Baš kao što su Indijanci svog junaka Zagora smatrali besmrtnim, tako je i Miodrag Ivanović Mikica nakon više od 30 godina “staža” ostao legenda u svijetu stripa.
Jedan od najpoznatijih ilustratora bivše države“odgovoran” je, osim za popularnog Duha sa sjekirom iz Darkwooda i za Velikoga Bleka te Texa Willera, junake uz čije su pustolovine u Lunov magnus strip ediciji i Zlatnoj seriji odrasle generacije.
Lava zamijenio majmunom
– Život vuče na sve strane, no ja sam ustrajao u tome da ostanem uz strip. Moraš biti ili luđak ili imati preveliku ljubav prema tome kako bi ostao u ovom svijetu – skromno će majstor devete umjetnosti s kojim smo razgovarali za njegova nedavna gostovanja u zagrebačkoj stripoteci Lastan.
Po struci građevinac, a u duši, kako sam kaže, “stripadžija”, Mikica još ima brzu ruku, a crtanje mu je, jednako kako je to bilo i 1980. godine, kada je donio svoje prve uratke urednicima i izdavačima te se upisao među legende takozvane Novosadske škole stripa, i dalje najveća ljubav.
– Počeo sam oponašati strip-junake i imao sam potrebu te radove odnijeti do redakcije kao što je to napravilo puno mojih prijatelja. I eto, uredništvo je prepoznalo daod mene nešto može biti. U početku su mi davali manje stripove, ali i kada sam dobio prve probne table, one su prošle. Poslije su počele epizode, a kada sam počeo raditi za Zlatnu seriju i Lunov magnus strip, pojavile su se i one od 60 stranica. Ne možeš narezati papira koliko je potrebno, a ne nacrtati – prisjeća se svojih početaka.
Ja stripove kupujem redovno, ali malo toga čitam. Moji crteži nastaju na temelju scenarija
Prepoznatljiv stil pokazao je u crtanju brojnih junaka kojima je dao “ono nešto”, a što piše u oblačićima iznad njih Mikica ni danas ne zna točno. Tako mu se dogodilo da je jednu cijelu seriju lava zamijenio majmunom, zbog čega je i od urednika dobio kompliment da je majmun.
– Ja stripove kupujem redovno, ali malo toga čitam. Moji crteži nastaju na temelju scenarija. Sve ovisi o temi u koju će se otići. Bavim se gestikulacijom likova inajvažnije je da se znam prilagoditi vremenu u kojem je radnja smještena. To može biti neki futuristički ili horor-roman, što je danas slučaj kada radim za Nijemce. No, može se dogoditi i da pogriješim – kaže.
Nekima sam i uzor, nadam se
Ponekad se Mikica bavi i oslikavanjem crkvenih stropova. Doduše, ne horor-likovima i junacima iz crtanih romana. A što mu drugo preostaje, priznaje, kada je strip “u banani”.
– Radim deset različitih poslova jer sam ostao u Srbiji, odnosno u Afganistanu. Danaskod nas, a vjerujem i kod vas, nikoga ne zanima područje stripa. Vrijednosti su pale. Na Zapadu, u Americi, sasvim je drugačije. Netko to financira i postoji publika. Kod nas uz ovaj posao moraš znati još deset poslova da bi preživio. Ako želiš nešto više, moraš ići van, ako ne, sjedi gdje jesi. Pitati nekoga ovdje čita li strip je kao da Afganistanca pitaš ide li u kazalište u onom kaosu – ilustrira Miodrag Ivanović.
Kada ja nacrtam krmaču na zidu, onda sam glavni u selu. Među deset poslova radim i reklame, pa nacrtam bezveze neku životinju, a oni moji iz sela viču: “To je nacrtao naš Mikica”
No, ne mogu industrija i tehnologija zamijeniti pravu, rukom i tušem nacrtanu akciju.
– Povremeno dođem u Osijek i držim tečaj crtanja. To je u Hrvatskoj mnogo bolje organizirano nego u Srbiji. Kod nas ima malo više kladionica. Ima puno talenata, a nekima sam i ja uzor, nadam se. Pa ušao sam u neku povijest stripa. Nije isto kada vi radite jednolične likove poput japanskih mangi s velikim očima, i ovaj strip koji smo naučili raditi mi stari “stripadžije” – šali se Mikica.
U Srpskom Miletiću, gdje i danas živi sa ženom i dvoje djece, poznatiji je po reklamnim radovima nego po crtanju Zagora, Texa i Bleka.
– Oni znaju kada ja nacrtam krmaču na zidu, onda sam glavni u selu. Ne, stvarno! Među onih deset poslova, radim i reklame, pa nacrtam bezveze neku životinju, a oni moji iz sela viču: “To je nacrtao naš Mikica!” – ironičan je Miodrag.
I zagrebačka škola bila je poznata u zlatno doba stripa. Tako se i srpski majstor stripa sjeća jednog od prvaka hrvatskoga crtanog romana.
– Jedan od najboljih Marvelovih crtača je Zagrepčanin Esad Ribić. On je baš poput nekih od nas dao duh svojim junacima. Njegovi crteži nisu stereotipni poput američkih. Strip crtač kod nas mora znati deset stvari o crtanju, a u Americi svaki radi svoj posao. Jedan crta zgrade, drugi likove, treći postavlja junake po njihovim avenijama – zaključuje Miodrag Ivanović Mikica.
wpDiscuz