Iako SAD nisu jedina zemlja u svijetu u kojoj se odvija ovaj proces, trenutno se u Sjedinjenim Američkim Državama doslovno vodi građanski rat na bojnom polju obrazovanja.
Na primjer, imamo dvije najnovije izjave. Republikanska stranka je priopćila: “Mi se u ovoj zemlji suočavamo s kriznom u obrazovnom sustavu”.
Demokrati uzvraćaju: “Republikanci mogu uništiti sustav visokog obrazovanja koji se smatra najboljim na svijetu”.
Podjele u američkom društvu su takve da jedan i drugi tabor na sve gledaju na suprotan način. No, obrazovni sustav je važan, jer će nam odabir danas pokazati s kojim Amerikom i kakvim Amerikancima ćemo imati posla u doglednoj budućnosti. Ne treba posebno naglašavati da bi upravo obrazovanje mladim generacijama trebalo usaditi sustav vrijednosti.
N. Babić l logicno.com
Mnogima je zabavno pratiti kako propagandne internetske stranice demokrata već više od godinu dana, iz dana u dan, potiču javnost da o Donaldu Trumpu imaju mišljenje kao čudovištu iz horor filmova, kretenu i amoralnom egomanijaku, što često prelazi granice elementarne pristojnosti.
No, iza vrhunca političke borbe se krije nešto drugo. Naime, Trumpova revolucija, koja se može vidjeti u mnogim područjima, uključuje i obrazovanje.
No, ova “temeljna revolucija” nije posve razumljiva i često nije ni vidljiva izvana. Ali Amerikanci to dobro vide.
Dakle, kada je u pitanju obrazovanje, usvojeno je nekoliko zakona u Kongresu i niz dekreta koje je izdala američka ministrica obrazovanja Betsy DeVos. Republikanci su počeli s nečim s čime se demokrati nikako ne mogu složiti, a riječ je o novcu.
FOTO: Američki kongres
Prema autoru jednog takvog zakona, problem je što je od četvrtine do polovine sveučilišnih diplomanata bilo ili je i dalje nezaposleno. Oni koji su se zaposlili su prihvatili radno mjesto za koje se nisu školovali.
Dakle, kako je praksa u Sjedinjenim Američkim Državama, studenti uzimaju kredite za školovanje uzalud. Dugovi za takve kredite su već premašili sve limite na kreditnim karticama, a to je prvenstveno pitanje radničke klase i drugih birača Trumpa, opterećenih lošim kreditima za nepotrebno obrazovanje.
Stoga republikanci predlažu da savezne države same odluče koji su obrazovni programi, ne nužno veći i ne nužno dugoročno, potrebni u svakoj od država, kako bi ljudi koji plaćaju školovanje imali siguran i dobar posao.
Ali što to znači “dopustiti saveznim državama”, ako one nemaju te ovlasti i mogućnosti? Naime, pod demokratima su savezne vlasti poduzele korake u kojima su pomiješale sve vrste privatnih visokih škola i sveučilišta sa stotinama uredbi i zakona. Neka su sveučilišta na teret poreznih obveznika i na kraju su se navikla na državnu potporu.
Republikanci su ocijenili svoje protivnike i žele obrisati otiske Baracka Obame u cijelom sustavu obrazovanja. Sustav se mora decentralizirati i jasno regulirati rad sveučilišta, jesu li ona privatna i primaju li državnu potporu, a studenti istovremeno moraju plaćati za školovanje za zanimanja bez radnih mjesta. Barem u svojoj državi.
Činjenica da će predložene mjere ubrzati već rastuću ekonomiju Trumpu je razumljiva, ali se ovdje ne radi samo o novcu. Ne radi se samo o novcu. Republikanci žele vratiti staru ulogu obrazovanju, a ne da se obrazovni sustava bavi ideologijom, čemu se protivi polovica zemlje. On će to i učiniti, naravno, ako demokrati dovoljno ne iskoriste moć koju imaju.
Štoviše, sumnja se da se u obrazovnoj sferi vodi glavna unutarnja bitka za američku budućnost.
Dakle, kakav je ovaj sustav koju jedna polovica Amerike naziva “najboljim na svijetu”, a druga ga smatra prijetnjom opstanku nacije?
