Vrlo je zanimljivo da je u BiH narodu uvijek dovoljan samo jedan mandat lijevih stranaka da ih odmah skinu, a desne mogu trpjeti vječno. Od prije rata do danas, SDA nije bila na vlasti samo dvije godine, ističe prof. Ćurak s Fakulteta političkih nauka
Kao što laste najavljuju proljeće, a vedra i zvjezdana večer – sunčan dan, tako raskopane ceste u malim bosanskohercegovačkim kasabama i velikim gradovima najavljuju izbore, lokalne ili opće. I da nema svih tih plakata s dobro poznatim li(s)cima uz cestu što spaja Banju Luku s Jajcem, Jajce s Gornjim Vakufom, Gornji Vakuf s Travnikom i dalje, sve do Sarajeva, čovjek bi po radovima što ih može ugledati iz jurećeg autobusa mogao zaključiti da se u čemernoj Bosni i Hercegovini sprema još jedna politička predstava za široke mase.
Ti radovi, potvrdit će nam kasnije ljudi s kojima smo razgovarali, užurbaniji su nego inače, kad nije predizborno vrijeme. Oni su poruka kantonalnih političara svojim biračima: pogledajte, pred vašim očima odvija se napredak! Treba li reći da su u pitanju Potemkinova sela, da napretka u Bosni i Hercegovini nema, niti ga, čini se, uz ovakav državni ustroj kao što je bosanskohercegovački može biti? O kakvom se ustroju radi najbolje će reći podatak što će to 12. listopada u Bosni i Hercegovini birati. Izbori se odvijaju na tri razine vlasti: državnoj, entitetskoj i kantonalnoj.
Na državnoj razini biraju se članovi Predsjedništva BiH, a iz kantona se delegiraju 42 zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine. Na entitetskoj razini: U Republici Srpskoj birači će izabrati predsjednika, dva zamjenika te 83 zastupnika u Narodnoj skupštini sa sjedištem u Banjoj Luci. Na entitetskoj razini biraju se zastupnici u deset kantonalnih skupština i 98 zastupnika za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH. Broj kantonalnih zastupnika varira od kantona do kantona. Najmanje ih je (21 zastupnik) u Posavskom kantonu, a najviše (po 35 zastupnika) u Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom i Sarajevskom kantonu.
Ukoliko vas politika i političari uopće nerviraju više nego što možete podnijeti, na ovom mjestu sjednite i udahnite. Slijedi plastičan prikaz luđačke košulje, u koju je međunarodna zajednica odjenula našu napaćenu susjedu. U Bosni i Hercegovini (ne) radi i (uglavnom naopako) djeluje 14 vlada, 13 premijera i 136 ministara. Vladom distrikta Brčko rukovodi gradonačelnik toga grada. Kako je prebrojala agencija Anadolija, na posljednjim općim izborima, održanim prije četiri godine, za 518 pozicija kandidiralo je 8.242 kandidata.
U Bosni i Hercegovini nerijetko ćete čudi da su izbori jedna velika politička lutrija, čiji dobitnici će četiri godine živjeti kudikamo bolje od uvjerljive većine svojih sunarodnjaka. Kad smo apsolvirali »luđačku košulju«, pobrojimo još i najjače igrače na ovim izborima, čiji predstavnici vam se smiješe s plakata duž opisanog puta od Banje Luke do Sarajeva. U Srpskoj je najjači Milorad Dodik sa svojim SNSD-om (Savez nezavisnih socijaldemokrata), a konkurira mu koalicija okupljena oko SDS-a (Srpske demokratske stranke) i PDP-a (Partija demokratskog progresa). Kod Bošnjaka u Federaciji najjača je Stranka demokratske akcije Bakira Izetbegovića, a tu je još i Fahrudin Radončić sa svojim Savezom za bolju budućnost BiH te niz manjih stranaka. Građane Bosne i Hercegovine, dakle ne nacije nego građane, predstavljaju ili barem tako kažu – SDP BiH, Demokratska stranka Željka Komšića te Naša stranka, čija su najistaknutija lica predsjednik Denis Gratz, Predrag Peđa Kojović i Tarik Haverić. Za glasove Hrvata u Federaciji borit će se koalicija Hrvatskog narodnog sabora okupljena oko HDZ-a BiH ( HDZ BiH te HSS, HKDU-BiH, HSP dr. Ante Starčević, HSP Herceg Bosne) s jedne strane te Martin Raguž sa svojim HDZ-om 1990 s druge strane. Ostale stranke hrvatskog predznaka jedva da su vrijedne spomena, no spominjati ih radi reda nećemo. Naoružani osnovnim znanjem o ustroju i glavnim igračima, krenimo u Sarajevo.
