Kada je od Mirjane Tešanović, 49-godišnje pravnice iz Banja Luke, zatraženo da odabere „etničku/nacionalnu pripadnost“ na prvom popisu u Bosni i Hercegovini u posljednjih 20 godina, ona je učinila nešto neobično.
Umjesto da popisivaču kaže da na obrascu označi „Srpkinja“, odlučila je da se izjasni jednostavno kao Bosanka. Ovaj termin označava pripadnost državi, a ne nekoj od tri glavne etničke skupine – Bošnjacima (bosanskim muslimanima), Srbima ili Hrvatima.
Tešanović kaže da je njen izbor veoma neobičan, ne samo za Banja Luku, nego i za cijelu Bosnu i Hercegovinu (BiH). U zemlji u kojoj je u ratu ranih devedesetih ubijeno 100.000 ljudi, a raseljeno više od milion, podjele na Bošnjake, Srbe i Hrvate veoma su izražene.
„Svako ko ne pripada jednoj od tri skupine konstitutivnih naroda je ili ‘neprijatelj’, ili je nepoželjan, ili ga u najmanju ruku čudno gledaju“, kaže Tešanović.
Objašnjavajući svoju odluku, ona kaže: „Rođena sam u Jugoslaviji koja više ne postoji, ali dok sam živjela u njoj, izjašnjavala sam se kao Jugoslovenka. Sad živim u Bosni i Hercegovini i izjasnila sam se kao Bosanka, jer se tako i osjećam“.
Popis stanovništva 2013. održan je u dva bh. entiteta, Federaciji BiH i Republici Srpskoj (RS). Stanovništvo Federacije čine uglavnom, ali ne isključivo, Bošnjaci i Hrvati, dok je RS naseljena pretežno, ali opet ne isključivo, Srbima.
Osim detalja o mjestu stanovanja stanovništva, u popisu se nalaze i pitanja o njihovoj etničkoj pripadnosti, maternjem jeziku i religiji.
NAPUHIVANJE BROJKI U POLITIČKE SVRHE
Političari i njihove pristalice iz sve tri etničke skupine dali su sve od sebe kako bi spriječili da Tešanović i njoj slični naprave ovaj odabir. Tokom predpopisne kampanje, neke javne ličnosti proturale su ideju o tome da će jedna skupina biti dominantna nad druge dvije ukoliko se građani jasno ne izjasne o svojoj etničkoj pripadnosti.
Iako će rezultati popisa biti objavljeni tek u julu 2014. godine, političari na svim stranama požurili su da objave demografsku pobjedu svoje skupine.
Zapravo, čak i kad se rezultati objave, oni neće imati direktan uticaj na delikatan mehanizam podjele moći uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom kojim je 1995. godine okončan rat u BiH.
Međutim, analitičari kažu da su, bar dosad, aktivnosti vezane za novi popis samo povećale međuetničke tenzije.
Od samog početka, popis je „isključivo političko, a ne statističko pitanje“, kaže Azra Hadžiahmetović, profesorica ekonomije na Univerzitetu u Sarajevu i članica Zastupničkog doma Parlamenta BiH.
Hadžiahmetović kaže da su tri pitanja koja sadrži formular – ona o etničkoj/nacionalnoj pripadnosti, religiji i maternjem jeziku – potpuno zasjenila druga važna pitanja, poput „ljudskog i obrazovnog potencijala BiH“.
Dr. Valery Perry je na čelu bh. projekta kompanije Public International Law and Policy Group (PILPG), globalne pro bono pravne firme koja pruža pravnu pomoć pri implementiranju mirovnih sporazuma.
Perry napominje da je popis u BiH sveden na „posljedice rata i ko je gdje preselio, na to ko ‘ima kontrolu’ nad određenim teritorijem i ko može potvrditi učinak etničkog čišćenja i demografskih promjena koje su se desile“.
