Published On: Pet, tra 22nd, 2022

PJESMA DANA: Boris Maruna – Udbaši

UDBAŠI

Udbašima je uvijek bilo dobro u našoj zemlji
Za njih se ne može reći da nisu znali što rade
Oni su ideološki uvijek bili
Na ispravnoj liniji
Njima je sve polazilo za rukom
Oni su najčešće dolazili iz miješanih krajeva
Po mogućnosti. Nisko čelo i
Deseterački mentalitet
Zdrav duh u zdravu tijelu

Ja ne sumnjam, u Hrvatskoj je uvijek netko dobro živio
Naravno, nikad mi
To je takva zemlja, rekao bih
Udbaška
Zemlja vedrih ljudi
A mi smo drugi pomalo utučeni
I djelujemo izgubljeno

Mi gotovo ne znamo za radost, za smijeh
Naša probava je neredovita, žuč i gorčina na licu
A udbaše možeš uvijek vidjeti kako jedu velike komade
Krmetine u Vili Rebar ili na terasi hotela
Esplanade i potom
Odbijaju dimove, srču kavu i dobacuju duhovitosti
Sa stola na stol: pokazuju urođeni
Šarm

I udbaški sinovi su zarana očitovali
Izrazitu talentiranost
I odlazili u Pariz, u Švicarsku i na Oxford
I samo krajem ljeta navraćali kućama
S plinskim upaljačima
Navikli na bolje restorane
I francuske suknje

S druge strane,
Sa mnom ni jedna viđenija žena iz zagrebačkog Ritza
Ako imalo držaše do sebe
Nije htjela leći
Pa čak ni Mađarica
Premda je meni bilo svega 17 godina
A ona se nalazila već tridesetu
Na istom radnom mjestu

Nikakvo čudo, dakle, što su udbaši uživali
Veći društveni ugled, bolji status, finije manire
Smijeh zdravih zubi što odzvanja uz krmetinu i tursku kavu
Uspoređeni s njima, mi drugi
Jedva da smo bili nešto
Naša kreditna moć je bila beznačajna

I danas, kad razmišljam o našoj zemlji, meni je jasno
Da organizacija nužno pripada udbašima
Njihova odijela uvijek pristaju
Na njihovu godišnjem odmoru nikad ne kiši
Oni širokom kretnjom izgrađenih, samopouzdanih ljudi
Rješavaju probleme koji su nas
Mučili do krvi
Oni nekako znadu da su u pravu
I ne možeš im ništa.

Oni su veseli kurvini sinovi.

Boris Maruna, hrvatski pjesnik i publicist (Podprag, 13. IV. 1940 – Zagreb, 14. VI. 2007). Gimnaziju završio u Zagrebu, a potom je 1960. otišao u emigraciju. Živio je u Italiji, Argentini, Engleskoj, Španjolskoj i SAD-u. Na Sveučilištu Loyola u Los Angelesu diplomirao je i magistrirao angloameričku književnost, a u Barceloni diplomirao hispanistiku. Nakon povratka u domovinu bio je ravnatelj Hrvatske matice iseljenika (1990–92., 2000–03), glavni urednik Vijenca (1995–97) i Hrvatske revije (1997–2000). Od 2003. do smrti bio je veleposlanik RH u Čileu.

Objavljivao je pjesme, političke i književne eseje i članke. Prve je pjesme objavio u studentskim listovima u Zagrebu, a u iseljeništvu se priključio V. Nikoliću te postao jedan od stalnih suradnika Hrvatske revije. U iseljeništvu je objavio pjesničke zbirke I poslije nas ostaje ljubav (1964), Govorim na sav glas (1972) i Ograničenja (1986), a u domovini Ovako (1992) i Bilo je lakše voljeti te iz daljine: povratničke elegije (1996) te zbirke izabranih pjesama Upute za pakleni stroj (1998) i Ovako je pisao Katul (2005). Ključne su značajke njegova pjesništva jednostavnost i komunikativnost, s odjecima američkog beat-pjesništva. Dominantni su mu motivi ljubav i domovina, a za razliku od ostalih hrvatskih emigrantskih, od reda anakronih pjesnika, Marunine se pjesme odlikuju modernim lirskim izrazom. Odbacivši bolećivu sentimentalnost, Maruna je podjednako skeptičan i do cinizma ironičan i prema naciji i prema emocionalno ispražnjenu Zapadu te aroganciji moderne civilizacije. I njegovi se eseji temelje na načelu otvorena i izravna govorenja – bez obzira na teme (političke, kulturne, umjetničke), na stupanj njihove profanosti ili obzor očekivanja (Otmičari ispunjena sna, 1995; Što je čuvalo nadu, 2008). Prevodio je djela Octavija Paza, Charlesa Bukowskoga, Nicanora Parre i dr. Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2000).

Citiranje:
Maruna, Boris. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.

izvor biografije: https://www.enciklopedija.hr/

guest
6 Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Vidder sve komentare
Tekbir za Marinu 8-) - pljuc za šuupka Macrona :(
Tekbir za Marinu 8-) - pljuc za šuupka Macrona :(
1 mjesec prije

Šta bi mi Hrvati bez Udbaša i Oznaša 🙁 🙁 – da nemamo te provjerene i pouzdane din-dušmane 🙁 – mi Hrvati bi uvijek bili za sve krivi 🙁 🙁 …

Tekbir za Oznu i Udbu 😎 – oni su uvijek za sve krivi 🙁 – mi Hrvati smo isključivo na Pravom Putu 😎 !

Last edited 1 mjesec prije by Tekbir za Marinu 8-) - pljuc za šuupka Macrona :(
Šaćir soros
Šaćir soros
1 mjesec prije

A za č nije dobio njegosevu naogradu

Tekbir za Marinu 8-) - pljuc za šuupka Macrona :(
Tekbir za Marinu 8-) - pljuc za šuupka Macrona :(
Šta ti kažeš na ovo?  Šaćir soros
1 mjesec prije

Ni Džoni Štulić nije dobio nikakvu nagradu pa mu opet ništa nije falilo 😎 !

krnjo krnjavi
krnjo krnjavi
1 mjesec prije

najveći porast broja Hrvata u BiH i RH se desio :

a) Prije 1945 godine
b) od 1945 do 1992
c) nakon 1992

Tekbir za Marinu 8-) - pljuc za šuupka Macrona :(
Tekbir za Marinu 8-) - pljuc za šuupka Macrona :(
Šta ti kažeš na ovo?  krnjo krnjavi
1 mjesec prije

b) ali – zločeste komunjare su to na prevaru postigli 🙁 🙁 !

kvaternik
kvaternik
1 mjesec prije

Je li to onaj Maruna koji je “u ono vrijeme” surađivao i objavljivao svoje dopise u Kušanovoj “Novoj Hrvatskoj”? Zanimljivo!