Zbogom Bosno, odoh u Sarajevo
Na ulazu u Olimpijski grad dočekat će nas plakati SDA, Saveza za bolju budućnost i – građevinski radovi. Radi se brzo i užurbano, jer – sjetit ćete se – dolaze izbori. Sarajevo kroz godine mijenja svoje lice, istina sporo, ali nove staklene građevine govore da u ovom gradu nekog progresa ipak ima. Stoga se u šali može reći da je istinita ona stara: zbogom Bosno, odoh u Sarajevo.
Naime, bosanski gradovi srednje veličine, a o manjim gradovima i kasabama da i ne govorimo, neodoljivo podsjećaju na Marquezov izmišljeni gradić Macondo, na koji je kiša padala četiri godine, jedanaest mjeseci i dva dana, odnosno koji nikad ne mijenja svoje lice. Lica bosanskih i hercegovačkih gradića lica su teškog poraza. Praćeni budnim okom i nasmiješenim brcima kandidata, stižemo u centar, u kojem iza svakog ugla viri Bakir Izetbegović, koji poziva na jedinstvo. Jedinstvo – to je njegov slogan za predstojeće izbore. Novinarka Paulina Janusz, izvrsna poznavateljica političke situacije u BiH, pojasnit će nam da ovaj slogan ima dvostruku namjeru: privući birače i ojačati svoju poziciju unutar stranke.
– SDA ne priča uzalud o jedinstvu. Čim o jedinstvu toliko pričaju, to je pouzdan znak da jedinstva u stranci nema. Taj slogan namijenjen je prije predstojećim unutarstranačkim, nego općim izborima. To govori i da SDA i Bakir Izetbegović pobjedu na općim izborima uzimaju zdravo za gotovo, kaže Janusz.
Jedan od političkih slogana koji nam je pao u oko onaj je Martina Raguža, čelnika HDZ-a 1990.: »Ovo je naša zemlja!«. Najmoćnija politička opcija Hrvata BiH, koalicija okupljena oko HDZ-a BiH, reklamira se pak sloganom – Hrvatski odgovor. Njihovih plakata u Sarajevu gotovo da i nema, što nije čudo imamo li na umu da su oni fokusirani na dijelove BiH u kojima su Hrvati dominantna, ili jednako zastupljena etnija. Reklame te koalicije naći ćete u Hercegovini i nešto manje u Lašvanskoj dolini. Stoga je Raguž toliko zanimljiv. On Hrvatima ne nudi Hrvatsku, niti treći entitet. On nudi – Bosnu i Hercegovinu.
Raguž je predstavnik konzervativne političke opcije unutar hrvatskog korpusa; umjerenog desnog centra koji želi u potpunosti sličiti modernim europskim pučkim strankama, kaže Nerzuk Ćurak, profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka. Raguž se natječe za hrvatskog člana predsjedništva, a brojni plakati po Sarajevu govore da računa i na glasove Bošnjaka. Profesor Ćurak ističe: »Martin ima ozbiljnu podršku europskih pučkih stranaka, ali na izborima to ne igra baš neku važnu ulogu.
Katolička crkva za HDZ BiH
O ulozi Crkve na političkim izborima u BiH razgovarali smo s fratrom Dragom Bojićem, inače doktorom komunikologije. – Smatram da Katolička crkva u Bosni i Hercegovini i dalje stoji, što otvoreno što prešutno, uz HDZ BiH. Dragan Čović, predsjednik te stranke, i njegovi suradnici ovog ljeta obišli su praktički sve vjerske manifestacije, i to u punome sastavu. Najčešće su bili na onim blagdanima, svetkovinama ili posvetama crkava i kipova ili obilježavanjima obljetnica na kojima je bio i kardinal Vinko Puljić. Sjedilo se i za istim stolom, što je i u simboličkome smislu znak i poruka Hrvatima – katolicima koga trebaju birati. Kardinal, biskupi i provincijali su trebali učiniti ono što je učinio reis Husein Kavazović. On se najprije, prije nekoliko mjeseci ogradio od kandidature reisa Cerića, kazujući da islamska zajednica ne stoji uz njega. Nedavno je odaslao i cirkularno pismo u kojem traži da se džamije i sakralni prostori ne smiju koristiti u predizborne svrhe, kaže Bojić.
