PLENKIJEVI ZLATNI DJEČACI: Bio je glineni golub, hodao po žeravici, a sad ide na plaću koja bi mogla biti veća od premijerske

“Gospodin Filipović je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, iz područja organizacije i menadžmenta, ima iskustvo članstva odnosno predsjedanja nadzornim odborom. Tu nema nagrada, jednostavno adekvatni ljudi…”, odgovarao je Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja, nakon sjednice Vlade na novinarsko pitanje o razlozima predlaganja Davora Filipovića, propalog HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Zagreba, za člana Nadzornog odbora Ine.

Uoči sjednice Vlade u srijedu, 15. prosinca, iscurilo je, naime, u javnost da će Vlada na zatvorenom dijelu sjednice usvojiti prijedlog odluke da Hrvatsku u Nadzornom odboru Ine umjesto Damira Vanđelića i Luke Burilovića predstavljaju Davor Filipović i odvjetnik Branimir Škurla, a onda je i potvrđeno da se zbila takva zamjena.

Još u vrijeme spekulacija da bivši šef Fonda za obnovu, Damir Vanđelić, ima ozbiljne političke aspiracije – ili izvan HDZ-a kontra HDZ-a, ili unutar HDZ-a, kontra Andreja Plenkovića – bilo je jasno da se uskoro može očekivati njegovo micanje sa svih pozicija na koje ga je svojedobno stavio Andrej Plenković, u vrijeme dok je vjerovao da Vanđelić može biti “njegov čovjek”, no sa zanimanjem se očekivalo koga će staviti umjesto njega, i na čelo Fonda, ali i na mjesto u NO Ine.

Tražilo se najbolje za Filipovića….

O Davoru Filipoviću se nagađalo i kao o kandidatu za šefa Fonda za obnovu, ali onda je HDZ ipak odlučio uzeti kratki predah u političkom kadroviranju i izabrana je za v.d. ravnateljicu Snežana Penović, osoba iz dosadašnjeg sustava, direktorica Službe za kontrolu izvođenja radova. No, ovo v.d. jasno govori da je ona samo privremeno, dok se ne nađe “pravo” rješenje, nema sumnje – po političkom ključu. Dotle je Davor Filipović ušao u NO Ine.

I ministar Ćorić nije ni trepnuo dok je tumačio da je to vrlo adekvatno rješenje, da nema kod njih nikakvog “nagrađivanja” za političko izgaranje.

A Davor Filipović je prvorazredni stranački primjerak izgaranja za stranku. Onaj koji je hrabro obukao dres kandidata za gradonačelnika iako je bilo svima jasno da je bio – najmanje – četvrta stranačka rezerva: poslije Domagoja Ivana Miloševića, Mislava Hermana i Damira Vanđelića.

Ne samo da je bio teška rezerva, nego je bio odmah obilježen kao gubitnik, kao glineni golub kojeg Plenković baca uvis, pred kišu metaka, jer je u vrijeme njegove kandidature bilo jasno i poznato da je Plenković obnovio pakt s Milanom Bandićem. I Filipoviću i cijeloj stranci i širokoj javnosti bilo je jasno da je on samo figura koja treba izdržati kampanju i ne treba osujetiti još jednu pobjedu Plenkovićeva partnera Milana Bandića.

Nakon što je Bandićeva smrt poremetila i taj i mnoge druge planove, nakon što je postalo jasno da raspoloženje građana u Zagrebu preteže u smjeru Možemo, Plenković je, međutim, odlučio i dalje igrati na Davora Filipovića.

Znakovi plenkovićevske bahatosti

I on je doista postao legenda. Mladi ekonomist, profesor s Ekonomskog faksa, slabo poznat gradski vijećnik, iznenada se našao u političkoj areni, nesmiljeno je nastupao u medijima, galamio, ponavljao gotovo identične rečenice, prokazivao koliko je politički neiskusan i koliko malo zna, a sve je to još garnirao gotovo plenkovićevskom bahatošću. Neovisno o tome koliko je mnogo stranka ulagala u njega, sve je slutilo na težak poraz.

A kada je poraz došao, Plenković je krivio sve druge samo sebe ne. Krivi su bili mediji jer nisu mogli zapamtiti točno ime njegova kandidata, i ovo i ono, ali kandidat sam po sebi – tvrdio je Plenković – bio je najbolje od najboljeg. Samo to građani nisu uspjeli spoznati.

Davor Filipović je nakon poraza postao gradski vijećnik, i s te pozicije voli davati izjave i kritizirati poteze nove gradske vlasti, bahato dakako, i to je mogao ostati njegov politički domet. HDZ je mogao tako prešutno priznati da Davor Filipović i nije materijal za nešto više, da su u njega uložili previše, da nema prostora za njegov politički razvoj jer ne razumije kompleksnije političke odnose.

