Kada su 1994. predsjednik Glavnog vijeća Herceg Bosne Krešimir Zubak i tadašnji HDZ pristali na ukidanje Hrvatske republike Herceg Bosne i uspostavu mješovite hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH, već u startu su čak i neke semantičke razlike vješti bošnjački pregovarači i ustavotvorci učinili po svome. Tako se primjerice pojam županija izgubio u prijevodu s engleskog pa je i kasnijom odlukom Ustavnoga suda jedinim legalnim proglašen pojam kanton. Sve sljedeće etape razvodnjavanja nacionalne samobitnosti iz Washingtonskog sporazuma bile su odreda katastrofalno loše po Hrvate. Posljednje preporuke stručnoga tima koje su imale nakanu europeiziranja federalnog ustroja pretvaraju se u prijetnju apsolutne ustavne amputacije Hrvata od bilo kakvog odlučivanja, te da Bošnjaci u cijelosti zagospodare ovim entitetetom bez obzira na to kakvo bilo hrvatsko političko raspoloženje.
Nestali u prijevodu
Ide se toliko daleko da čak ubuduće neće biti potrebe angažiranja političkih sekundanata i sluga u platformaškim ili alijansinim redovima iz redova hrvatskog naroda što se osiguralo s preporukama oko načina biranja ključne preostale institucije za zaštitu hrvatskih nacionalnih prava u Federaciji BiH – Doma naroda. Dapače, nakon Petritchevih promjena 2002., kada je omogućeno da Bošnjaci dominiraju Hrvatima, sada je tendencija da im se da mogućnost kako bi mogli mijenjati Ustav kako žele sa svojim Hrvatima koje će, dakako, oni većinski izabrati, a da istodobno čak 99% hrvatske političke volje može biti posve pogaženo. Jednako kao što je ‘nestala u prijevodu’ županija, tako se sada za današnje zasjedanje Zastupničkog doma Parlamenta Federacije pripremila velika podvala, a ona se sastoji o krivotvorenju, odnosno potpunoj sadržajnoj izmjeni preporuka i amandmana koje je izvorno predložio američki tim na konferenciji u Sarajevu 7. svibnja ove godine i onih što su pristigli u parlamentarnu proceduru 29. svibnja. Opet je netko, ne zna se tko zapravo, u ime američkog tima promijenio ključne odrednice koje isključivo odgovaraju velikobošnjačkoj unitarističkoj politici s preporukama koje se tiču Doma naroda čija bi se uloga svela na folklornu skupinu, a dokle se ide daleko s udovoljavanjem Bošnjacima, primjerice, povoljna stvar koju su ocijenili Hrvati vezano uz to da Mostar bude uređen kao i svaka druga sredina, jednostavno je izbrisan te su ‘stručnjaci’ u prijevodu s bošnjačkog na bosanski ili hrvatski jezik problem Mostara nazvali političkim pitanjem koje se ne može tako jednostavno riješiti, a potpuno razaranje političkog tkiva Hrvata kroz inženjering u Domu naroda Federacije BiH za te iste unitariste nije uopće političko pitanje. O čemu se zapravo radi. Skupina hrvatskih stručnjaka razradila je matematičko-političku analizu preporuka oko Doma naroda koja pokazuje pogubnost ovih rješenja. Po prijedlogu američkog tima broj izaslanika u Domu naroda iz svakog konstitutivnog naroda se sa sadašnjih 17 smanjuje na 13. Kada se ima na umu odrednica koju su predložili da iz svake županije mora biti izabran pripadnik svakog naroda ili manjina te da se izaslanici biraju po popisu iz 1991. jasno je da će čak 6 od 13 izaslanika birati isključivo bošnjačke stranke, odnosno bošnjačke županije. Hrvatske županije bi sigurno birale trojicu, a čak četvorica bi dolazila iz miješanih Srednjobosanske i Hercegovačko-neretvanske županije gdje zasigurno bošnjačke stranke, s obzirom na izraženi unitaristički koncept biranja članova Predsjedništva, nametanja Vlade i predsjednika Federacije BiH, mogu dobiti najmanje još jednoga zastupnika. Na ovaj način bi 4 županije Unsko-sanska, Tuzlanska, Sarajevska i Bosansko-podrinjska gdje je po popisu 1991. bilo ukupno 92.452 Hrvata dale 4 izaslanika u Dom naroda, dok bi primjerice Zapadnohercegovačka gdje je po popisu 1991. godine živjelo 86.165 Hrvata, dala 1 izaslanika u Dom naroda, ili Hercegbosanka županija gdje je po popisu 1991. god. živjelo 59.553 Hrvata dala 1 izaslanika u Dom naroda, ili Posavska županije gdje je po popisu 1991.god. živjelo 44.657 Hrvata također 1 izaslanika u Dom naroda. To praktično znači da će bošnjačke stranke sa svojih 7 Hrvata imati natpolovičnu većinu u hrvatskom klubu, a da Hrvati koje su birali pripadnici većinskom voljom toga naroda više nikada ne bi bili u stanju pokrenuti mehanizam zaštite vitalnog interesa za što moraju imati dvije trećine glasova. Dakako, bošnjačke županije će istodobno birati i 80 posto Srba u Domu naroda i oko 80 posto Bošnjaka. No, sve ove promjene u načinu popunjavanja Domu naroda nisu svrha same sebi, nego su uvertira za očito drugu fazu koja će uslijediti nakon perfidno preinačenih zaključaka američkog tima s dolaskom u parlamentarnu proceduru. Reformom Parlamenta američkog tima predviđeno je da se ukidaju odredbe Ustava FBiH prema kojima su oba doma ravnopravna u donošenju odluka, pa je preporukama predviđeno da se kod razmatranja najvažnijih pitanja, kao što je izmjena Ustava, proračun održava zajednička sjednica Zastupničkog i Doma naroda. Krivotvorina se upravo događa u ovome dijelu preporuka 7.5.2013. kako je bilo predviđeno da Dom naroda o pitanjima koja se razmatraju na zajedničkoj sjednici odlučuje većinom glasova koja uključuje većinu bošnjačkih, većinu hrvatskih i većinu srpskih izaslanika. No, bez ikakvog obrazloženja u preporukama koje su objavljene 29.5.2013.ova preporka je temeljno promijenjena i glasi da će se o tim pitanjima ‘na zajedničkoj sjednici, domovi odlučivati u ravnopravnoj nadležnosti na odvojenim sjednicama, u skladu s Ustavom i poslovnicima domova’.
Žele većinu
U prijevodu bez značajnijeg utjecaja Hrvata.
Na taj način Dom naroda, koji inače više nije ravnopravan dom u Parlamentu, bi postao besmislen poput Vijeća naroda u Republici Srpskoj. Tako se definitivno trasira put simetričnog uređenja dva entiteta u BiH, bez Hrvata. Očito je da Bošnjaci više nisu zadovoljni većinom u hrvatskom klubu Domu naroda Parlementa FBiH koja im osigurava vlast, nego žele većinu koja im omogućava promjenu Ustava iz kojega onda mogu izbaciti i konstitutivne narode i uvesti što žele. Finale je ukidanje svih županija, a Hrvatima je namijenjena uloga asimilirati se ili iseliti, kao što je prije desetak godina jedan diplomat poručio kardinalu Vinku Puljiću. Današnje rasprave i glasovanje o dokumentu koji je stigao u Parlament jasan su i test tko se želi asimilirati, a tko posve promijeniti koncept sucidalno loše predloženih promjena za Hrvate.
wpDiscuz