1.Je li se „Gospa“, prema njezinoj izjavi, trebala prestati ukazivati 3. srpnja 1981.?
Točan dgovor je Da!
Dne 30. lipnja 1981. „vidioci“ tvrde da će se ukazivati još samo 3 dana, a to donosi dr. fra Ivo Sivrić (Skrivena strana Međugorja, str. 44): „Prema njihovim vlastitim riječima, Gospa im je izjavila 30. lipnja 1981. na nedvoznačan način da ukazanja neće trajati dulje od tri dana. Posljednje je trebalo biti u petak 3. srpnja 1981.“
Međutim suprotno Gospinoj najavi, prošlo je točno 38 godina i ukazanja su stigla do brojke od oko 50 000.
Kako je to moguće?
Je li moguće da „Gospa“ ne drži do svoje vlastite riječi ili je „vidioci“ nisu razumjeli i dobro protumačili?
Uvjereni smo da Gospa koja je Istinu po Duhu Svetomu začela i rodila, te cijeli život Istini bila otvorena, uvijek je na strani istine i može govoriti samo istinu. Za nas, ljude, ne možemo garantirati.
2.Govori li „Gospa“ svojim „vidiocima“, protivno Isusovu nauku, da ne trebaju moliti za sebe, nego samo za druge?
Mi bismo voljeli da je odgovor pod „b“ NE – ali, nažalost, i ovoga puta je odgovor pod „a“ – DA!
U kronici ukazanja župe Međugorje, nadnevka 16.9.1981., piše: „Također im je rekla da ne trebaju moliti za se jer da ih je ona najbolje nagradila. Nek mole za druge“.
Prava Gospa neće nikada reći da „vidioci“ ne trebaju moliti za sebe i da im „nagrada“ „viđenja“ može zamijeniti osobnu molitvu. Mi smo dužni u prvome redu činiti pokoru za sebe i moliti za svoje spasenje, a onda za sav svijet. I sam Isus najprije moli za sebe da proslavi Oca, zatim za apostole te konačno za sav svijet, kako čitamo u Ivanovom evanđelju, 17. glava.
Ova izjava koju „vidioci“ pripisuju Gospi, također podsjeća na pelagijansko krivovjerje, koje je Crkva osudila. Crkva je takav nauk osudila, a Gospa da ga naučava i promovira?
Očito je da opet neki nevješti teolog stavlja Gospi u usta ono što je s njom nespojivo.
3.Osim „Gospe“, je li se „vidiocima“ ukazivao i fra Jozo Zovko?
Kronika međugorskih ukazanja kaže da je odgovor pod „a“ – DA, pa i mi odgovaramo u duhu kronike.
Jer je ona, za današnje prosuđivanje međugorskog fenomena relevantna kao bitan dokument.
Kroničar zapisuje 24.XII.1981.: „Djeci se odjednom ukazao fr. Jozo Zovko nasmijan. Djeca su mu Božić čestitala…“ U to vrijeme o. Zovko bio je u zatvoru u Foči.
Dakle, dar bilokacije! Ne znamo je li fra Jozo Zovko ima ovu moć i dan danas, bilo bi ga zanimljivo upitati? Znamo samo da se danas o tim njegovim mimonaravnim sposobnostima ne priča previše, gotovo nikako. Poznato je isto tako da je kažnjen, prvo od biskupa Žanića, a onda i od Svete Stolice, sve to poradi neposlušnosti.
Bilokacija je dar koji je krasio neke crkvene svece poput sv. Antuna Padovanskog, sv. Ivana Bosca, međutim jedna od glavnih oznaka svetosti jest poslušnost prije svega Bogu i njegovim zapovijedima a onda i Crkvi.
4.Je li „Gospa“ izdavala „uputnice za liječenje“ u Zagreb?
Ne šalimo se s pitanjem. Niti s odgovorom koji je „DA“.
Dana 15.XI.1982.: „Zamolili smo Jakova da pita Gospu da li da [Vicka] uzima ove lijekove ili da je šaljemo na liječenje u Zagreb. Gospa mu je odgovorila da Vicku pošaljemo u Zagreb“.
