Portali koji su izmislili cijeli niz laži oko slučaja “Neđo od Ljubuškog”, koji prenose tekstove u kojima se veliča Pavelić, koji su do krajnjih granica pozivom na zabranu filma ispopularizirali film Svetlane Broz, i koji objavljuju fotomontaže Amera Bahtijara i provode javnu hajku na sve koji misle da je njihov način borbe idiotski, a nazivaju se ljubuškim i hrvatskim portalima ne prestaju s kontraobavještajnim djelovanjem za račun SDP-a i Svetlane Broz. Izmislili su ime stanovitog Mirsada Konjhodžića koji je navodno Galiću dao 500KM za faksimil i time Ljubuškom i Hercegovini pričinili dodatnu štetu budući da takav Mirsad ne postoji. Plasiranjem laži kompromitiraju cijelu borbu da se oko ove priče ispriča objektivna istina. Apeliramo na javnost da ne nasjedaju na takve tekstove niti da takve marginalne tekstove uvažavaju. To nisu niti ljubuški, niti hrvatski portali budući da ih uređuju ili procvikali psihići ili oni “pravi sinovi Ljubuškog” koji su od 93-e pa čak do daleke 97-e bili daleko od Ljubuškog. U Munchenskim rovovima. Ono što je u filmu lažno ne može se dekonstruirati novim lažima.
Prenosimo reakciju Bošnjaka Ljubuškog u kojoj ljubuški Konjhodžići negiraju postojanje stanovitog Mirsada:
Ovih dana se nastavlja velika haranga i zla propaganda na našega komšiju pokojnoga Nedju Galića i njegovu porodicu. Očigledno je da mu mnogi još nisu oprostili što se sam digao i ustao protiv odluke tadašnjih vlasti da nas Bošnjake-muslimane pozatvaraju u logor i naposljetku protjeraju u saradnji sa vlastima u susjednoj Hrvatskoj. Isti oni koji su 93. “odradili” neljudski posao ovih dana žele da ocrne Nedju Galića i njegovu porodicu i njegov postupak minimiliziraju i da ga izopače. Ovu svoju nečasnu rabotu rade tako sto žele i ljubuške Bošnjake da uvuku u svoju prljavu igru. Mi im poručujemo da se džaba trude i da ljubuški Bošnjaci imaju svoje mišljenje o našem komšiji Nedji Galiću. Ovih dana nam poručuju kako trebamo Mati Bobanu spomenik da postavimo. Poručuju kako smo dobro prošli. Kažu nam da nam nisu sta imali uzeti iz kuća, da smo bili siromašni. Otkud su znali ako nisu ulazili u nase kuce s namjerama ovim ili onim? Naime pojedini portali su objavili “falsifikovani” e- mail koji im je kobajagi stigao od Bošnjaka iz Ljubuskog, izvjesnoga Mirsada Konjhodžića. Želimo da javnosti kažemo sa ova osoba (Mirsad Konjhodzić a i njegova sestra) ne postoje i da je ona izmišljena u propagandne svrhe. Njegovo navodno pismo koje je napisao je”patka” i propaganda tih istih portala. Gospodo, Ljubuški je mala sredina i mi se svi znamo u glavu. Dotična osoba nikad nije postojala niti postoji.
Mi Bošnjaci Ljubuškog, kao žrtve protjerivanja, smo najmjerodavniji da damo svoj sud o tim dešavanjima, pa i o samom Neđi Galiću. Neđo Galić je bio i ostaće u našim srcima kao veliki čovjek.
Ne sporimo da su komšije Hrvati tajno pomagali našim sugrađanima. Toga je sigurno bilo i odajemo veliko priznanje svima koji su imali hrabrosti da to urade.
Neđo Galić je svoje djelo pokazao javno i zato ga cijenimo i njegovo ljudstvo prepričavaćemo sa koljena na koljeno našim potomcima. Jedini je javno i glasno digao glas protiv zla koje se činilo njegovim komšijama. Većina naših komšija je znala da ce biti “kupljenje i odvođenje” Bošnjaka i otišli su na more dok se to ne obavi. Neđo nije otišao na more tada, on je jedini ostao s nama, da nam i na taj način dadne svoju podršku u tim teškim trenucima. Ispraćao nas je na Heliodrom iz svoje radnje. Otvorio nam je svoju radnju onda kad su sve druge radnje u gradu za nas bile zatvorene. Otvorio nam je svoje srce kad su sva druga srca bila zatvorena i gluha, preplašena. Nije se Neđo bojao tada da ostane čovjek!
Zato odlučno odbacujemo laži pojedinih portala u tekstu i liku izmišljene osobe “Mirsada Konjhodžića”. Izmisljeni Mirsad kaze svoju prvu laž da mu je Neđo uručio garantno pismo za Njemacku, ali ne i pare od sestre u iznosu od 500 km. Istina je da nijedan Bošnjak iz Ljubuskog nije sam primio garantno pismo vec su pisma primale žene putem faxa u Neđinoj radnji. Muškarci su bili na Heliodromu. Neđo je primao faxove garantnih pisama. Nikakav novac tada niko nije primao. Pa nije mu sestra valjda faxom slala 500 dm? Providna i jeftina laž! Da je Neđo nekom ostao dužan bilo kakve pare budite uvjereni da bi mi Bošnjaci Ljubuškog u njegovo ime vratili i puno veće iznose nego 500 dm. Ovo je jednostavno dio smišljene propagande koje bi se i Gebels postidio.
Druga, još gnusnija laž, je da je naplaćivao “garantna pisma”. I ovo je glupost! Mi sami znamo da nikome banke jedne nije uzeo za bilo što. Stare i iznemogle je dolazio slikati za pasoše u njihovim kućama i taj svoj trud nikome nije ni pomišljao da naplati.
Treća laž “našega Mirse” je ta da je gos. Galić pobjegao od nas ljubušaka kojima je navodno dugovao novac koji mu je predat na čuvanje. I ovaj navod graniči sa naučnom fantastikom. Ovaj pošteni čovjek, gospodo lažovi, nije vašega kalibra! Vi ste ti, vi koji koji ste sročili ovo pismo i potpisali ga sa Mirsad Konjhodžić.
Koliko smo mi Bošnjaci Ljubuškoga “mrzili” Neđu najbolje pokazuje činjenica da smo se svi digli na noge da mu se proba pomoći kada je obolio. Nije bilo Bošnjaka ljubušaka koji nije dao ili bio spreman da da novac za liječenje ovoga našega prijatelja, poznanika, komšije.
Bošnjaci Ljubuškog sa ponosom se sjećaju Neđe Galića i ljubomorno čuvaju spomen na njega i pružaju punu podršku njegovoj porodici, supruzi Štefici i djeci.