ONI NISU SOCIJALDEMOKRATI: Činjenica da SDP-u smeta bilo kakav dogovor o izbornom zakonu dokaz je du su oni veći desničari od SDA

Nešto što je nastalo pod plaštom SDA ne može biti socijaldemokratsko niti građansko. SDA tom nečemu nije dopustila da živi tek tako. Znaju se granice djelovanja.

Takva je SDP u BIH. Nominalno stranka ljevice , u praksi zajednica desničara, koji služe, da SDA-u skinu teret odgovornosti s leđa kada ih zakoni , ustav ili Međunarodna zajednica pritisnu da poštuju ustavna prava onih federalnih partnera koji su obitelji Izetbegović omogućili, ne samo da radi na doktoratima, u doba opkoljenog Sarajeva, nego da idu i na more. Što u ratu, što deblokadom BIH od ratnog djelovanja.

SDP bi, da je doista socijaldemokratska partija, pozdravila svaki dogovor “mrskih im” etnonacionalista, kako oni pošprdno nazivaju stranke s etničkim predznakom, iz prostog razloga štbo bi skidanje međunacionalnih strahova, skidanje straha od preglasavanja, omogućilo konačno razvoj ljevice i pluralizam širom FBIH a potom i RS.

Ukrako SDP ne zanima izlazak iz bošnjačkih kantona. Njima je to sasvim dovoljan prostor za glumatanje socijaldemokracije. Za halal demokraciju. I stvaranje lažnog narativa prema EU , kako je eto samo narod bošnjački toliko tolerantan i bogat pa da si je osigurao nekoliko lijevih stranki.

DF Bakira Alispahića, SDP Bakira Alispahića, i Našu stranku. Koju ne nadzire Alispahić pa je često ista pod udarom SDA.

A upravo bi stvarnu socijaldemokraciju to moralo zanimati. Svaki dogovor koji omogućuje izlazak iz opće teme “Bošnjaci/Srbi/Hrvati” na temu “gospodarstvo, demokratizacija, borba protiv afera reket i diplome”. Ukratko prelazak iz društva etnofrustracije u društvo liberalne demokracije.

Štoviše u takvoj BIH u kojoj više ne možeš za svo zlo koje ti se događa optuživati drugo pleme, jer si eto sad zaštićen i nepreglasan, SDP bi mogao polako u većinskim hrvatskim krajevima izborom kvalitetnih kadrova, sakupljati mandat po mandat u kantonima.

Ako bi povjerenje u društvu raslo a rad SDP zastupnika u hrvatskim kantonima bio primjećen kao pošten , dobar, sjajan tko kaže da SDP ne bi jedan dan ovladao tim kantonima pa i hrvatskim Domom naroda?

A onda, ako već imaš većinu u Domu naroda, i ako si postigao toliki stupanj povjerenja u bošnjačkohrvatskoj FBIH, tko ti smeta ukinuti i kantone i smanjiti ovlasti Doma naroda ili ga čak i izbrisati?

Dakle postojeći Ustav to omogućuje, no kroz regularnu parlamentarnu proceduru.

Socijaldemokracija u BIH nije u okovima. Ona u biti ne postoji.

Dayton joj je omogućio da raste i jača.  Ali nje nema i ona ne želi izići iz komformizma SDA priležnice.

Zato je posve normalno da se nekakav Magazinović, paž starog moćnog Magazin mastera, obrušava na glasine da je postignut dogovor SDA HDZ. Naravno da dogovor nije postignut. Tek je stari Magazin babo, zatražio od SDP zlaktista da nakon EU pritisaka podignu razdor i umanje šanse za dogovorom. Tome služi Saša Skladištar. Da svako moguće rješenje uskladišti i gurne u ladicu.