Na primjer, Kim Holmes u knjizi “Zatvaranje liberalnog uma – Kako grupna ideja i netolerancija definiraju ljevicu”, ali “ljevice” u američkom političkom jeziku, kojom se u ovoj borbi služe demokrati, ne govori o obrazovanju, nego o razmišljanjima i metodama demokratskih aktivista.
Knjiga otkriva kako su “progresivni liberali” razvili cijeli sustav odbijanja ulaska na sveučilišta ljudima koji ne dijele njihove stavove.
Dakle, ideologija “liberalnog” i mahnito netolerantnog mišljenja, koja je obvezna za sve, razvijena je u visokoškolskim ustanovama. Postoje glavni ideolozi demokrata i drugih globalista. Mnogi čak i ne pišu knjige, niti drže govore. Bave se američkih metodama masovnog progona otpadnika i “otporom” prije svega republikancima. To je praksa u obrazovnom sustavu, još od dječje dobi. Njima ne treba Voltaire. Bolji su agresivni građani sa sekundarnim znanjem, ali s povećanim aktivizmom u društvu.
Ono što vidimo je progon i istinski napad na muškarce koji o ženama ne misle na progresivan način, kampanju mržnje protiv svih onih koji ne vjeruju u globalno zatopljenje, zlostavljanje svih koji se, čak i u šali, usude reći nešto protiv LGBT zajednice, a posljedica je da je republikansko biračko tijelo, kojeg čine ljudi, pretvoreno u milijune čudovišta.
Ovdje zapravo imamo određenu razinu građanskog rata koji se vodi u ime zarobljavanja cijelog društva jednom ideologijom.
Naravno, čak i kada bi htjela, tako “obrazovana elita” ne može voljeti nijednu zemlju koja ima drugačiji sustav vrijednosti i zbog toga se ne treba čuditi što Amerikanci misle da su njihove liberalne vrijednosti “univerzalne”.
Logično je da doslovno mrze “komunističku” Kinu, “konzervativnu” Rusiju i “teokratski” Iran. Naravno, čak i među republikancima prevladava isto mišljenje, ali korak u kojem bi se spriječilo da se u obrazovanju šire netočne informacije bu ujedno bio sprečavanje nametanja grupnog razmišljanja, netolerancije i stvaranja zatvorenog liberalnog uma
Znanstvenici su već stvorili program koji određuje odnos tržišta rada i obrazovanja. Početkom kolovoza je dokazano da je Sveučilište Harvard postalo leglo svjetske liberalne revolucije. Dakle, vodstvo Harvarda bi moglo biti pod istragom zbog rasizma pri prijemu studenata. Ali to nije rasizam kako ga vide demokrati, nego obrnuto.
Na Sveučilištu Harvard, studente se prima složenim bodovnim sustavom. Ispostavilo se da izuzetno loše predznanje imaju Afroamerikanci, koji u prosjeku skupe 27 bodova, a bijelci 30,8. Tu su još Latinoamerikanci i drugi.
Republikanci su otkrili da se Azijce na Harvardu sustavno diskriminira. U ovoj vrsti rasizma Latinoamerikanaca ima dvostruko više od Azijata, dvije trećine manje od crnaca, ali bijelaca s republikanskim stavovima nema uopće.
Svugdje je isto, dok u međuvremenu demokratski mediji diktiraju pravila rasprave. Lako je vidjeti da se izborna baza demokrata jasno podudara sa sustavnom preferencijom koju vidimo u “elitnim” sveučilištima. Demokrati daju određena znanja i vještine sam vlastitom dijelu stanovništva. I ovo nisu svi problemi američkih sveučilišta i američke nacije u cjelini.
Usput, ovo nije samo povijest Sjedinjenih Američkih Država, nego svih nas koji smo prihvatili američke metode u obrazovnom sustavu u devedesetim godinama, baš kao što su demokrati i liberali u SAD-u, ali ne samo, započeli preotimati sveučilišta i škole. Dakle, sve veće rasprave o suštini i smislu obrazovanja možemo prepoznati i u ratu koji se trenutno vodi u Sjedinjenim Američkim Državama.