Koliko su ovakva pitanja pri navodnim „ukazanjima“ smiješna, još je zanimljivija neprincipijelnost „pojave“. Naime, vidimo kako za Vicku odlučno preporuča odlazak na liječenje u Zagreb, dok dana 8. lipnja 1983. na Jakovljevo pitanje: „Da li da A. Šimić ide na operaciju, ili ne?“, Gospa odgovara: „Neka sami odluče!“ Roditelji A. Šimića očekuju da će međugorska Gospa kojim „čudom“ izliječiti njihovo dijete, a ona prepušta njihovoj odluci, kao da to nisu znali bez nje.
5.Osim što daje „uputnice za liječenje“, brine li se „Gospa“ o klima uređajima oko crkve?
Dana 12.VI.1983. vidioci pitaju Gospu: „Da li da fratri počnu iskop oko crkve za klima uređaj ili trebaju pitati vlasti za to.“ „Gospin“ odgovor je: „Neka ne započimaju bez pitanja. Odmah će špijuni javiti. Doći će i zabraniti radove. Otiđite i lijepo ih zamolite da vam dozvole to uraditi“.
Vjerojatno, nakon ulomka iz kronike, znate naš konačan odgovor… Ako ne znate, pročitajte još jednom.
Zanimljivo je kako „Gospa“ poštuje civilnu vlast dok se fratri misle kako postupiti prema toj vlasti. A još je zanimljivije kako ta ista „Gospa“ ne poštuje crkvenu.
Primjer poslušnosti civilnoj vlasti (u to doba komunističkoj) vidimo oko klima uređaja, a neposlušnost kod dvojice neposlušnih kapelana „fra Ivice Vego i fra Ivana Prusine“.
Osim što je ta međugorska pojava neposlušna crkvenoj vlasti, u više joj navrata prijeti.
Ako civilnu vlast poštuje samo zbog „pendreka“, onda je još dobro, bilo bi sramnije da je nešto drugo posrijedi. Nemoguće je iz aspekta vjere, kao i iz perspektive razuma da Gospa, Kraljica mira, unosi takav nemir i pomutnju u crkvene redove.
6. Izdaje li Gospa građevinske dozvole za gradnju hotela u Međugorju?
Ovaj put odgovor nećemo tražiti u kronici ukazanja, nego u jednom pismu koje je Vicka potpisala (Ogledalo pravde, str. 98):
„Gospa Majka – Božja je preko mene dala odobrenje za izgradnju objekta pa ako vjerujete u Međugorje i ukazanja Gospe Majke Božje neznam čemu sumlja. Ja vam od srca želim sretan početak gradnje i zajedničke suradnje.
Puno vas pozdravlja i za vas moli Vicka“
Tako „Gospina vidjelica“ odlučno tumači da „Gospa“ želi da se podigne hotel od stotinjak kreveta. Kad ona tako odlučno tumači, zar mi da ne odgovorimo sa „DA“?
7.Je li umro svećenik, koji je prema Gospinim riječima, trebao ostati u Međugorju kako bi vodio bilješke do kraja ukazanja?
U kronici međugorskih ukazanja 3. veljače 1985. zabilježeno je: „Prisutni su Marija, Ivan i Jakov. Bila je poruka za fra Slavka, kako je obećano jučer u viđenju. Izrečena je preko Ivana. Glasi kako slijedi: Ja bih željela da Slavko ostane ovdje, da vodi sve pojedinosti i bilješke da na kraju moga dolska imadnemo jednu preglednu sliku o svemu.“
I u ovome slučaju „Gospa“ se ne osvrće na odluke crkvenih poglavara o premještaju nekog fratra, te tako svojom „željom“ fra Slavku Barbariću daje titulu „nepremjestivog svećenika“.
Fra Slavko umire 2000. godine, a „ukazanja“ su nastavila istim tempom sve do danas.
Dakle, svećenik koji je trebao ostati „da vodi sve pojedinosti i bilješke“ do kraja njezinog dolaska više nije živ.
Odgovor je pod „a“ – DA!
8. Tomislav Vlašić, nekadašnji duhovni otac vidioca za kojeg je Gospa rekla da s njim Bog ima velike planove danas je što?
