Ustavni sud BiH još 2000. godine donio je Odluku o konstitutivnosti prema apelaciji Aliji Izetbegovića prema kojoj su Srbi, Hrvati i Bošnjaci konstitutivni na cijelom teritoriju BiH.
Željko Komšić, nametnut bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, najavio je, po tko zna koji put, kako će se na svakom idućem sastanku s dužnosnicima Europske unije i njenim predstavnicima u BiH zauzimati za ukidanje načela konstitutivnosti naroda u BiH i uvođenje jednakopravnosti i jednake vrijednosti glasa svih građana. Komšić je, i ranije, naglašavao kako bi “Hrvatima oduzeo konstitutivnost, ali Bošnjaci na odlučuju sami” te jasno kazao kako je “nužno uspostaviti građansku državu” po principu “jedan čovjek jedan glas”.
_________________piše: Glorija Lujanović I Dnevnik.ba
Princip “jedan čovjek jedan glas” bila je politička deviza, Slobodana Miloševića, ratnog lidera Srbije i Srba u zemljama regije pred rat devedesetih godina. Komšić danas, nakon tri mandata, kada je bošnjačkim glasovima nametnut za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, simbolizira rigidniju bh. verziju Sejde Bajramovića, lutke na koncu Miloševićeve politike koji je nametnut Albancima krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća.
U medijskoj i političko-pravnoj operaciji “ukidanje konstitutivnosti Hrvatima u BiH” najglasnije su bošnjačke političke stranke u Sarajevu potpomognute pojedinim nevladinim udrugama, pojedincima iz akademske, ali i vjerske zajednice, odnosno, Rijaseta Islamske zajednice u BiH. “BiH treba biti građanska država”, ponavljao je reis-u-lema ef. Husein Kavazović, čelnik IZ-a BiH u zadnjih nekoliko mjeseci u intervjuima. Pravni i ini stručnjaci su načelo konstitutivnosti nazivali izmišljotinom, zaostalom kategorijom, pa sve do notornog Kruga 99 koji tvrdi kako je riječ o “političkom projektu Zagreba i Beograda”.
U Ustavu BiH, jasno i nedvojbeno, stoji kako je BiH zemlja konstitutivnih naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata i njenih građana. Da je načelo konstitutivnosti natkrovljujuće načelo Ustava BiH Ustavni sud BiH potvrdio je to izrijekom u dvjema odlukama – po apelacijama Alije Izetbegovića 2000. i Bože Ljubića 2016. godine.
“Konstitutivnosti natkrovljujuće načelo Ustava BiH”
Podsjetimo, Ustavni sud BiH je 2000. godine donio odluku po apelaciji Alije Izetbegovića, tadašnjeg lidera SDA prema kojoj su “Hrvati, Srbi i Bošnjaci konstitutivni na teritoriji cijele BiH”, a u kojoj stoji kako je “konstitutivnost natkrovljujuće načelo Ustava BiH”. Time je, ispravljena, daytonska nepravedna prema Hrvatima i Bošnjacima u RS-u. Odluka je javnosti izrečena, znakovito, 4. srpnja 2000. godine na Dan državnosti SAD-a. Za su bili bošnjački i strani sudci, dok su hrvatski i srpski glasovali protiv (omjer 5:4)
Iz Odluke o konstitutivnosti, 2000. godina
Vrijedi podsjetiti kako je međunarodna zajednica, poglavito veleposlanstva SAD-a i Velike Britanije, uz bošnjačko-bosanske snage, tada predvođene Zlatkom Lagumdžijom i njegovim SDP-om BiH, koji se i danas, kao i svi samoprozvani lijevi derivati SDA, kojima pripada i Komšićev DF, zalagala za “jedan čovjek – jedan glas”, inače, ratno geslo rahmetli Izetbegovića.
HDZ BiH je, i prije nego je Ustavni sud BiH 2000. godine odlučio po Izetbegovićevoj apelaciji o “konstitutivnosti svih svuda”, upozoravao na moguće političke i ustavno-pravne zloupotrebe Odluke.
“To je odluka od dalekosežne političke naravi čiji će se efekti osjetiti u skoroj budućnosti. HDZ BiH podržava odluku Ustavnog suda o uvođenju konstitutivnosti triju naroda na području cijele BiH jer ona znači prvu potvrdu i iskorak naših zahtijeva glede pune ravnopravnosti i jednakopravnosti hrvatskog naroda i svakog hrvatskog čovjeka s pripadnicima srpskog i bošnjačkog naroda. Ustavna pozicija hrvatskog naroda u Federaciji BiH svakim je danom sve teža (…) i korak je do neizdrživosti. Moramo biti oprezni, ne dopustiti bilo kakve manipulacije i iskrivljavanje odluke Ustavnog suda. (…) Postoje snage koje će kroz ovu Odluku pokušati na ‘mala vrata’ uvesti principe i praksu unitarizacije i nacionalne asimilacije”, kazao je Ante Jelavić, tadašnji predsjednik HDZ-a BiH i hrvatski član Predsjedništva BiH, na stranačkom Saboru u Sarajevu 2000. godine.
