PIŠANJE PO VUKOVARU: Zašto je pripisivanje anti Dežulović gnjeva isključivo desničarima u Hrvatskoj najveća sramota modernog hrvatskog novinarstva?

Nije simbolika Vukovara Hrvatskoj bilo što . Toliko je važan i velik da je suvišno uopće pisati što je Vukovar Hrvatskoj.

Nije Vukovar samo važan Hrvatima u Hrvatskoj. Vukovarsku tragediju danas obilježavaju čak i Srbi u Hrvatskoj. Srbi koji su se borili u obrani Vukovara. Obilježavaju je čak i neki Srbi u Srbiji.

Stoga nije Vukovar tako malen i tako ideologiziran da bi postao tek puki desničarski simbolički punkt Hrvatske.

Štoviše on je antifašistički punkt. U njemu se branio antifašizam. Nikakve desne ideologije se u njemu nisu branile. Tamo se branilo pravo na život, na slobodu. Pa je prema tome njegova simbolika daleko šira od puke simboličke utvrde hrvatske desnice što nam hoće reći Index i Jutarnji.

Logično je stoga zaključiti da su na naslov “Jebo vas Vukovar” napisan od nekakvog novinarskog jazavca , režimskog pisca globalnog nihilističkog režima jednako poludjeli hrvatski ljevičari kao i hrvatski desničari.

Jednako kako bi na naslov “Jebala vas Sutjeska” morao poludjeti svaki čovjek koji iti malo drži do sebe, koji cijenu tragediju Hrvata Dalmacije i ne samo njih, i koji zna da je to jedno od najvažnijih stratišta moderne hrvatske povijesti, neovisno smatra li se desničarem il ljevičarem.

Stoga je Index-ovo novinarstvo i novinarstvo Jutarnjeg lista novo dno hrvatskog novinarstva.

Braniti najzaštićeniju personu u Hrvatskoj skretanjem pažnje javnosti s teme što je napisano u temu “tko ga napada” , makar to bilo i u slučaju pišanja po Vukovaru je dno novinarstva u Hrvatskoj.

Dno u kojem jedno dno štiti drugo dno.

Prošlo je par dana od brutalne uvrede simbola rata Hrvatskoj. Brisanja od pod Hrvatske.

Cijela novinska društva ne bave se ovom činjenicom, čak i književna društva. Ugledna su to društva navodnih antifašista. Kojima ne smeta što se sva antifašistička simbolika preko Indexa i Jutarnjeg isporučuje desničarskom punktu.

Njima nije sporan niti naslov niti zadnji pasus teksta. U kojem decidno autor piše sljedeće:

Jebo vas posebni domovinski pijetet. Jebale vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni. Jebali vas plastični lampioni, plastični vijenci i plastične krizanteme. Jebale vas komemoracije, rekvijemi i mise zadušnice. Jebale vas minute šutnje, dani žalosti i noći svijeća. Jebali vas nogometni memorijali, domoljubni recitali, vukovarski arzuhali i navijački murali. Jebo vas Vukovar.

Jebala vas smrt.

Pročitajte ponovno zadnju rečenicu ovog pasusa, “Jebala vas smrt”, stavite se u kože majki i očeva čiji je netko tamo ostavio život te probajte ovu rečenicu “Jabala vas smrt” shvatiti na “neki dublji način”.

Ide li? Ne ide naravno.

Svi su se upregli dokazati da Boris nije ništa pogriješio i da on tako nije mislio. 

O čemu se radi? Kakvim posebnim čarima je taj lik zaslužio ovoliko “razumijevanje”?

Imaju li drugi građani Hrvatske neslagati se s tim? Ima li Hrvat uopće pravo reći da ga ovo boli i vrijeđa ili je on nužno primitivan, jadan , desničar i nazadan ako smatra da ovo može napisati samo ljudska bijednost?

Jamče li, uostalom, hrvatska novinarska društva i “faktografi” ovakvu “slobodu izražavanja” svima u Hrvatskoj?

Ako da recite nam.

Napišite nam da nismo niža vrsta od Borisove i da uživamo jednaka prava kao Gospodar Uvrede Boris Dežulović.

I da ćete nakon naših misaonih eskapada, onda kad Borisa nazovemo imenom koje odavno zaslužuje, zaštiti i nas.

Jer imamo što napisati o Borisu. Jako uvredljivo i jako direktno. Potkrijepljeno konkretnim podacima. “S terena”.

Ili status novinara  posebnog pijeteta, državno zaštićenog novinara,  vrijedi samo za Borisa Dežulovića?

Građanina RH kojeg štite posebne deklaracije i posebni centri, jako važni međunarodni centri po kojima se ne smije pišati u Hrvatskoj.

Za razliku od Vukovara.

Kojeg očito više ne štiti niti Hrvatska.

Dok se po njemu piša zadnji ljudski i novinski ološ.