„Mislim da popis odražava težnje nekih stranaka da potvrde principe podjele moći koji se temelje na uskim, trostranim, etnonacionalnim etiketama, a koji nemaju ništa s njihovom odgovornošću prema građanima.“
Drugi su analitičari iznijeli isto stajalište.
„Ostaje gorak ukus u ustima zbog toga što se i ovom popisu pristupilo kao dominantnom pitanju dnevne politike, a ne kao jednom veoma važnom poslu koji može biti osnova za buduću politiku, za izgradnju nekakvog normalnog života ovdje“, kaže Miodrag Živanović, profesor filozofije na Univerzitetu u Banja Luci.
Mnogo prije objavljivanja preliminarnih rezultata, političari su požurili s vlastitim procjenama, tvrdeći da već znaju ishod.
Ubrzo nakon popisa, Sejfudin Tokić, vođa Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda, rekao je da „na osnovu preliminarnih rezultata koje smo dobili od preko 2.000 posmatrača popisa, možemo reći da u BiH živi 3,8 miliona ljudi. Od toga je približno 54% Bošnjaka, dok procenat Bošnjaka u RS-u iznosi približno 17%“.
U isto vrijeme, predsjednik HDZ-a, Dragan Čović, rekao je da „preliminarni rezultati pokazuju da u BiH danas živi približno 570.000 Hrvata“.
Ali Damir Hadžić iz bh. Ministarstva komunikacija kaže da su podaci koje navode politički lideri netačni i da im je glavni cilj „kompromitovanje rezultata popisa“.
„Zbrajajući procente koje smo imali priliku čuti, čak i od političkih lidera u ovoj zemlji, procjena je da u Bosni i Hercegovini živi negdje oko 136 posto stanovnika”, kaže Hadžić.
Zbog svega ovoga, državna agencija za statistiku objavila je neke preliminarne rezultate prije vremena, mada ne i one koji se odnose na kontroverzna pitanja o etničkoj i vjerskoj pripadnosti.
Objavljeni podaci pokazuju da su popisane 3.791.622 osobe. U Federaciji ih je popisano 2.371.603 (62,55%), a u RS-u 1.326.991 (35%). Približno 2,5% stanovništva živi u Brčko distriktu.
Broj popisanih stanovnika ne odražava nužno broj ljudi koji žive u zemlji, ali ukoliko se podaci uporede s onim dobivenim iz popisa 1991, uočljivo je smanjenje broja popisanih za 580.000.
Konačni rezultati će se objavljivati u etapama, nakon obrade podataka, od jula 2014. do jula 2016.
Popis stanovništva bio je preduslov za pristupanje Evropskoj Uniji, koja u svoje članstvo neće prihvatiti niti jednu zemlju čiji je broj stanovnika nepoznat. Međutim, političari su bili ti koji su insistirali na tome da popisni obrazac sadrži i pitanja o etničkoj i nacionalnoj pripadnosti.
„Sama činjenica da se insistiralo da se etnička komponenta nađe kao sastavni dio ukupnog popisa je omogućila nekima da jačaju svoju etničku bazu, a drugima da proizvode strahove“, rekao je Martin Raguž iz Komisije za izradu zakona o popisu.
Srpski političari su insistirali na tome da se bira i „entitetsko državljanstvo“ i, iako je ovo bilo pitanje na koje popisnici nisu morali dati odgovor, medijska kampanja koju su neki političari vodili učinila je da mnogi to ne znaju.
Predsjednik RS-a Milorad Dodik izjavio je da je pitanje o entitetskom državljanstvu od „ključnog“ značaja, te da njegovi građani „ne smiju propustiti priliku da na popisnom formularu navedu da su državljani Republike Srpske“.
Zvaničnici bosanskih Srba u Srebrenici i Bratuncu pozivali su ljude iz ovih opština koji trenutno žive u Srbiji da se vrate tokom popisa, kako broj Srba ne bi bio umanjen.
