija osiguranja za građevinski dio objekta i stvari, s uključenim rizikom od potresa, oko 1120 kuna, odnosno oko 93 kune mjesečno. U Allianzu, pak, ističu da nude više paketa osiguranja privatne imovine te da se za stan od 50 kvadrata u centru Zagreba može ugovoriti osiguranje građevinskog dijela i stvari, s uključenim pokrićem potresa, od 101 kune mjesečno.

Damir Novotny: Vlada će morati naći balans u novom zakonu

I ekonomski analitičar Damir Novotny smatra kako je zakonu koji je predložila vlada potrebna dorada. Ili će, kako kaže, trebati naći balans kako se obnova ne bi prelila na sve građane i kako bi vlasnici nekretnina sudjelovali s više od 20 posto u obnovi, no kako istodobno ne bi bili ugroženi oni koji doista nemaju novaca ni za taj 20-postotni udio.

“Za mnoge će i tih 20 posto biti puno. S druge strane, postavlja se pitanje zašto bi porezni obveznici snosili taj trošak, trošak obnove njihovih privatnih stanova”, kaže Novotny za Index.

Dodaje da se kroz obnovu nekretnina u središtu glavnoga grada ne može voditi socijalna politika, budući da će vrijednost tih nekretnina nakon obnove ponovno jako skočiti. Upravo suprotno, ističe naš sugovornik, potreban je sustavni plan prenamjene Donjega grada iz stambene u poslovnu zonu, tim više što ni komunalna infrastruktura u njemu više ne odgovara zahtjevima suvremenog života. Naravno, riječ bi bila o prenamjeni korištenja zgrada, uz njihovu obnovu u izvornom obliku.

Kakva je budućnost središta Zagreba – stambena ili poslovna zona?

“Ako pogledamo gradove srednje i zapadne Europe čije su starogradske jezgre proteklih desetljeća obnavljane, poput Bratislave ili Brna, stanovnici su se iz njih uglavnom iseljavali, dijelom i uz pomoć novca iz fondova EU, i tamo su sada razni komercijalni prostori. Nešto slično se dogodilo i u Münchenu i drugim gradovima, u čijim središtima malo tko više živi. Zato bi trebalo razmišljati o tome da se stanovništvu Donjega grada ponude zamjenski stanovi izvan centra i da se razradi model kako će ih otkupiti” zaključuje Novotny.