Percepcija ljepote neke osobe ne zavisi od toga da li osoba koja procjenjuje njenu ljepotu poznaje njenu etničku pripadnost ili ne.
Ovo je jedan od zaključaka do kojih je došao Srđan Puhalo, psiholog u studiji “Socijalna percepcija i etnička pripadnost kod srednjoškolaca u BiH”, koja na empirijski način nastoji utvrditi u kojoj mjeri poznavanje etničke pripadnosti neke osobe utječe na opažanje njene ljepote, kao i povezanost te percepcije s pojedinim psihosocijalnim faktorima.
Stiče se utisak da u Bosni i Hercegovini socijalna percepcija, danas, funkcionira na dvije odvojene razine.
Na kolektivnoj razini je prisutno stereotipno opisivanje osobne i drugih etničkih grupa i suzdržanost prema uspostavljanju bliskih odnosa između etničkih grupa, što je već desetak godina nalaz koji nikoga ne iznenađuje.
“Razlog za takve rezultate treba tražiti u nacionalizmu i državnom uređenju Bosne i Hercegovine koje se bazira na pravima i obavezama kolektiviteta, tj. tri konstitutivna naroda, a ne pojedinaca”, istaknuo je Puhalo na press konferenciji u Banja Luci predstavljajući rezultate ovog istraživanja koje je obavljeno na uzorku od 342 učenika trećih razreda gimnazija u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci.
Došlo se do podataka da politička borba za interese kolektiviteta dovodi do manjih ili većih sukoba, privremenih savezništava i animoziteta, što svakako utječe na percepciju tri etničke grupe i njihovu međusobnu udaljenost ili približavanje.
S druge strane, na osobnoj razini situacija je nešto drugačija. Izgleda da stereotipi i animoziteti koji se pripisuju svojoj i drugim etničkim grupama nemaju velikog utjecaja na individualnom planu, u slučaju ovog istraživanja, u percepciji ljepote djevojaka s fotografija.
Iz ovoga proizilazi da u Bosni i Hercegovini imamo tri međusobno politički suprotstavljena kolektiviteta, ali da te političke nesuglasice i podijeljenost ne utječu u tolikoj mjeri na socijalnu percepciju ljepote pojedinca kod srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini.
Ako je ovaj zaključak točan, onda se može reći da će kvaliteta međuetničkih odnosa u Bosni i Hercegovini prvenstveno zavisiti od odnosa njihovih političkih elita i kako se ti odnosi predstavljaju u javnosti, kao i njihove želje da međuetničke relacije učine boljim ili lošijim a nikako od osobnih animoziteta pripadnika samih naroda.
Istraživanje je, primjera radi, pokazalo da banjalučki srednjoškolci najviše prihvataju ponuđene odnose sa Srbima, potom s Hrvatima i Bošnjacima, a najmanje s pripadnicima romske etničke grupe.
Razlika u prihvaćanju Bošnjaka i Hrvata je minimalna, osim kod najintimnijih odnosa kao što su udaja ili ženidba s nekim od članova obitelji, gdje se ponuđeni odnos s Hrvatima nešto više prihvaća.
Najviše se odbacuju odnosi s pripadnicima romske etničke grupe, a to se može objasniti svim predrasudama koje se “vežu” za ovu etničku grupu.
Srednjoškolci iz Mostara u najvećem postotku prihvaćaju ponuđene odnose s pripadnicima hrvatske etničke grupe. Na drugom mjestu po prihvaćenosti se nalaze Srbi, a slijede Bošnjaci. Romi su etnička grupa s kojom srednjoškolci iz Mostara najmanje žele imati neki od ponuđenih odnosa.
Sarajevski srednjoškolci najviše prihvaćaju ponuđene odnose s Bošnjacima, a potom s Hrvatima, Srbima i najmanje Romima.
Gimnazijalci iz Sarajeva najviše prihvaćaju ponuđene odnose kao što su: “da stanuje u mom susjedstvu, istoj zgradi ili ulici”, “da se družim sa njim/njom” i “da neko od članova moje obitelji primi krv od njega (nje) ako mu je život ugrožen”, dok se najmanje prihvaćaju najintimniji ponuđeni odnosi: “da moja sestra (brat) stupi u brak sa njim (njom)” i “da stupim u brak sa njim (njom)”.
Svaki četvrti srednjoškolac bi prihvatio da na rukovodećem položaju u zemlji bude Rom, dok bi manje od 10 posto ispitanika prihvatilo Roma kao člana svoje obitelji.
Studija je rađena u organizaciji Fondacije “Friedrich Ebert”.
FENA l bljesak
wpDiscuz