Mile Lasić, predsjednik Hrvatskog intelektualnog zbora u Bosni i Hercegovini, upozorio je u izjavi koju je dao uoči popisa na diskriminaciju s kojom se Hrvati suočavaju.
„Vrlo je važno da se Hrvati u što većem broju odazovu popisu, jer je to ozbiljan trenutak koji traži angažman u zaustavljanju njihova obespravljivana u BiH”, rekao je Lasić.
Drugi političari su otvoreno govorili o tome kako ljudi treba da se izjasne na popisu da ne bi završili kao manjina, nego kao pripadnici jednog od „konstitutivnih naroda“.
Tvrdili su da, ukoliko se veliki broj Bošnjaka izjasni kao „Bosanci“, njihov broj će se smanjiti u korist Srba. Jedna video kampanja nosila je slogan „Budi Bošnjak da ne bi bio ‘ostali’“.
Termin „ostali“ ima posebno negativnu konotaciju u BiH, jer je mirovni sporazum kojim je 1995. prekinut rat podijelio vodeće pozicije između tri „konstitutivna naroda“ – Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Ustav ograničava članstvo u dvije državne institucije na „konstitutivne“ narode. To su tročlano predsjedništvo – koje je u Dejtonu zamišljeno kao tijelo koje čine Bošnjak, Srbin i Hrvat – i Dom naroda, u kojem je 15 mjesta jednako podijeljeno između pripadnika triju glavnih etničkih grupa. Ostali, poput Roma ili Jevreja, nemaju priliku da postanu njegovi članovi. (Vidi „Ostali“ u Bosni bore se za svoja prava.)
2009. godine, Evropski sud za ljudska prava (ECHR) donio je odluku prema kojoj je ova praksa diskriminatorna. Političari tek treba da se dogovore o daljim koracima u vezi s ovom odlukom, iako je BiH pod velikim pritiskom da to učini ukoliko želi nastaviti pregovore o članstvu u EU, a i zato što su naredni opšti izbori planirani za 2014. godinu.
KAKO ĆE SE KORISTITI PODACI O ETNIČKOJ STRUKTURI?
Još nije poznato kako će se podaci prikupljeni popisom koristiti, što stvara strah od zloupotrebe.
„Postoji strah od toga da ako se izjasniš kao Bosanac i Hercegovac ili bilo ko iz skupine Ostalih nećeš moći da se zaposliš, recimo, u državnoj firmi“, rekla je za IWPR režiserka iz Sarajeva Ena Bavčić. „Ljudi ne znaju koja su njihova osnovna prava. Popis bi trebao biti anoniman, tako što bi se pri analizi podataka iz popisnice imena i prezimena eliminisala. Mi ne znamo šta će se desiti kod nas, jer je Agencija za statistiku ipak ostavila imena, ali zagarantovala zaštitu podataka. Mislim da taj strah od manipulacije u budućnosti stvara osjećaj nesigurnost kod ljudi.“
Jedan od Eninih filmova je kratki dokumentarac pod nazivom „Ostali“.
Podaci iz popisa stanovništva treba da se odvoje od imena ljudi od kojih su dobiveni. To je standard koji se poštuje u cijelom svijetu.
Međutim, Perry iz PILPG-a kaže da se ljudi plaše da ovi standardi neće biti ispoštovani, jer niko ne zna kako će se podaci koristiti, niti kako će se postići da oni koji su popunili formulare budu anonimni.
Situacija je veoma frustrirajuća za ljude poput Vehida Šehića, predsjednika Foruma građana Tuzla.
Šehić je odbio da se izjasni o nacionalnoj pripadnosti. On se smatra „bivšim Jugoslovenom“ koji je ostao bez svoje domovine. Kaže da ljudi poput njega u očima većine političara praktično ne postoje.
“Treba da se vidi da u ovoj zemlji žive i nacionalne manjine, ali i ona grupacija koja je etnički neopredijeljena. Sigurno ćemo i mi tražiti jednakopravnost sa svim ostalim unutar BiH”, rekao je Šehić za IWPR.
