Tko je spreman žrtvovati svoju slobodu za sigurnost, pravo mu budi ako izgubi i jedno i drugo. Tako je govorio u svom proglasu tvorac Deklaracije neovisnosti Sjedinjenih Američkih Država. Englezi, tadašnji okupatori Amerike, nisu dopuštali američkom narodu zadržati prvo. Nudili su mu drugo. Da mirno obrađuju svoja polja, love, grade farme i naselja, uredno plaćaju danak engleskoj kruni i da se ne bune protiv nepravde i bezakonja koje Engleska čini po Bogom danom pravu jačeg. Američki doseljenici, crni, bijeli, frankofoni, germanofoni, anglofoni, Slaveni, Kelti, Iliri, Germani, crni, žuti, nisu bili skloni pokoravanju. Ni tamo odakle su došli, nisu voljeli siromaštvo, tlačenje, glad i nepravdu. Krenuli su protiv vlastitog mira, nesložni i podijeljeni jezicima i kulturama, odmetnuti se u šume i tražiti da se Kruna i Kraljica maknu od njihove zemlje, i da ostatak vojske u crvenim kaputićima fino uđe u kraljevske brodove i otplovi prema engleskoj obali. Ili da ostanu, kao građani u zemlji jednakih pred zakonom, ni talijanskoj, ni francuskoj, ni engleskoj, nego američkoj. Rasizma tada još nije bilo, jer nije bilo robova. Robovlasništvo uspijeva samo uz rasizam, pa nikome tada nije ni trebao.
Veselin Gatalo l pogled.ba
Kaos je nastao na ulicama i gradovima gdje nije bilo zakona, budući da se tamo vješalo i ubijalo u ime pravde. Tu gdje ljudska pravda zamijeni zakon, zavlada nepravda i bezakonje. Bilo je to i vrijeme spaljivanja žena koje su u vlasništvu imale crne mačke, ali to nije tema ove kolumne. Kako god, i u tome kaosu od društva, nikome više nije palo na pamet američku suverenost zamijeniti podaništvom.
Nakon Drugog svjetskog rata, dogodilo se puno stvari u toj Americi. Klica nacizma uvezena iz Njemačke, skupa s legijama znanstvenika i filozofa iz nacističkih struktura Trećeg Reicha, pedesetih je godina rezultirala nekom vrstom lova na vještice. Vještice su tada zvali komunistima, neprijateljima slobode i američkih vrijednosti. Možda je to bilo i istina, ali tužilo se bez suda i osuđivalo bez argumenata. Granice slobode su se suzile na vladajuće mišljenje, a samostalnost Amerike je prešla u bankarske ruke. To je omogućilo bogatima da kupe TV kuće koje će izabirati predsjednike time što će im dati najviše prostora na medijima i najviše potpore u javnosti. Suverenost je prodana za sigurnost. A sigurnost, je li se došlo do nje? Ne, nije. Nije je i neće je biti, jer je predana. Amerikanci žive u strahu za svoje živote, u strahu od terorizma i nemira, nereda i bezakonja koje bi mogao uzrokovati najobičniji nestanak struje.
Tike – tike – tačke, nema više vračke… Takvo što se ne može gubiti i vraćati na dnevnoj bazi. Amerika je, baš kao na početku priče, dala slobodu za sigurnost, pa izgubila i slobodu i sigurnost. Postala je rob svojih ratova i svojih bankara. Sada američki narod služi bankarima, zbog njih ide u te Irake, Libije, Afganistane, Bosne, vrag će ga znati gdje sve ne, služiti američkom kapitalu i nacističkoj politici, ginuti u bitkama u kojima imaju više zajedničkog s onima protiv kojih se biju nego s američkim vlastima. Svijetu je uvedeno pravo jačeg, pravo u kojem Amerika određuje gdje će se i kako ratovati, čak određuje da se Slaveni trebaju biti protiv Slavena, sve u ime američkih vrijednosti nametnutih cijelom svijetu.
Zagreb, Varšava, Prag, Sofija, uskoro, čini se, i Beograd, bit će spremni na rat protiv Slavena, ako zatreba. U psećem svjetskom poretku prava jačeg, Slaveni će činiti prvu liniju branjenja i napadanja. Protiv koga? Pa, kako rekoh, protiv drugih Slavena.
wpDiscuz