Rano jutro, sjedim u tramvaju u centru Den Haaga. Gledam kroz prozor jer unatoč gužvi u tramvaju, unutra nema ništa zanimljivo. Svi bulje u laptope, telefone, tablete… Ne samo mladi, nego i stariji ljudi. Tramvaj nalikuje grobnici. Tišinu prekida razglas koji najavljuje sljedeću stanicu. Približavamo se najljepšim dijelovima grada. Tu je kompleks nizozemske vlade s poznatim tornjem gdje sjedi nizozemski premijer.
Biciklistička staza ide paralelno s tramvajem, udaljena dvadesetak metara. Vidim čovjeka na sportskom biciklu, elegantno odjevenog s lijepim crnim talijanskim cipelama. U lijevoj ruci drži ugrizak jabuke, dok biciklom upravlja desnom rukom. Kreće se istom brzinom kao i tramvaj, ugrizao je zadnji zalogaj deset metara prije nego što se pojavila kanta za smeće. U punoj brzini ubacio je ugrizak u kantu s udaljenosti od dva metra. Tridesetak metara poslije, biciklistička staza skrenula je ulijevo i približila se tramvaju na jedan metar.
Biciklist je podigao glavu i pogledao me ravno u oči. Prepoznao sam nizozemskog premijera Marka Ruttea. Njega zna svako dijete jer je najduže nizozemski premijer u povijesti. U tornju sjedi već četrnaest godina. Osim toga, nije napustio posao nastavnika u srednjoj školi gdje dva dana tjedno predaje sociologiju.
Mahnuo sam mu rukom, a on mi je srdačno odzdravio. Imao sam osjećaj kao da me poznaje. Ipak, vjerojatno je bio srdačan jer sam ga jedini primijetio iz tramvaja. Ostali putnici bili su zauzeti svojim uređajima. Bio je to kratak trenutak, Rutte je skrenuo desno prema svom tornju, a mi smo nastavili ravno.
Sjetio sam se nekoliko trenutaka kasnije da je jučer objavljeno kako je Rutte uklonio zadnju prepreku na putu ka Bruxellesu, sjedištu NATO-a, gdje će biti novi sekretar. Rumunjski predsjednik Klaus Iohannis (etnički Nijemac) odustao je od kandidature i podržao Ruttea. Nizozemska vlada je u ostavci, a Rutte je vjerojatno došao na posao da se oprosti od kolega i da podnese ostavku zbog novog posla.
Dan mi je bio vrlo uzburkan. Imao sam više razgovora s novim i starim poslodavcem. Obje tvrtke su u Den Haagu. Vratio sam se kući u Rotterdam oko 19 sati. Htio sam otvoriti hladno pivo, ali sam se sjetio da utakmica između Nizozemske i Francuske počinje u 21 sat. Ako otvorim pivo, brzo ću zaspati, a ovu utakmicu ne želim propustiti. Nakon Srbije, najdraža mi je nizozemska ekipa. Ne samo zato što sam sve što imam zaradio u Nizozemskoj, nego zato što oni stvarno igraju pravi klupski nogomet. Uigrani kao da su braća. Ne boje se nikoga, vežu po terenu, a igra im zrači posebnim šarmom.
U pola osam glavna vijest na TV-u bila je da se Rutte oprostio od prijatelja. Prikazuju ga kako vozi bicikl i jede jabuku, zatim kako se pozdravlja s susjedima oko tornja. Slijede izjave raznih ministara o njemu – sve pozitivne. Navode se nevolje koje su ga zadesile u premijerskoj stolici, prestanak eksploatacije plina u Groningenu i ulaganje milijardi u sanaciju tog područja zbog praznih plinskih pećina. Zatim kriza nakon obaranja aviona u Ukrajini, krađa dječjeg dodatka građanima zbog koje su mnogi izgubili hipoteku…
Najsvjetlija točka je kad je Rutte javno tražio oprost u ime nizozemske vlade zbog trgovine robljem u srednjem vijeku, naravno uz nadoknadu štete.
Ne treba zaboraviti još jednu njegovu svijetlu točku koja je prošla nezapaženo u Nizozemskoj. Rutte je javno 2017. godine na konferenciji za novinare rekao: „Srebrenica je najveća laž u povijesti“. Tada je zbog toga imao velike probleme s Erdoganom. Ne zaboravimo da je nizozemski bataljun bio u Srebrenici.
Ispred tornja je Rutte napravio posljednji selfie sa svojim razredom iz srednje škole. Za koji dan seli se u Bruxelles.
Vrijeme je brzo prošlo i počela je utakmica između Nizozemske i Francuske. Nizozemci imaju lijep običaj da utakmicu na televiziji ne prenosi samo sportski komentator, nego i dva bivša nogometaša s vrhunskim karijerama. Utakmica je bila napeta, Nizozemci su igrali ofenzivno i šarmantno, dok su Francuzi svu energiju usmjerili na kontranapade.
Igrali su čisti njemački nogomet, proračunato i precizno, kao roboti. Imali su čak i tipične bijele njemačke dresove. Pola sata prije kraja otvorio sam prvo pivo, a utakmica je završila rezultatom bez golova. Na stadionu je bilo 40 tisuća Nizozemaca.
Ugasiо sam televizor i razmišljaо o Rutteu. Biti NATO sekretar i nije neka funkcija. Glavni posao je držati sve članice NATO-a na istoj liniji. Nažalost, ta linija je američka linija.
Nadam se da Rutte neće zaboraviti ono što je rekao: „Srebrenica je najveća laž u povijesti“.
Bošnjaci, Turci i Nijemci ne optužuju samo Srbe za genocid u Srebrenici, nego i Nizozemce koji su bili tamo 1995. godine.
Tornado, Nizozemska
Izvor: Politika