Published On: Thu, May 10th, 2012

OTVORENO PISMO: Sarajevo se pretvorilo u grad Bošnjaka po mjeri Šefa

bigger (6)Direktorica Centra za kulturu dijaloga BiH (CKD BIH) Sanja Vlaisavljević uputila je otvoreno pismo Vladi kantona Sarajevo, Gradu Sarajevo, svim građanski orijentiranim političkim strankama, neovisnim intelektualcima, neovisnim medijima i veleposlanstvima u BiH, reagujući na imenovanje direkorice Druge gimnazije u Sarajevu. U pismu stoji:

Vlada Kantona je dana 10.5.2012. godine imenovala direktoricu Druge gimnazije zanemarujući sve principe pravde i pravičnosti, zanemarujući multietnički karakter Grada i Kantona, zanemarujući sposobnosti i kvalitete prijavljenih kandidata, zanemarujući principe socijaldemokracije na koje se poziva većina onih koji su stajali iza ove odluke.

Možda na prvi pogled sasvim nebitan izbor jednog direktora jedne srednje škole, ali za Sarajevo ipak izuzetno značajan. Zašto? Zato što se ovim izborom mjerila  nacionalna ravnopravnost građana ovoga grada i istinska želja SDP BiH da umjesto vlastitih kadrovskih interesa i sujete lidera ove partije izabere direktora koji će ovoj školi napokon povratiti nekadašnji ugled i ponovno je učiniti prepoznatljivom u BiH i svijetu po obrazovnim i odgojnim uspjesima, a ne po incidentima i razmiricama.

Nažalost, činom imenovanja direktorice Aide Arnautović, omjerom glasova SDP: za i SDA: protiv, još jednom je potvrđeno da je cijela priča o nacionalnoj ravnopravnosti, o europskim standardima i univerzalnim vrijednostima u obrazovanju, samo farsa koju javnosti nude najviši dužnosnici „partije za Čovjeka“.

Činjenica je da je Ministarstvo obrazovanja KS, nažalost, u rukama SDP-a i da je odluka o fotelji direktora sarajevske Druge gimnazije bila unaprijed prepuštena njima. Činjenica je i da o važnim pitanjima dodjele prestižnih državnih pozicija ni ministar obrazovanja ni premijer Kantona ne smiju ni zrak udahnuti bez dozvole Velikoga Šefa, podjednako koliko je činjenica i da Veliki Šef ne da nikome tko ne veliča njegov lik i djelo da ugrabi i djelić prostora za koji je on nadležan.
Šef je unaprijed znao koga neće niti blizu direktorskog mjesta: Sanju Vlaisavljević, „neprijatelja države“ (a to u prijevodu znači „neprijatelja SDP-a“). Znao je i da neće „velikog muslimana“ Senada Alića, kandidata SDA. Nije mu se u koncept direktora uklapala ni kompromitirana Aida Arnautović, ali kako je znala nakon brodoloma Stranke za BiH doplivati do pravih spasilaca, onda je ona bila najmanje zlo.

Zanemario je Veliki Šef da je Sanja Vlaisavljević jedini ne-Bošnjački kandidat za direktorsko mjesto, valjda zato što je javno kritizirala neprimjeren jezik koji je odašiljao vožd. Zanemario je i da u Sarajevu nema ne-Bošnjaka direktora srednjih škola. Lažem. Ima jedna direktorica od 39 srednjih škola! Zaboravio je i da svi drugi kandidati ponaosob, a kamoli zajedno, imaju reference koje se ne mogu ni usporediti s njegovom novom udvoricom. Previdio je Veliki Šef da je zahvaljujući toj za svaku partiju na vlasti najpodobnijoj direktorici Druga gimnazija izgubila kredibilitet, da su najbolji nastavnici često na bolovanju zbog mobbinga, da su čak morali dati otkaz ili pak čekaju da im se uruči. Zaboravio je Veliki Šef, zanesen svojom veličinom, da je u službi svih građana ove zemlje a ne samo esdepeovaca, pa da je obvezan primiti na razgovor sve građane koji mu se obrate ili u najmanju ruku da je obvezan odgovoriti na upućene mu dopise, a da to isto trebaju raditi njegovi poslušni ministri. No, sva politička uljudnost njega nimalo ne obavezuje. Važno je da on javno govori kako je Druga gimnazija njegova škola i kako mu je veoma stalo tko će voditi tu školu. Koji cinizam! Pa zar mu nitko nije mogao reći da to ne čini građanima ovoga grada?

