Ova snimka najrealističniji je Isusov vizual, nastao na temelju Torinskog platna.
Rekonstrukcijom slike Raya Downinga koji je naslikao Isusa s Torinskog platna, korištenjem umjetne inteligencije s Myheritage.com, Rayovo je djelo ”oživjelo”.
Torinsko platno (talijanski Sindone di Torino) ili Sveto platno (Sacra Sindone) naziv je za jednu od najpoznatijih kršćanskih relikvija, a koja predstavlja uzan komad lanenog platna na kojem se može prepoznati obris muškoga tijela. Ime je dobilo po talijanskom gradu Torinu gdje se čuva u katedrali sv. Ivana Krstitelja.
Prema vjerovanju brojnih vjernika, tkanina predstavlja pokrov u koji je bio zamotan Isus nakon smrti na križu.
Godine 1988. datiranje ugljikom-14 pokazalo je da je starost platna 689 ± 16 godina i da ga se s 95 % vjerojatnosti može datirati u razdoblje od 1262. do 1384. godine. Istraživanje je obavljeno u časopisu Nature uz komentar profesora Braya s Metrološkog instituta G. Colonetti da su rezultati tri laboratorija međusobno kompatibilni, te nijedan srednji rezultat, bazirano na dostavljenim dokazima, nije upitan.
Kasnijom analizom utvrđeno je da je dio platna s kojeg su uzeti uzorci u Srednjem vijeku dorađivan. Naime postoji osnovana sumnja da se platno oštetilo te da ga je jedan od vlasnika odlučio popraviti posebnom metodom uplitanja pamuka u lan. Do danas Crkva nije dozvolila ponovnu analizu, smatrajući je nepotrebnom.
Botaničar Avinoam Danin godine 1999. analizom polena i tragova cvijeća smješta ga u područje Jeruzalema, u ožujak ili travanj, u doba prije 8. stoljeća.
U svibnju 2009. godine Barbara Frale, vatikanska arhivistica, demonstrirala je pred televizijskim gledateljima još jedan dotad nepoznat element, pošto ga je objavila u svojoj knjizi: pri restauraciji i temeljitom ispitivanju uočeni su i tragovi napisa na papirusima koji su bili stavljeni uz platno. Na njima se – na aramejskome, grčkome i latinskome – navodi da je tu Isus iz Nazareta.
Frale tvrdi da je to trag običnoga birokratskog dokumenta radi ukopa, odnosno sahrane u grobnici. Smatra ga utoliko autentičnijim ako nije trag Isusovih sljedbenika, kasnije nazvanih kršćanima, nego mjesnih vlasti, koje su samo konstatirale identitet mrtvaca, navodi se na Wikipediji.
Yves Delage, profesor komparativne anatomije na Sorboni, poznati agnostik i antiklerikalac, dobio je zadatak dokazati da je platno krivotvorina. Na zasjedanju Akademije znanosti u Parizu 1902., na iznenađenje svih, objavio je, s medicinske točke gledišta, kako su anatomski detalji otiska, tako i tragovi krvi na platnu, previše precizni da bi mogli biti djelo slikara.
Prema njemu, na Torinskom platnu mogao se vidjeti autentičan lik Isusa iz Nazareta, a izglede da bi to mogao biti lik neke druge osobe, francuski znanstvenik procijenio je na 1:10 milijardi.
Da bi otisak nastao i potom ostao na platnu, mrtvo je tijelo moralo biti omotano u platno najmanje 24 sata, vrijeme koje je potrebno da bi takav otisak mogao biti stvoren, ali opet ne dulje od nekoliko dana jer bi nakon toga došlo do raspadanja koje bi uništilo i otisak i samo platno. (…) To je upravo ono što se, po predaji, dogodilo s Kristom koji je umro u petak, a nestao u nedjelju, rekao je Delage.
(www.jabuka.tv)
wpDiscuz