“Niko nije imao informaciju da su se prošle sedmice intenzivno dešavali sastanci o Izbornom zakonu koji trebaju svoje finale doživjeti krajem ove sedmice. Sad dolaze različite informacije. Recimo ne sviđa mi se što je gospodin Čović optimističan da će se napraviti dogovor. Prilično je samouvjeren a to korespondira sa onim što sam čuo u međunarodnim krugovima da su ljudi sa ove tzv. bošnjačke strane spremni dati njemu kao koncesiju. Meni se to ne dopada. Ja sam protiv te politike koja će rezultirati formiranjem treće izborne jedinice, teritorijalne jedinice, kako god.

Gospodin Čović je bio i fer pa je rekao naš prvi korak je jedan dan za izbore, a drugi korak je teritorijalni preustroj Federacije.

Dakle ljudi su to otvoreno rekli. I došao je u situaciju da zapravo njegov prijedlog predlažu drugi, a on ga odbija.

To je maestralna strategija. I sad Čovića mole da prihvati svoj prijedlog. Na kraju će biti usvojen njegov prijedlog, to je mogući scenarij, ali je predložio neko drugi i još im je Čović napravio uslugu.

Meni to liči na taj scenarij i krajem ove sedmice ćemo se uvjeriti. A posebno mi se ne sviđa priča o pregovorima tri naroda.

To veze sa demokratskom, sekularnom državom nema. Ova država ima svoje institucije, političke stranke, a kaže pregovori tri naroda. Ko je njih izabrao da budu predstavnici naroda?”

Ovako se otprilike oglasilo nešto što se zove Saša Magazinović.

Primjetimo manipulaciju u njegovom piarovskom opusu:

1. Ne sviđa mu se optimizam lidera Hrvata. Na izraze političkog optimizma Bakira Izetbegovića se ne smije obrušiti?I o kojem optimizmu kod Čovića uopće govori? Nije li stav HDZ-a da je jasno kako od izbora bez zakona , nema ništa?
2. Stanci su mu rekli da je Bakir nešto spreman dati Čoviću kao koncesiju??? Što to Bakir daje? Tko je on da daje?  I otkada to “stranci” imaju takav novogovor? Užasno loš pokušaj podvale.

   Zar se Magazinović spustio na te razine da smatra da je ustavno pravo hrvatskog naroda, koje je starije od SDP-a i Saše Magazinovića, pa i od samog ustavnog imena “Bošnjak” ono ustavno hrvatsko pravo koje su Muslimani zamolili da glasuje za promjenu imena Bošnjak, i bez kojeg te promjene ne bi bilo, zar on dakle smatra da je to pravo, vlasništvo obitelji s Poljina? I zašto to misli? I kako s tom mišlju planira širiti socijaldemokraciju u Hrvata?

3. Magazinović uvjerava Bošnjake da je Čović Zeus, da je prisilio svojim polubožanskim umijećem i SDA i strance da predlažu ono što je on htio. Ima li možda Magazinović u podmisli i podtekstu možda ideju, da je ono što Čović traži u ime svog naroda jedino što je usklađeno s ustavom i da se ne može na postojeći kostur Ustava kalemiti zbir želja SDP/SDA politike, ako će to opet sutra pasti na sudu?

Jedini način da Magazinović dođe do ideala društva socijaldemokracije, pod uvjetom da ga naravno želi, je izlazak iz komfora Republike Sarajevo i prestanak djelovanja kao podružnica SDA.

Te rad na terenu. Od kuće do kuće. Pa i od hrvatske kuće do hrvatske kuće.

Al to naravno iziskuje raskid ugovora sa SDA, prestanak glumatanja socijaldemokrature i ulazak u stvarni svijet socijaldemokracije. A za to ipak treba imati timove ljudi koji znaju kako izgleda BIH južno od Ivan sedla i sjeverno od Travnika.

I to nekako, naprosto ne ide. Život na relaciji Sarajevo, Pelješac, hrvatski otoci, restorančići, konferencije, parlamentarni budžet, nije nešto što može donijeti socijaldemokratsku dušu BIH.

Al eto, sasvim dovoljno za neko priopćenje.

Eto, imaju priopćenje. Socijaldemokraciju nemaju.