Premijer Fikret Musić je dobio direktivu da dobro pazi što će uraditi prilikom predstavljanja ovog predmeta na sjednici Vlade. Ali zar su ovi čelnici previdjeli da i prevareni i odbačeni kandidati znaju čitati zakonske akte i da znaju prepoznati sve propuste i ujdurme koje su razne komisije napravile u natječajnoj proceduri?

Nacionalna ravnopravnost je mnogo širi pojam nego što veliki i nedodirljivi Šef zamišlja da jeste. Nije to tek borba s Mostarom i Stocem oko dvije škole pod jednim krovom. Velika pobjeda nad diskriminacijom jeste i jedna škola pod jednim krovom sa bar jednim direktorom ne-Bošnjakom i sa barem jednim takvim članom školskog odbora. Previdio je Veliki Šef da u Sarajevu nema škola sa direktorom „tuđe nacije“ i da je to mnogo gore za BiH nego dvije škole pod jednim krovom protiv kojih se on i njegovi poslušni ministri zdušno bore. Umjesto da bude glavni grad svih građana ove zemlje postade Sarajevo prijestolnica Bošnjaka po mjeri SDP-a.

S ovim izborom direktora jedne sarajevske srednje škole SDP je opet potvrdio koliko je daleko od ideja za koje se inače tako slatkorječivo zalaže u javnosti. Eto još jednog jasnog dokaza o tome koliko je njihova borba da se stane ukraj diskriminaciji u obrazovanju samo puka farsa. Koliko je fraza o sposobnostima i kvalifikacijama prije i ponad stranačkih interesa postala smiješna i bezvrijedna. Koliko su se udaljili od mogućnosti da dokažu multietnički karakter svoje partije. Podmetanje svoga kandidata za člana Predsjedništva završilo je krahom, jer je on sam pokazao da ne može živjeti pod paskom Velikoga Šefa.

Pod pritiskom brojnih prigovora, odlučio Veliki Šef u nekom trenutku izborne procedure koja se otegla u nedogled da dobri i nečujni ministar obrazovanja Fahrudin Oručević formira komisiju koja će ispitati regularnost njenog toka. I zamislite, Komisija je zaključila da je sve urađeno bez propusta! Koja demonstracija sile i bahatosti! To je nama protukandidatima bilo kao da nas netko uvjerava da je dan kada je noć! Zar je trebalo sve nas još i budalama napraviti?!

S ovim izborom direktora jedne sarajevske srednje škole SDP je opet potvrdio koliko je daleko od ideja za koje se inače tako slatkorječivo zalaže u javnosti. Eto još jednog jasnog dokaza o tome koliko je njihova borba da se stane ukraj diskriminaciji u obrazovanju samo puka farsa. Koliko je fraza o sposobnostima i kvalifikacijama prije i ponad stranačkih interesa postala smiješna i bezvrijedna. Koliko su se udaljili od mogućnosti da dokažu multietnički karakter svoje partije.
Podmetanje svoga kandidata za člana Predsjedništva završilo je krahom, jer je on sam pokazao da ne može živjeti pod paskom Velikoga Šefa. Niti je dokaz opredjeljenja za multietničnost postavljanje dvije samozatajne žene u predsjedništvo Partije da glume Hrvaticu i Srpkinju. Nije „građanska opcija“ birati već po tko zna koju godinu, da ne kažem desetljeće, samo i isključivo podobne Bošnjake na rukovodeće pozicije i tjerati iz Sarajeva  i BiH sve one koji to nisu i koji to ne žele biti. Nije proeuropski put niti uzor demokracije onemogućavati neistomišljenike da progovore. I da, na kraju, ponajmanje je demokracija tjerati sve oko sebe da vas zovu Šefom. Nije li to izraz najveće slabosti i zastrašujuće sujete? Sve ovo je, nažalost, samo još jedna potvrda da dok je SDP na vlasti nema niti demokracije niti nacionalne ravnopravnosti te da nacionalizam nije kvalifikacija nacionalnih partija nego upravo perfidnog građanskog nacionalizma koji se već odavno širi iz krugova SDP-a.