Sjajan spin SDA
Zanimljivo je da se trenutačno vladajuća stranka – SDP – u Sarajevu na plakatima uopće ne reklamira. Novac koji bi dao na plakate SDP će donirati školama, ali ta predizborna velikodušnost teško da će im donijeti broj glasova koji su dobili na prošlim izborima. Građani BiH, naime, aktualnom vlašću u potpunosti su razočarani. Profesor Ćurak analizira: »Vrlo je zanimljivo da je u BiH narodu uvijek dovoljan samo jedan mandat lijevih stranaka da ih odmah skinu, a desne mogu trpjeti vječno. Od prije rata do danas, recimo, SDA nije bila na vlasti samo dvije godine. Da upitate običnog, slabo informiranog čovjeka on bi vam rekao da SDA uopće nije u vlasti , da je samo SDP na vlasti. A SDA je non stop u vlasti. Međutim, SDA ima sjajan spin, da se predstavi kao da nije u vlasti. Recimo, oni sad vladaju Sarajevom, a veliki broj ljudi misli da Sarajevom vlada SDP. To ima veze i s psihološkim karakterom predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije, koji se obožava predstavljati jačim nego što jest. On time pravi strašnu pogrešku, ali protiv svog ega ne može.«
Svoj komad moći na izborima traži i Fahrudin Radončić, kandidat za predsjedništvo stranke Savez za bolju budućnost BiH, inače vlasnik dnevnog lista Avaz i graditelj kojeg su u prošlosti nerijetko optuživali da svoje poslovne poduhvate financira prljavim novcem mafije. On se, između ostalog, reklamira i sloganom »Cunami pravednosti i snažnog razvoja«. Za njega će glasati uglavnom Bošnjaci koji vjeruju u njegovu »poslovnu genijalnost«. Tu je i Željko Komšić s novom strankom – Demokratska fronta. Njegov kandidat za predsjedništvo je Emir Suljagić, čovjek koji je preživio Srebrenicu i voditelj koalicije nevladinih udruga »1. mart«. Ta koalicija za cilj je imala povećati broj bošnjačkih glasova u istočnoj Bosni agitacijom u dijaspori. U svom naumu su uspjeli i broj bošnjačkih glasova povećali za deset puta. Kandidat za bošnjačkog člana predsjedništva – SDP-ov – je i Bakir Hadžiomerović, nekadašnji novinar, a u tu utrku ulazi još i bivši reis Mustafa efendija Cerić.
Mediji u BiH izborima
O ulozi medija u BiH izborima, odnosno u predizbornom vremenu razgovarali smo sa sarajevskim novinarom i voditeljem Media centra Borom Kontićem.
– U Republici Srpskoj imate javnu radio-televiziju koja je potpuno u Dodikovim rukama. U Federaciji su druge dvije televizije, Federalna i BiH televizija. Nekad je Federalna bila potpuno u rukama SDP-a, sve do prije nekoliko godina. Jedna od njihovih novinarskih perjanica sad je kandidat SDP-a za člana Predsjedništva, što je za moj pojam skandal prvog reda. Bosna i Hercegovina je čudna zemlja. Ona u radiju i televizijama još uvijek živi kao da je socijalizam. Mi imamo 140 radio stanica, od kojih je 70 njih javno. Od 45 televizija imate njih 15 koje su javne. Uvjerljiva većina tih javnih radio postaja i televizija financiraju se iz budžeta lokalne zajednice, a budžet zajednice kontroliraju partije koje kontroliraju zajednicu. Dakle, sve je u političkim rukama, kaže Kontić.
