Ni ja, kao ni Indiana Jones, ne volim zmije. Doduše, to otvara pitanje zašto sam onda u politici, ironična je bila Theresa May (59), nova britanska premijerka, kojoj je dužnost šefice Konzervativne stranke pala u krilo nakon što se dosadašnji premijer David Cameron jučer povukao zbog negativnog ishoda referenduma o ostanku Britanije u EU.
Moral ispred ideologije
U vrijeme nesigurnosti, kad su svi koji su doveli Britaniju u takvo stanje – počevši od Davida Camerona, preko Borisa Johnsona i Nigela Faragea – pobjegli, sigurnost ulijeva činjenica da se sudbina države koja kida veze s Unijom, ali i koja može očekivati da se unutar nje počinju prekidati veze sa zemljama koje je čine – povjerava u ruke stabilne političarke. Da, malo je dosadna, da, nedostaje joj vizija, no sve te “mane” blijede u usporedbi skvalitetama koje ovakvo vrijeme zahtijeva: May je pragmatična i promptno će obaviti posao. Ona je kao školska ravnateljica, kažu poznavatelji njezina rada. Neki bi rekli da je na Theresi May – ženi – dužnost da sredi nered koji su napravili dečki. I nije ovdje riječ o seksizmu jer je T. May tek druga britanska premijerka, nakon Margaret Thatcher.
Dosadašnja ministrica unutarnjih poslova držala se po strani u kampanji za Brexit, no o njezinim se stavovima može zaključiti iz izjava, poput one da “Brexit znači Brexit” i da nema drugog referenduma” te da će njezin težak karakter, kako ga je ocijenio njezin kolega, imati prilike iskusiti šef EK-aJean-Clauda Juncker. U dosadašnjem radu nije je toliko vodila ideologija koliko osjećaj za moral. Radikalni momenti karijere – obračun s policijskom korupcijom, istrage o nepravilnostima u javnim službama – bili su potaknuti baš osjećajem da je povrijeđen javni moral.
Nije teško zaključiti odakle joj ta osjećaj za dužnost – odrasla je kao kći jedinica lokalnog vikara u Oxfordshireu, u obitelji čija se svakodnevica vrtjela oko potreba župljana. Jasno joj je rečeno da je uvijek na oku ljudima te je do danas zadržala tu puritansku crtu. Najveća ekstravagancija jest njezina strast za cipele, po kojoj je i postala poznata kad se na konvenciji stranke pojavila u cipelama s leopardovim uzorkom.
– Nikada ne odajem izvore odjeće i obuće – kazala je.
Od nje sada očekuju jedinstvo u podijeljenoj zemlji te brigu za “male” koji su glasovali za Brexit jer su uvjereni da im ionako ne može biti gore.
Imigracija i diskriminacija
Kloni se klubova u kojima bujaju tračevi i politikantstvo. Posljedica je to možda i iskustva – politikom se počela baviti na Oxfordu, gdje je na zabavi torijevaca upoznala i supruga Philipa, koji joj je postao oslonac nakon smrti oca, koji je umro kad je imala 25 godina, te majke, koja je bolovala od multiple skleroze i umrla godinu dana poslije.
Prošla je sličan put kao M. Thatcher – kolege su je često zaobilazili, no nakon dva neuspjela pokušaja, ušla je u parlament 1997. usporedo radeći u bankarskom sektoru. U Cameronovu vladu ušla je 2010., a bivši šef ju je i sada podržao.
Dijagnosticiran joj je dijabetes, a govorila je o i osjećaju zakinutosti jer nema vlastite djece. Kad je riječ o djeci, ali onoj imigranata, vjeruje da se moraju uklopiti u društvo. Ograničila bi imigraciju, ali ne dopušta diskriminaciju manjina. No u slučaju Britanca afganistanskog podrijetla, čije ime nije objavljeno, nije slušala preporuke tajnih službi i naredila je da mu se ukine britansko državljanstvo. Terorizam je, kaže, stalna prijetnja.