“Manipulacije odluke Ustavnog suda BiH”
Ante Jelavić je imao pravo. Za unitarizaciju i nacionalnu asimilaciju potrudili su se Hrvati. Uz pritisak i ucjene međunarodne zajednice potpisan je tzv. Zubakov sporazum kojim je “Odluka o konstitutivnosti” trebala zaživjeti u političko-društvenoj stvarnosti. HDZ BiH odbio je potpisati sporazum unatoč pritiscima Wolfganga Petrsicha, tadašnjeg visokog predstavnika za BiH, a “u ime hrvatskog naroda” to je učinio Krešimir Zubak, čelnik Nove hrvatske inicijative, minorne stranke osnovane u međunarodnim kuhinjama s ciljem pacifikacije Hrvata u BiH kao, suverenog i konstitutivnog naroda. Zubakovim sporazumom, Odluka o konstitutivnosti, sporazum o “ustavnim promjenama” značio je pacifikaciju Hrvata u BiH. Iako predstavljen kao provedba Izetbegovićeve apelacije i poboljšanja položaja svih na cijelom teritoriju, u stvarnosti, je bio sve samo ne to.
Prema Zubakovoj formuli za ravnopravnost koju je pravdao poboljšanjem položaja svih Hrvata na cijelom teritoriju BiH, Hrvati nisu dobili ništa, ni na jednom pedlju BiH, a tamo gdje su nešto i imali, izgubili su. Sarajevski sporazum je trebao vrijediti u oba entiteta, i RS-u i Federaciji BiH.
Svima jednako: Bošnjacima 13, Srbima 11, Hrvatima 8
Princip 8- 5- 3 u raspodjeli ministarskih mjesta trebao je vrijediti u oba bh. entiteta prema Zubakovom sporazumu.
Hrvati su na razini oba entiteta, dobili 8 ministarskih mjesta – 5 u Federaciji BiH i 3 u RS-u.
Srbi su dobili 11 na razini oba entiteta, odnosno, 8 u RS-u i 3 u Federaciji.
Bošnjaci na razini oba entiteta 13 ministarskih mjesta, odnosno, 8 u Federaciji BiH i 5 u RS-u.
Srbi i Bošnjaci su tako dobili premijerske pozicije u entitetima, a Hrvati su ostali – praznih ruku.
Za Zubaka je sporazum bio kako je ocijenio tada “međusobni i međunarodni”, a OHR ustvrdio kako je od “povijesnog značaja”. Neprihvaćanje nelegalne i nelegitimne vlasti “Alijanse” u Federaciji BiH i državi BiH, hrvatske političke stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora BiH potvrdile su i neuključivanjem u postupak izbora izaslanika u Dom naroda F BiH i BiH i tako ne prihvaćajući nametnute izmjene Izbornih pravila i propisa u BiH.
Prije Zubakovog sporazuma koji nikad nije prošao parlamentarnu proceduru, federalni Dom naroda brojao je 80 izaslanika. Hrvati i Bošnjaci imali su po 30 izaslanika kako bi postojao paritet među tim narodima i taj je broj bio „fiksiran”, a Srbi i Ostali imali su ukupno 20.
Paritet u federalnom Domu naroda je derogiranjem Ustava FBiH poništen, pa je tako broj izaslanika u klubovima Hrvata i Bošnjaka smanjen na po 17 izaslanika, a uveden je i Klub Srba s također 17, te Klub Ostalih sa 7 izaslanika.
Osim Izetbegovićeve apelacije, vrijedi podsjetiti kako je Ustavni sud BiH odbio razmatrati apelaciju Ante Jelavića o izboru izaslanika u federalni Dom naroda, tzv. Barryjeve amandmane prema kojima “svi biraju sve”.
Bošnjaci, brojčano nadmoćniji, mogu birati i hrvatske izaslanike u federalni Dom naroda, a potom natpolovičnom većinom izabrati, predsjednika Federacije BiH i imenovati federalnu Vladu. Sukladno tomu, Berryjeva izborna pravila značila su kako svaki od zastupnika u svih 10 županijskih skupština može predlagati izaslanike iz reda svih naroda u federalni Dom naroda. U stvarnosti je to značilo da tamo gdje Hrvata nema, Bošnjaci mogu predložiti i izabrati “svoje Hrvate”.