Godina 1981. Fra Tomislav Vlašić dolazi u Međugorje. Bez dopuštenja i bez znanja svog ordinarija. Dolazi tamo iz župe Čapljina gdje je bio kapelan (župa Čapljina jedna je od župa hercegovačkog slučaja). Bio je već u Čapljini poznat kao karizmatik; organizirao je razne karizmatične duhovne obnove. Dolazi u Međugorje negdje dva mjeseca nakon početka takozvanih ukazanja Kraljice mira. Ubrzo postaje “onaj koji božanskom providnošću vodi međugorske vidioce” kako se predstavlja u jednom pismu papi svetom Ivanu Pavlu II. Prati takozvane vidioce u njihovim djelovanjima tri pune godine sve dok ga tadašnji biskup mostarski ne premješta za kapelana u Vitinu.
Premda ga se smatra jednim od pokretača ovog fenomena, koji je trebao cijeli projekt voditi godinama, a i sama Gospa ga je označila kao nekog s kim ima velike planove Vlašić te planove nije bio kadar iznijeti.
Vlašić je naime jako brzo laiciziran i maknut iz reda Male braće. U međuvremenu se saznalo da ima dijete s nekom redovnicom.Vlašić danas živi u Italiji u Parmi. Upravlja svojom sektom. Jedna je od najkontradiktornijih osoba Međugorja.
O njemu više na ovom linku.
9. Isus se, prema Gospinim porukama, van Međugorja ukazao samo jednom i to kome?
Odgovor je Taksistu iz Čapljine.
Pod datumom 4. rujna 1981. u Vickinu Dnevniku I. čita se ovaj zapis: “Danas smo čekali kod Marije Gospu. Ja (=Vicka), Marija, Ivanka i Jakov s nama. Pitali smo za fratre i časne iz naše župe i oni koji dolaze ovdje. Gospa je rekla: Da ih što više dolazi, što više moli i daju hvalu Bogu”. Zatim se u Dnevniku a osobito u Vickinu intervjuu s fra Jankom Bubalom opisuje slučaj kako je taksistu iz Čapljine, koji se vraćao iz Međugorja, u Cernu zaustavio neki siromašni čovjek i dao mu okrvavljenu maramicu. Taj je taksist u Studencima htio baciti maramicu u rijeku. Međutim pred njega je izišla žena u crnini i tražila taj krvavi rubac. Kako taksist nije htio odmah dati “okrvavljenu maramicu”, žena mu je teško zaprijetila te je on popustio i dao. Na to mu je žena u crnome rekla: “Da mi je nisi dao, bio bi strašni sud svima. Gospa je rekla da je to istina”. Vicka to još jednom potvrđuje fra Janku:
“Rekla nam je da je to stvarno nekako tako bilo. I da je oni siromašni čovjek bio njezin Sin a ona žena u crnini da je bila ona”.
Nadamo se da Vam je naš kviz bio zanimljiv i poučan, da ste , dok ste ga rješavali, koristili dar Duha Svetoga – razum, i da je vaša vjera, nakon ovog kviza utemeljenija nego prije. Te da će ju u budućnosti bilo kakvi lažni proroci teže ljuljati. Jer ćete, dok ih budete slušali, koristeći razum Duha Svetoga, biti imuni na njihove laži.
Evo za kraj još jedno bonus pitanje: Je li Gospa Međugorska ikada prijetila biskupu?
Poruka koju je 21. lipnja 1983. biskupu Žaniću prenio „vidjelac“ Ivan Dragičević glasi ovako:
„Oče biskupe. Ovo su misli koje mi je rekla: ‘Reci o. Biskupu da od njega tražim hitno obraćenje prema događajima u župi Međugorje, da ne bi bilo kasno… Šaljem mu predzadnju opomenu. Ako se ne obrati ili popravi slijedi ga moj sud i sud moga sina Isusa.“
Tako i vi dragi čitatelji. Nemojte sumnjati u Međugorsku Gospu. Proći ćete ko naši biskupi. Optužit će vas da ste KGB agenti i provalit će vam u kuću. Makar to bila Božja kuća.
A možda vas Cimljani i Ilićani provozaju u gepeku…