Iako brojčano najmanji, Hrvati u RS-u bi kao građani Europske unije mogli biti pokretači razvoja.
Nedostaje jedan narod u pola zemlje. Hrvati u BiH su pred fizičkim iskorjenjivanjem – nije ovo apel iz Banje Luke odaslan u teškim ratnim danima. Riječ je o nedavnim izjavama banjolučkog biskupa Franje Komarice. Ovi dramatični apeli ostali su bez odgovora i reakcije u BiH. No, ne i u Vatikanu. Broj od 95 posto onih Hrvata koji nedostaju u RS-u ima elemente genocida, smatra i haaško tužiteljstvo.
EU fondovi
Hoće li masovni zločini ubijanja i masovnog progona Hrvata tijekom 1992. godine biti okarakterizirani kao genocid odlučit će Haaški sud u slučajevima protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića kojima se, između ostaloga, sudi i za genocid nad Hrvatima u BiH. “Uslijed ratnih i poratnih, duboko nehumanih, ali dobro osmišljenih i temeljito i sustavno provedenih akcija došlo je do fizičkog iskorjenjivanja katoličkih zajednica, obiteljskih, župnih, pa i biskupijskih”, riječi su biskupa Komarice koji ima najveće zasluge što nije došlo do 100-postotnog uništenja Hrvata u RS-u. No što je s onih pet posto koji su preživjeli zločine tijekom rata ili, pak, onima koji su se nakon rata vratili u svoje domove? Istodobno, što su osnovni preduvjeti da dođe do vala povratka? Prije svega, riječ je o obnovi porušenih domova. U BiH je najmanje uloženo upravo u obnovu porušenih kuća Hrvata, na što je do sada upozoravano, ali bez ikakvih učinaka. Ministar u Vladi RS-a za izbjeglice i raseljena lica Davor Čordaš navodi kako među Hrvatima najveći interes vlada za povratak u Bosansku Posavinu. “Priču kako se Hrvati ne žele vraćati često su koristile i međunarodne organizacije, tako da su hrvatske obitelji uglavnom bile uskraćene za pomoć u povratku i obnovi”, ističe Čordaš.
Nezaposlenost je danas najveći problem. Novoizabrani dopredsjednik RS-a iz reda hrvatskog naroda Josip Jerković drži kako novoizabrane strukture hrvatskih političara u RS-u moraju tražiti modalitete za otvaranje radnih mjesta. “Tražit ćemo popunjavanje radnih mjesta po nacionalnim strukturama u državnim institucijama i državnim poduzećima na čitavom području RS-a i BiH”, poručio je Jerković. Čordaš navodi kako se pokazalo da potpora razvoju obiteljskih poslova i poljoprivrednih djelatnosti daje novi zamah povratku. Puno toga se može uraditi i kada je riječ o hrvatskim tvrtkama koja posluju u RS-u, ali i glede europskih predpristupnih fondova koji su u potpunosti neiskorišteni. Bitan preduvjet je i obnova infrastrukture u naseljima gdje su se vratili Hrvati, od putova, struje, vodovoda… Tu bi posebnu ulogu trebale odigrati općine, ali i Vlada RS-a.
Jedan od ključnih elemenata je sigurnost. Povratnici, ili, pak, vlasnici imovine hrvatske nacionalnosti suočavaju se i danas s opstrukcijama, paljevinama kuća i objekata, napadima, pljačkama dok policija u RS-u reagira mlako. Iako nije riječ o masovnoj pojavi, samo nekoliko ovakvih vandalizama i neotkrivanje počinitelja dovoljna je poruka onima koji se žele vratiti. Potrebno je i djeci hrvatske nacionalnosti omogućiti pohađanje nacionalne skupine predmeta, što nije praksa u javnim školama u RS-u. No pozitivni pomaci dogodili su se kada je riječ o legitimnom predstavljanju Hrvata u institucijama vlasti manjeg bh. entiteta.
Sindrom nečinjenja
Na nedavnim općim izborima je za dopredsjednika RS-a izabran glasovima hrvatskog biračkog tijela kandidat Hrvatskoga narodnog sabora Josip Jerković. Hrvati će najvjerojatnije imati jednog ministra u vladi Republike Srpske. Predstavnike u Vijeću naroda Narodne skupštine RS-a. Imaju i predsjednike općinskih vijeća u nekoliko općina te oko dvadeset vijećnika u općinskim vijećima RS-a.
Sindrom pukog konstatiranja stanja i nečinjenja treba prestati. Potrebno je napokon početi voditi proaktivnu politiku za one koji žive ili koji će živjeti na područjima RS-a.
Iako brojčano najmanji, Hrvati u RS-u bi kao građani Europske unije mogli biti pokretači razvoja. Mogli bi biti predvodnici u obrazovanju, znanosti, gospodarstvu, poljoprivredi, umjetnosti. I papa Franjo je jednom prilikom na univerzalnoj razini poručio: “Osobno smatram da je manjina zapravo snaga”. No ako se želi postati snagom, potrebna je strategija i sustavno ulaganje. U protivnom upozorenje biskupa Komarice da je stanje katolika u BiH, posebice u RS-u, jednako onom kršćana u Iraku i Siriji ostat će trajna kategorija.
Miroslav Vasilj/vecernji.ba
wpDiscuz