Ali ne, evo ga na stepenici više. Andrej Plenković želi i dalje dokazivati da je Davor Filipović bio super rješenje za gradonačelnika Zagreba, da je to ekonomist-političar koji obećava, te će sada ući u NO Ine, taj delikatni krug povjerljivih osoba u kojem se odvija sada već desetljetna borba s Mađarima, suvlasnicima Ine i kroji energetska budućnost Hrvatske. I ubirati mnogo ozbiljnije novce nego da se našao na mjestu šefa Fonda za obnovu, gdje bi sigurno morao mnogo ozbiljnije raditi.

Čeka ga ozbiljan novac

Da bi dokazao kako je posve prirodno da Filipović zasjedne u NO Ine, Ćorić je podsjetio da on već ima i iskustva predsjedanjem nadzornim odborom. No, nije se upuštao u ocjenu uspješnosti tog predsjedanja, niti u rezultate i probleme državne tvrtke u čijem NO ponosno sjedi Davor Filipović i pokazuje svoje kompetencije. Radi se, dakako, o mjestu predsjednika Nadzornog odbora Hrvatskih šuma, a Net.hr je prvi pisao još u prvim danima Filipovićeve kandidature za gradonačelnika Zagreba o neugodnoj kontroverzi: da predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, Krunoslav Jakupčić, dakle tvrtke koju nadzire Filipović, ima optužnicu USKOK-a iz Afere Vjetroelektrane.

No, za razliku od skromne financijske naknade u NO Hrvatske šume, u NO Ine sretnog dobitnika očekuje mnogo ozbiljniji novac: obični članovi primaju mjesečno oko 15 tisuća kuna neto, a predsjednik Nadzornog odbora (što bi, očekuje se, trebao postati Davor Filipović, dobiva oko 25 tisuća kuna mjesečno, odnosno, ima pravo na “nagradu u iznosu od tri prosjeka isplaćenih neto plaća zaposlenika u Ini”. Primjerice, predsjedniku Damiru Vanđeliću je za 2020. bilo isplaćeno 480 tisuća kuna, oko 40 tisuća kuna bruto, a član Luka Burilović dobio je oko 333 tisuće kuna.

Ozbiljni novci čekaju Davora Filipovića u Nadzornom odboru Ine, i za slučaj da bude samo običan član, a ako bude predsjednik – to je pravi zlatni rudnik.

Poučak za nove generacije HDZ-a

Slučaj Davora Filipovića je zanimljiv na više razina. Činjenica da ga Plenković ovako uporno gura i podržava i nakon fijaska na izborima u Zagrebu pokazuje da se on osjeća odgovornim za sve ono što je Filipović prošao, za ono vatreno krštenje koje je neiskusni Filipović morao preživjeti u nekoliko mjeseci. Također nam tako potvrđuje da i dalje želi pod svaku cijenu dokazati da on ima nadnaravne moći, da može od bilo koga učiniti uspješan politički kadar. Ili ipak voli Filipovića zbog iznimne lojalnosti koju je pokazao? Za razliku od Vanđelića koji ga je izvozao, Filipović se unatoč svemu što je proživio dokazao kao onaj koji će učiniti sve za stranku i Plenkovića, neovisno o tome što mu se naredi.

Filipović doista jest pokazao iznimnu osobnu žilavost. Posve nespreman priznati svoj netalent za kompleksniju politiku, forsirao je i forsira gotovo mazohističku lojalnosti kojom nastoji nadograditi deficit političkog talenta i kvalitete. No, Filipović kao šampion lojalnosti sigurno nije pokazatelj zdravih odnosa unutar stranke, niti znak da HDZ traga za mislećim pojedincima ili osobama koje su kompetentne za pojedino područje.

Davor Filipović, danas u NO Ine sutra možda već ministar, ili predsjednik uprave neke državne tvrtke, jasno pokazuje u kojem smjeru ide Plenkovićevo podmlađivanje HDZ-a i kakvi su kriteriji i koliko se misli na budućnost Hrvatske, a koliko na zbrinjavanje stranačkih poslušnika.

Pogledajte što je sve “naš Davor” preživio i doživio i nije pokleknuo, kao da poručuje Plenković. Ako ste spremni biti takvi heroji, hodati po žeravici ili tko zna što sve ne, HDZ će vas uvijek nagraditi. Samo šutite i trpite. Mjesto u Nadzornom odboru čeka na vas… A možda i nešto više?

net.hr