Dan nakon što je objavljeno da je Bosanac iz Kanade ostavio nakon smrti pola milijuna eura za tri pučke kuhinje u Sarajevu, polako se otkriva sve više detalja.
Njegovo je ime Agan Hodžić, a rođen je u selu Kovanj nedaleko Rogatice 1930. godine. U Kanadu je davno otišao i tamo se obogatio. Nije imao djece, a supruga Helen s kojom se oženio i živio u Kanadi, umrla je 2003. godine, nakon čega se Agan odlučio vratiti u Bosnu. U domu ga je, kako se sjeća Bahto, posjećivao ponekada jedino bratić.
Umro je 2015. godine, a za života je odlučio da će svoje bogatstvo donirati onima kojima je najpotrebnije. Dok je posjećivao Bosnu, često je navraćao u pučke kuhinje, a na kraju je odlučio novac dati pučkim kuhinjama Stari Grad, Merhamet i Crveni križ FBiH. Dosad se čekalo na uplatu jer se nakon Aganove smrti vodio sudski postupak. Naime, Hodžićevi rođaci osporavali su oporuku.
“Radio je kao drvosječa u Kanadi. Onda je otvorio jedan mali restoran, pa je onda imao dva motela na Floridi, a kasnije je kupovao stare kuće, renovirao ih i prodavao, čime je stekao kapital koji možda za američke uvjete i nije nešto velik, ali je za naše značajan”, ispričao je za bosanske medije Enver Ahmetspahić, član Aganove obitelji.
Oporuku kojom je ostavio novac siromašnima napisao je prije sedam godina.
“Nama je već uplaćeno 270.000 KM, a isto toliko i drugim javnim kuhinjama. Gospodin koji je živio u Kanadi u oporuci je precizirao da se novac može trošiti samo za hranu”, ispričala je šefica pučke kuhinje Stari Grad Zilha Šeta.
Faktor.ba piše da je Hodžić posljednje godine proveo u Bosni, a zadnje dane svog života proveo je u Gerontološkom centru Nedžarići. Iako su mnogi zamišljali luksuz, on je boravio u maloj sobi u sarajevskom staračkom domu.
“Skromno je živio u dvokrevetnoj sobi. Imao je jako dobru penziju, nudili smo mu i jednokrevetnu sobu, ali nije htio, insistirao je da bude u dvokrevetnoj. Nije sebi ništa kupovao, nije imao nikakvih prohtjeva. Niko nije mogao ni pomisliti da ima toliko novca, to ničim nije pokazivao niti odavao”, rekla je zaposlenica centra Adela Bahto.
Bio je jako povučen, no s njim nikad nije bilo problema.
“Nije pretjerano izlazio iz sobe osim kada bi išao u grad, rijetko se družio s nekim, bio je šutljiv. Nije se uključivao u društvene aktivnosti u Centru. Nije bio nešto društven”, dodala je.