U bošnjačkom biračkom korpusu utrka je više nego bogata. Bogatstvo političkog izbora obrnuto je proporcionalno siromaštvu koje vas na sarajevskim ulicama zatiče na svakom koraku. Derutne ili uništene zgrade skrivene su posterima kandidata. Na pitanje za koga ćete glasati ljudi na Čobanija mostu odmahuju rukom. Čovjek ima dojam da ovaj svijet ne vjeruje više nikom, ali izlaznost na izbore svejedno se kreće oko 50 do 60 posto. Očekuje se da će tako biti i na ovim općim izborima. Političke duhove ne uznemiravaju novinski napisi o sveprisutnoj socijalnoj i inim katastrofama. Uzbudio ih je, međutim, jedan blog objavljen na stranicama Američkog veleposlanstva. Potpisali su ga direktor Misije USAID-a u BiH David Barth i vojni ataše Scott Miller. Naslov teksta bio je – »Nečuveno«. U njemu se SAD veleposlanstvo obračunava s BiH vlastima, optužuje ih da su više od pola milijarde eura za pomoć i oporavak od poplava vlasti potrošile za krpljenje budžetskih rupa. Uslijedio je žestoki odgovor politike, pa se čak i u SDP-ovim istupima mogao iščitati antiamerikanizam. BiH politika tako je pokazala da se spremna klanjati svakome, sve dok netko ne dirne u njezine interese.
Kad se to dogodi, slijedi oštar odgovor, makar u pitanju bili i Amerikanci. O tom slučaju Nerzuk Ćurak kaže: »Vodeće svjetske sile napravile su nemoguć ustav. One znaju da je nemoguć pa su Daytonom predvidjeli svoju ulogu u takvoj zemlji, ali one se u svoj posao ne miješaju. U zadnje vrijeme malo se aktiviralo veleposlanstvo SAD, ali to je pokušaj da se na neki način umiri vlastita savjest. Jednu užasavajuću konstrukciju države i svoj neuspjeh relativiziraju snažnom podrškom civilnom društvu. Žele, valjda, da se pojavi jedna vrsta kritičke društvene svijesti, koja dovodi u pitanje postojeće političke elite. U tom ključu treba tumačiti i blog koji su napisali direktor USAIDA i vojni ataše.« Profesor za kraj analizira i situaciju u Republici Srpskoj. Tamo je, kaže, SDS Dodiku potpuno prepustio nacionalističku retoriku.
Naša stranka
– SDS i Dodik su zamijenili mjesta. SDS je simbolički kapital formiranja Republike Srpske potpuno prepustio Dodiku i sad kreću drugim smjerom, što je vrlo zanimljivo. To ima veze s podrškom europske pučke stranke, koja je na neki način natjerala ili motivirala vodeće konzervativne stranke u zemlji – SDA, oba HDZ-a, SDS i PDP – da potpišu jedan predizborni sporazum o suradnji nakon izbora. Ako te stranke budu imale respektabilan broj glasova za očekivati je da oni na državnom nivou pokušaju formirati vlast. I moglo bi se desiti čudo, ako je to neki mirakl, da stranke koje su po svom ideološkom habitusu desne, da one stvore uvjete za europeizaciju Bosne i Hercegovine. To nije neuobičajeno, to imamo i kod Vučića, vjerojatno zato što su ti ljudi u nekoj vrsti šaha. Očito da ih stranci mogu modelirati i da se tu radi o tome da će narod lakše primiti kad narodne stranke izvrše nevjerovatni preokret, nego kad to urade recimo lijeve stranke, kaže Ćurak. Kad stručne analize ostavimo po strani i spustimo se na ulični teren, naći ćemo se oči u oči s osiromašenim, politikom i nacionalizmom sluđenim građaninom BiH. On će na pitanje za koga će glasati tek rezignirano odmahnuti rukom, ali na izborima će, iziđe li na njih, uglavnom glasati »za svoje«.
U tom okruženju svoje mjesto pokušava naći građanska Naša stranka, čije je formiranje pomogao i redatelj Danis Tanović. Oni su, svojoj orijentaciji zahvaljujući, stranka Kantona Sarajevo, a o njihovom utjecaju na druge dijelove BiH najbolje govori jedna anegdota. Mladi hrvatski znanstvenik iz Rame u svom selu sreo je čovjeka koji ga je kao učenog mladića pitao za koga treba glasati. Mladi znanstvenik je odgovorio – za Našu stranku, a čovjek mu je na to odgovorio: Znači opet za HDZ? Bosna i Hercegovina, dakle, čeka izbore i ne nada se promjenama koje svi obećavaju.
novilist.hr
wpDiscuz