U srednjem vijeku dolazi do stvaranja prvih viteških redova, odnosno okupljanja vitezova s ciljem zaštite hodočasnika ili liječenja ranjenika.
Načela viteških redova temeljila su se na humanizmu, altruizmu, kršćanskom moralu, odnosno kršćanskoj tradiciji.
Nakon Prvog križarskog rata u Jeruzalemu se okupljaju i udružuju prvi redovi.
No ti redovi zbog situacije na terenu uskoro dobivaju vojna obilježja i bore se protiv Arapa-muslimana, heretika i općenito neprijatelja kršćanstva.
Vitezovi Izeta Njanjića ili Bužimski vitezovi su blasfemija. Oksimoron. Ničeg kršćanskog nema u toj postrojbi.
Izet jeste bio heroj svog naroda, odajemo mu počast na hrabrosti al on bijaše heroj borbe za obranu Islama. Tome svjedoče i njegovi sjajni proislamski govori kojima je bodrio svoje vojnike. Od nekih smo se i mi naježili.
No nikakve veze to nema s viteštvom. Izvornom križarskom rječi.
Vitez je križarska riječ, baš kao što su ljiljani križarski simbol, a one neznalice koje su hrabrim muhminima Bosne i borcima za Prostor džihada, stavljali križarske ljiljane na glave, samo su pokazali koliko poznaju povijest ovih prostora i povijest njene heraldike.
Ne bi bilo nimalo dobro da bivši pripadnici El Mudžahida saznaju da su im Šefik , Bakir i Alija na glave stavljali križarski, kršćanski simbol ljiljana ili ne dao Bog, da ih sutra netko nazove ,posthumno, “vitezovima Bosne”. To bi bilo takvo pljuvanje po njihovoj nesebičnoj žrtvi čišćenja naše države od smeća.
Bosna pamti njihov doprinos jačanju ekološke svijesti kod nas i generalno rastu utjecaja Zelenih u Bosni. Njemačkih Zelenih.