USTAVNE IMPLIKACIJE
Popis stanovništva stvara zabrinutost zbog činjenice da bi, ukoliko rezultat pokaže radikalne promjene, to moglo uticati na delikatni dogovor o podjeli moći postignut u Dejtonu, a koji se temelji na podacima iz popisa stanovništva iz 1991. godine.
Mjesta u dvije vrhovne strukture – tročlanom predsjedništvu i Domu naroda – jesu jednako podijeljena između pripadnika konstitutivnih naroda, ali može se desiti da dođe do izmjene etničkih kvota u dva entiteta.
Prema podacima iz 1991. godine, 43,47% stanovništva BiH čine Bošnjaci, 31,21% Srbi i 17,38% Hrvati. Tek nešto više od 5% stanovništva izjasnilo se kao „Jugosloveni“ ili nešto drugo.
Na osnovu formula izvedenih iz rezultata popisa iz 1991, vlada Federacije BiH ima osam bošnjačkih ministara, pet hrvatskih i tri srpska. Ovaj omjer temelji se na podacima iz 1991. koji se odnose na teritoriju koja danas čini Federaciju. Isto važi i za RS, gdje entitetska vlada ima 16 ministarstava na čijem su čelu osam Srba, pet Bošnjaka i tri Hrvata. I ovdje je broj ministarskih pozicija ustanovljen na osnovu podataka iz 1991. za teritorij na kojem je danas taj entitet.
Rezultati popisa iz 1991. ne utiču samo na dvije entitetske vlade. Ovi omjeri odražavaju se i u državnim institucijama poput Centralne banke i desecima drugih agencija u kojima se kvote temelje na etničkom sastavu stanovništva utvrđenom popisom iz 1991. Po istom osnovu se imenuju i bh. ambasadori u inozemstvu.
Analitičari kažu da bi rezultati popisa koji se odnose na etnički sastav mogli uvelike uticati na ove podjele, ukoliko bi se različite političke frakcije uspjele dogovoriti o bilo kakvim promjenama. Ustavi Federacije BiH i RS-a nisu ustanovljeni Dejtonskim mirovnim sporazumom, što znači da se mogu mijenjati.
Vlada Republike Srpske, recimo, imala bi koristi od ovakve promjene, jer bi se ravnoteža skoro sigurno pomakla u korist srpskih zastupnika.
Trenutno se ne zna da li će doći do bilo kakve promjene u etničkom zastupanju, niti da li će se rezultati popisa na bilo koji način koristiti.
„Potencijalno, da, popis bi mogao imati veliki uticaj na strukture podjele moći, posebno ukoliko se rezultati budu koristili za kreiranje javne politike, bilo da je riječ o raspodjeli resursa ili mjerama pozitivne diskriminacije koje postoje kako bi se osiguralo učešće svih triju etničkih skupina na osnovu podataka iz popisa 1991“, kaže Perry.
Iako je malo vjerovatno da će doći do veće promjene u strukturi podjele moći, već i sama mogućnost objašnjava utrku za moći među raznim interesnim grupama u periodu neposredno nakon popisa.
„Svi žele da stvore preduslove za buduće razgovore o eventualnim ustavnim promjenama koje bi mijenjale podjelu vlasti“, kaže Darko Brkan iz NVO Zašto ne.
Druga potencijalna komplikacija je činjenica da neki zakoni, uključujući izborni zakon, na različit način pominju „popis iz 1991“ ili koriste još nejasniji termin – „posljednji popis“.
„U ovim slučajevima može doći do veoma različitih tumačenja toga kako bi se podaci iz popisa 2013. trebali koristiti“, kaže Perry.
Ona je dodala da je, na osnovu pregleda državnih i entitetskih zakona, zaključeno da se u zakonima RS-a koristi termin „posljednji popis“, dok se u onim u Federaciji češće spominje „popis iz 1991“.
„Ovo nije nebitna razlika“, kaže ona.