Politički odgovor Jelavićevog HDZ-a BiH na nametanje Barryjevih amandmana bilo je osnivanje HNS-a BiH 2000. godine u Novom Travniku. Odgovor na Alijansu, protuhrvatsku vlast, sastavljenu od SDP-a i drugih bošnjačkih stranaka sa Zubakovom NHI uz zatiranje izborne volje Hrvata u BiH, bilo je proglašenje Hrvatske samouprave kao privremenog oblika zaštite Hrvata.
Uz ionako, lošu startnu poziciju u Daytonu prema kojem je Federacija BiH jedna izborna jedinica, zahvaljujući hrvatskom pregovaračkom izaslanstvu koje je dalo mandate OESS-u za izradu izbornih pravila, praktično je već, na prvim izborima, bilo omogućeno negiranje načela konstitutivnosti, odnosno, nametanje političkih predstavnika Hrvatima u BiH.
Građana u BiH ima oko 1,5 %
Ipak, iako bošnjačka politička elita i relevantne javnosti neprestano manipuliraju “legitimnim predstavljanjem” i “načelom konstitutivnosti” s ciljem stvaranja nove ustavno-pravne arhitekture BiH prema modelu “jedan čovjek jedan glas”, odnosno, prema “građanima BiH”, Popis stanovništva 2013. godine pokazao je ustvari koliko u BiH živi „građana njih svega oko 1,5%. Građana koji u prvom redu žele biti politički identificirani kao pripadnici jednog od tri ustavom navedena konstitutivna naroda ima 97%, a svih Ostalih ima 3%. U tih 3% spadaju i „Sejdić-Finci“, naime pripadnici nacionalnih manjina i oni koji svoj nacionalni identitet ne vežu niti uz jedan od konstitutivnih naroda, niti uz neku od postojećih nacionalnih manjina u BiH.
“Građana“ koji svoj kolektivni identitet primarno vežu uz svoju građansku pripadnost državi, a koji sebe nazivaju Bosancima, odnosno, Bosancima i Hercegovcima, ima oko 1,5%. Posve je jasno zbog čega bošnjačka politika ( Bošnjaka je 50, 47 % u BiH), Ustav želi BiH skrojiti po modelu 1,5% građana. Zbog toga što bi 50,47% Bošnjaka po građanskom modelu Alije Izetbegovića jedan čovjek, jedan glas imalo mogućnost ostvariti 100% vlast na razini države. Time bi BiH i de facto postala bošnjačka nacionalna država, a Hrvati i Srbi bili svedeni na kategoriju nacionalnih manjina.
Zbog, kako bi Bakir Izetbegović rekao, “diktata manjine nad većinom”, bošnjačkoj je politici načelo konstitutivnosti neprihvatljivo u onoj mjeri u kojoj je prihvatljiv “građanski model”.
Bošnjačka politička elita ne želi se odreći luksuza da Hrvatima u FBiH nameće predstavnike u vlasti jer prema sadašnjem izbornom zakonodavstvu i samom stanju u Domu naroda kontroliraju njegov cijeli saziv: jednu trećinu kluba Hrvata, više od 2/3 članova Kluba Bošnjaka, Srba i Ostalih. Također, otvoreno i nedvosmisleno zagovaraju političku budućnost BiH po “diktatu većine nad manjinom”, za sada u Federaciji BiH.
Dokle god bošnjački politički predstavnici negiraju konstitutivnost kao natkrovljujuće načelo Ustava BiH što je Ustavni su i u apelaciji Alije Izetbegovića potvrdio, jasno kakvu viziju BiH i njene budućnosti imaju i promoviraju.
Rezolucija ZAVNOBiH-a iz Mrkonjić grada (25.11.1943.) prema kojoj je BiH “i srpska i hrvatska i muslimanska” treba biti deviza preustroja samoodržive BiH u kojoj će svi konstitutivni narodi dosljedno konzumirati svoja prava.
Tko podriva ustave temelje BiH?
“Temeljna nacija” i(li) “bosanska nadnacija” na što se bošnjačka politička javnost poziva nije “zaživjela” ni s u Kallayevoj vladavini potkraj 18. stoljeća , a kamoli danas, kada u BiH žive, ipak, formirane moderne i suverene nacije. Alija Izetbegović, otac moderne bošnjačke nacije (iz)borio se za načelo konstitutivnosti, a 20-ak godina kasnije, njegovi nasljednici Bakir Izetbegović, Šefik Džaferović, te Željko Komšić sustavno negiraju načelo na kojem počiva moderna, demokratska i samoodrživa BiH
wpDiscuz