NARUŠENO POVJERENJE U INTEGRITET POPISA
Popis je provelo 19.000 popisivača koji su u oktobru obilazili domove građana kako bi prikupili potrebne podatke. Ovaj je proces pratilo mnogo kontroverzi.
Dalio Sijah je aktivista Popis monitora, tijela koje su uspostavile lokalne nevladine organizacije s ciljem praćenja popisa.
„Najviše primjedbi građana bilo je vezano za političke manipulacije”, kaže Sijah. “Građanima su neki popisivači navodno sugerisali kako da se nacionalno i etnički izjasne.”
Popis monitor je tokom popisa primio više od 1.000 poziva, kao i 250 prijava nepravilnosti koje su stigle putem internet stranice ove organizacije. Više od 100 građana tvrdilo je da su popisivači sugerisali popisnicima kako da se izjasne.
Dva popisivača iz RS-a uhvaćena su prilikom pokušaja da popunjene formulare prenesu preko granice sa Srbijom, a još jedan je uhvaćen kako ispunjava formulare u restoranu.
Komisija za popis je potvrdila da su tri popisivača suspendovana zbog nepravilnosti i da im je oduzet sav popisni materijal.
Popis će biti ponovljen u pet područja opštine Srebrenica zbog problema koji su se tamo pojavili.
Radomir Pavlović, političar iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata i predsjednik Skupštine opštine Srebrenica, kaže da je vidio nezvanične podatke prema kojima je broj ljudi popisanih u Srebrenici dva puta veći od broja ljudi koji tamo žive.
Dragan Čavić, lider Narodnog demokratskog pokreta, tražio je istragu slučajeva u Kotor Varoši, gdje je u jednom domaćinstvu popisivano 20 do 30 osoba.
Popis monitor upozorava na niz slučajeva u kojima domaćinstva u velikim gradovima poput Sarajeva, Banja Luke, Mostara i Bihaća uopšte nisu popisana.
Na dan objave preliminarnih rezultata, Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić požalio se na sličan problem rekavši da ima dokaze da su popisivači odbili popisati neke ljude u Sarajevu i gradovima u RS-u, iako ti ljudi tu žive i imaju imovinu.
„U derventskom kraju čak je bilo i takvih drskih odgovora: ‘Pa jednom smo te otjerali, a sad treba da te opet popišemo’”, kaže nadbiskup.
Radmila Čičković, direktorica Zavoda za statistiku RS-a, priznala je da je tokom popisa bilo „velikih izazova kada je riječ o organizacionim i logističkim apsektima“.
„Bilo je nerazumijevanja kada je riječ o određenim metodološkim postavkama popisa u smislu da nekada građani nisu razumjeli određena pitanja. Bilo je i nekih slučajeva gdje su se kršile procedure, ali smo reagovali i suspendovali te popisivače“, rekla je Čičković. „U svakom slučaju, možemo da kažemo da smo zadovoljni.“
Perry je upozorila da kontroverze i nepravilnosti prijavljene tokom popisa utiču na povjerenje javnosti u popis.
„Zbog znatne količine netačnih informacija i zbog laserski preciznog fokusa isključivo na pitanja o identitetu koja dijele građane, mislim da, šta god da se desi, javnost neće imati povjerenja u ispravnost rezultata. Ovo bi se moglo prenijeti i na druga pitanja, jer ljudi nemaju povjerenja u cjelokupan proces“, kaže Perry.
PROPUŠTENE PRILIKE
Na provođenje popisa u BiH potrošeno je približno 20 miliona eura (27 miliona američkih dolara). S obzirom na probleme i kontroverze koje su se pojavile, neki se pitaju da li je taj novac pametno utrošen.
Osim često spominjanih pitanja o etničkoj i vjerskoj pripadnosti, bilo je tu i onih koja su zbunila popisnike. Na primjer, od njih se tražilo da kažu na koji se način griju, da li im je kupatilo u kući ili imaju vanjsko i kolika je površina njihove kuhinje.
Međutim, neki drugi indikatori nisu uključeni u popis. „Nećemo znati koliko domaćinstava u ovoj zemlji ima kompjuter ili auto, nećemo znati koliko dugo ljudi u prosjeku putuju na posao, nećemo znati koliko je prosječno domaćinstvo udaljeno od bolnice ili škole“, kaže Perry. „Toliko je toga što nećemo znati nakon ovog skupog poduhvata. Povjerenje građana u cijeli proces je u velikoj mjeri smanjeno nakon što su u popisni formular uključena tri pitanja koja, zapravo, prema evropskim smjernicama nisu ni bila obavezna. Mislim da je to šteta.“
Perry je navela da su tokom popisa postavljana „politička pitanja“ poput maternjeg jezika, a ne općenitija poput onog koje jezike osoba govori.
„Koliko ljudi ovdje govori engleski? Ili njemački? To je vrsta informacija koju bi zemlja s lošom ekonomijom i velikim brojem raseljenih osoba koje su naučile drugi ili treći jezik trebala da prikupi kako bi donosila mudre ekonomske odluke“, kaže ona.
Drugi su posmatrači bili još oštriji u svojim stavovima.
„Iz popisnog upitnika je jasno da državu nisu zanimali podaci o broju zaposlenih, visini primanja domaćinstva, apsolutnom ili relativnom siromaštvu”, kaže Enver Kazaz, politički analitičar i profesor filozofije na Univerzitetu u Sarajevu.
Mnogi mladi ljudi koji su intervjuisani za ovaj članak izrazili su ljutnju zbog činjenice da je politika odvukla pažnju s važnih pitanja koja ih se direktno tiču – borbe da nađu dobar posao i vode nezavisan, uspješan život.
Kao što 24-godišnji Miloš Šarenac, koji je trenutno nezaposlen, kaže: „Mi se već predugo bavimo pitanjima ko je koje vjere, nacije, a živimo u zemlji koja je sve siromašnija. Volio bih da političari rade na jačanju ekonomije, a da stvari koje su dio privatnog života, kao što je vjera, prepuste samim građanima“.
Boban Mitrović, 26-godišnjak iz Foče u RS-u, također je nezaposlen.
„Mi danas preživljavamo, a ne živimo. Dobro je jedino političarima i kriminalcima u ovoj zemlji, a nama ostalim je došlo do grla“, kaže on. „Mene ne zanima da li će biti više Srba ili nekih drugih. Šta mi imamo od toga ako nas je više, a da, pritom, polovina nema posao ili ima male plate, jedva dovoljne da pokriju minimalne potrebe?“
Drugi ispitanici su s cinizmom govorili o cjelokupnom procesu.
„Nemam povjerenja ni u popis, ni u vlast“, kaže Tea Glizijan, 23-godišnja studentica iz Banja Luke. „Smatram da će i ovi rezultati biti namješteni.“
Odgovori mladih ljudi u Sarajevu odražavaju jednak pesimizam.
„Živimo u državi u kojoj međunarodna zajednica ne pregovara s građanima, predsjednicima ili parlamentom, već s predsjednicima šest političkih stranaka. To nijedan popis neće promijeniti“, kaže Bavčić, režiserka iz Sarajeva.
Jasminka Hamza, nezaposlena studentica iz Sarajeva, kaže da su je uznemirile političke kampanje i upotreba nacionalističkih formula tokom popisa.
„Nacionalizam je najjače oružje za stvaranje straha, jer ako nekome spomeneš rat, potpisat će bilo šta, samo da rata ponovo ne bude“, kaže ona.
Autori: Rachel Irwin je novinarka IWPR-a u Hagu. Dženana Halimović i Dražen Huterer izvještavaju za IWPR iz Sarajeva, Maja Bjelajac iz Banja Luke, a Mladen Lakić iz Istočnog Sarajeva.
Tekst je preuzet sa iwpr
wpDiscuz